Hitch

Tređe izdanje tjedna filmske umjetnosti donosi nam ovaj opu?ten film iz 2005. godine o Ignissolikom (na prvi pogled) igra?u koji se bavi podu?avanjem drugih igri. Will Smith sa svojim opu?tenim humorom dobro odgovara ovoj ulozi. Njegova pri?a je tipi?na: jednom davno, on je bio neugledni, dobro?udni nerd koji je na kozmi?ku sre?u dobio lijepu curu; ona ga je prevarila i to ga je potaklo da naući igru.

Hitch ohrabruje jednog tipa zabrinutog da “nije svoj” zato ?to se lijepo odjenuo za spoj

Pođetak filma je zaigran, opu?ten, realan i pozitivan. Hitch pobolj?ava ćivote svojim klijentima i uspje?no ih spaja s raznim đenama. To je sve lijepo. Na?alost, kao ?to brzo postaje jasno iz njegovih budućih klijenata, tu se pojavljuju dva problema:

1. Hitch ne pomađe ljudima s igrom opđenito, nego kako bi osvojili ba? određenu đenu u koju su zaljubljeni. Ovo nije ni realan ni zdrav koncept, iako u kontekstu filma mođe donekle proći.
i
2. Hitch zapravo pomađe i daje savjete samo o ranoj i srednjoj igri (od upoznavanja do poljupca), ne o zavr?noj. Bez toga je vrlo velika vjerojatnost da đe njegovi klijenti kada ih prepusti same sebi poslije nekoliko mjeseci ili godina zavrćiti isto kao ?to se dogodilo i njemu.

(OD OVE TO?KE PO?INJU SPOILERI; AKO NE ?ELITE UNAPRIJED ZNATI RADNJU FILMA, PRESTANITE ?ITATI I VRATITE SE KADA GA POGLEDATE. IAKO FILM IMA POPRILI?NO MANA, VRIJEDAN JE TOGA)

Sara, druga protagonistica filma i ćisto ugodna osoba (iako podlo?na racionalizaciji i negaciji)

Nakon ?to Hitch uspije pomoći svom klijentu Albertu (koji je beznadan i otprilike nići Beta ili vići Omega) izaći na spoj s bogataćicom Allegrom, Hitch slu?ajno upoznaje Saru, novinarku za ?utu tiskovinu koja se bavi glasinama i izvje?tavanjem o celebrityima New Yorka. Iako je Sara tipi?na đena kojoj je potrebna enormna kolićina igre i ćivi gotovo stereotipan “cat lady” ćivot, vrlo je simpati?na. Nikada ne gnjavi o tome ?to je sama, drći se u dobroj formi, voli se ?aliti sama sa sobom, te je ljubazna prema udvaraćima. To je slu?ajno spaja s Hitchem, kada je on “spasi” od drugog uspje?nog (ali napasnog) igra?a koji joj se upucava u nekom baru. Nakon toga on nakratko flertuje s njom, koristeći moju omiljenu “meta-igru”, te zavr?ava razgovor razornom diskvalifikacijom kako bi je zainteresirao za sebe. Igra prepoznata, Hitch!

Od ovog trenutka film kređe nizbrdo. Ne?u sada prepri?avati cijelu radnju, ve? ?u navesti samo par najđe?ćih scena koje pridonose tome:

A) Hitch zove Saru na spoj na bombasti?an, bizaran i potpuno nerealan naćin kojem prisustvuju svi njeni suradnici na poslu, gdje je gravitas situacije otprilike kao da ju je zaprosio. Bi li jedan tako umje?an igra? napravio tako ne?to? Eh, ba? i ne.

B) Hitch vodi Saru na uzbudljiv i originalan ali u?asno “try-hard” spoj koji isto nitko normalan ne bi smislio

C) Hitch odbija pomoći jednom klijentu zato ?to je kreten koji samo đeli prasnuti jednu đenu koja mu se ne javlja (a koja je Sarina prijateljica, to đe biti va?no kasnije). Pravi savjetnici s uvidom u igru ne moraliziraju i ne igraju se bijelih vitezova, te shva?aju da đene nisu delikatne snje?ne pahuljice koje treba ?uvati od zlih kretena jer nisu sposobne same odlućivati o tome s kim đe spavati. Istina, ovaj tip je stvarno prikazan kao psihopat koji ne zaslu?uje pomo? iz sasvim drugih razloga, no pouka svejedno stoji.

D) Nakon ?to Sara otkrije tko je Hitch, ona ga zamrzi zato ?to je klijent kojeg je odbio ipak spavao s njenom prijateljicom (sluts gonna sloot!), a ona misli da ga je on obućio za to. Taj seks na jednu no? je izveden na tipi?no kliđeiziran i jadan naćin koji infantilizira đene i njihovu seksualnu slobodu. Sara zbog tog u?asnog zloćina u obliku neobaveznog seksa napadne navedenog klijenta i udari ga nogom u jaja.

Nevjerojatna je kolićina zgra?anja nad igraćima koju film smatra realnom. U stvarnosti, saznanje da je netko ućio ili podu?avao igru nije bomba zbog koje ljudi odmah lin?uju osobu, ve? samo kratkotrajna zanimljivost koju se lako sredi hladnim nastupom i racionalnim obja?njenjem. Uzgred, upravo zbog toga su komi?ne prijetnje “da đe me netko prije ili poslije otkriti”, kao da bi to imalo ikakvog zna?ajnog utjecaja na moj ćivot.

E) Albertova nova cura Allegra ga zamrzi nakon ?to se u novinama sazna tko je Hitch i da mu je Hitch pomogao. Vidi “D”.

F) Allegra je zaljubljena u Alberta zato ?to nije zapravo radio stvari koje mu je sugerirao Hitch, ve? je samo bio svoj i pona?ao se zastra?ujuđe Beta. Ovo je jo? nerealnije od ideje da Hitch s par savjeta mođe Albertu pomoći da je osvoji tako brzo i pouzdano.

G) Film zavr?ava debilnom scenom u kojoj Hitch trći za Sarom i izjavljuje joj svoju vje?nu ljubav, te se baca pod njen auto kada ona unato? tome đeli otići. Ona na kraju shvati da je i ona zaljubljena u njega i film sretno zavr?ava.

H) Iako Hitch na kraju filma opet organizira jedno upoznavanje, vra?ajući se svojim korjenima, napominje da “nema pravila”, tj. da je “samo budi svoj” pristup jedini ispravan.

Unato? ovome, drćim da je Hitch i dalje zanimljiv i simpati?an film koji vrijedi pogledati. Za?to? Pa jednostavno: za razliku od Don Jona, koji je pun feministi?ke propagande i na otrovan i destruktivan naćin pristupa ozbiljnim dru?tvenim problemima, Hitch je lagan, pozitivan i sadrći dovoljno dobrih lekcija i zanimljivosti da bi mu se oprostilo ulagivanje beta/đenskoj publici i ne?to malo moraliziranja. Hitchev svijet je mo?da pun hr?ka, no taj hr?ak nije zlonamjeran, samo naivan. Nevjerojatno je da je bilo potrebno samo 8 godina kako bi se filmovi od Hitcha pa nadalje degradirali do otrovne razine koju danas utjelovljuje “Don Jon”. To je nesumnjivo krivnja prodora feminizma tređeg vala u dru?tvo.

Isti đemo prijelaz vidjeti u usporedbi dvije poznate serije u nastavku tjedna filmske umjetnosti. Da, va?a omiljena manifestacija produđena je na jo? jedan tjedan! I?đekuje vas jo? nekoliko zanimljivih recenzija.

Zaklju?ak: 6/10, vrijedi pogledati

Oznake: tjedan filmske umjetnosti, film, filmovi, umjetnost, igra, umijeđe igre, bijeli vitezovi, spoj, upad, savjeti