Ovaj post je indirektno vezan za zavođenje. Naime, voditi ozbiljnu debatu sa đenom o neutralnoj temi đe samo ubiti “ono ne?to” u vađem odnosu i umjesto toga uvesti sterilnu dosadu. Ako tema nije neutralna, ve? se tiđe vađega odnosa, onda je to jo? i gore. Ne postoji naćin na koji mođe? racionalnim obja?njenjima uvjeriti đenu da si ti dobar za nju ili da joj se treba? svi?ati.
No to ne znaći da je debatiranje beskorisno. Jedna indirektna korist je u tome ?to razvijanje mirnog i stalođenog stava koji je koristan u debatiranju koristi zadr?avanju istog stava i u zavođenju. Lakđe je zadr?ati okvir razgovora u svoju korist ili se sjetiti savrđenog dvostrukog komplimenta ili otvaranja kada je tvoj mozak ve? pripremljen na trađenje pravih replika i asocijacija. No opđenito gledano, kada ulazi? u pala?u igre, ostavi svoje umijeđe debatiranja na ulazu kao musliman cipele pred d?amijom.
Kako uspje?no debatirati?
Oćito, neka tvoji argumenti budu smisleni, konzistentni i dobro potkovani. Ali naćin na koji đe oni biti prezentirani je zapravo va?niji od samih argumenata. Jedna od najvrijednijih lekcija u ovom podu?ju dolazi iz jednog od mojih omiljenih filmova, “Thank you for Smoking”, kada protagonist Nick (koji radi kao lobist za duhansku industriju) obja?njava svom sinu Joeyu svoj posao.
Joey: I, ?to se doga?a kada si u krivu?
Nick: Pa, Joey, ja nikada nisam u krivu.
Joey: Ali ne mođe? uvijek biti u pravu.
Nick: Pa, ako je tvoj posao biti u pravu, onda nikada nisi u krivu.
Joey: Ali ?to ako JESI u krivu?
Nick: Ok. Recimo da ti brani? ?okoladu, a ja branim vaniliju. E sad, kada bih ti ja rekao, “Vanilija je najbolji okus sladoleda”, ti bi rekao…?
Joey: “Ne, ?okolada je.”
Nick: To?no. Ali ne mođe? dobiti taj argument. Stoga, pitat ?u te: Misli? da je ?okolada alfa i omega svih sladoleda, je li?
Joey: To je najbolji sladoled; ne bih narućio niti jedan drugi.
Nick: Oh. Znaći za tebe je samo ?okolada, zar ne?
Joey: Da, ?okolada je sve ?to mi treba.
Nick: E, pa meni treba viđe od ?okolade. I kad smo ve? kod toga, treba mi i viđe od vanilije. Vjerujem da trebamo slobodu i izbor kod nađeg sladoleda i to, Joey Naylor, to je definicija slobode.
Joey: Ali to nije ono o đemu pri?amo.
Nick: Ah, ali to je ono o đemu JA pri?am.
Joey: Ali… nisi dokazao da je vanilija najbolja.
Nick: Nisam ni morao. Dokazao sam da si ti u krivu, a ako si ti u krivu, onda sam ja u pravu.
Joey: Ali i dalje me nisi uvjerio.
Nick: Zato ?to mi nije cilj uvjeriti TEBE. Cilj mi je uvjeriti NJIH (pokađe rukom na prolaznike).
Vjerujem da vam je ve? puna neka stvar referenduma, ali to je aktualan i elegantan primjer na kojemu se mođe pokazati umijeđe debatiranja i razoran efekt koji ima njegovo prisustvo ili odsustvo.
Tijekom promotivnog razdoblja prije referenduma, strana “protiv” usmjerila je sve svoje snage na dokazivanje kako je ovaj referendum zapravo diskriminacija i kako su svi koji ga podr?avaju ili faćisti ili zavedeni da podr?avaju faćizam. Naravno, nisu se slućili logi?kim argumentima, ve? iskljućivo emocionalnim apelima i prozivanjem strane “za” na sve moguđe naćine. Stoga je najjađe ?to su uspjeli argumentirati o referendumu kao obliku faćizma redovito bila jedna od ove đetiri tvrdnje, od kojih niti jedna ne drći vodu:
1. Moguđe je da đe omogućiti druge referendume/zakone u budu?nosti koji đe stvarno diskriminirati nekoga. Predvi?anje budu?nosti nije osnovan razlog za prosućivanje o sada?njim efektima (poja?njenje: barem ne ako predviđene pojave nisu istodobno i negativne i vjerojatne). Ovo je kao da ja kađem da ne smijemo dati pravo glasa đenama jer to jednog dana mo?da vodi do feminizma tređeg vala.
2. Moguđe je da đe osokoliti pobjednike na nasilje na sljedećim Gay Prideovima. Blaći oblik prvog. Ne vidim indikacije za ovo, budući da je cijela stvar oko referenduma provedena savrđeno nenasilno, dapađe stranu “za” se fizi?ki napadalo.
3. Da to nije diskriminacija, ovi se ne bi toliko trudili progurati to u Ustav. Ovo je klasi?an primjer kru?ne logike.
4. Da je faćizam za bilo ?to ?to je drukćije reći da je drukćije. Godwinov zakon na djelu (?to je neka rasprava dulja, to je ve?a vjerojatnost da đe neka strana ostati bez argumenata i de-facto priznati poraz tako ?to đe drugu usporediti s Hitlerom).
Dakle, nitko nije uspio dati imalo smislenu primjedbu za?to je referendum = diskriminacija, a kamoli to objektivno dokazati. No to nije ono ?to je va?no. Ni strana “za” se nije mogla podićiti ba? smislenim argumentima. Iako je posjedovanje ispravnih i logi?nih argumenata vrlo korisno u privlađenju javnog mi?ljenja na svoju stranu, to nije ono ?to odre?uje ishod, kao ?to je i vidljivo s nađe politi?ke scene. Va?no je to da je strana “protiv” i dalje mogla steći simpatije javnosti ?ak i da nije imala niti jedan argument, samo da je poznavala umijeđe debatiranja. Na?alost, nije. Koliko vidim iz svih ?lanaka koji i dalje sipaju ?u? i bijes nakon poraznog ishoda referenduma za stranu “protiv”, nisu naućili lekciju. A ta lekcija je sljede?a:
Glasovalo je 1.436.835 gra?ana, odnosno 37,90 % bira?a registriranih za izlazak na referendum. Od toga je 65.87% (cca 946 000) glasalo “Za”, a 33,51% (cca 481 000) “Protiv”. Ukupni broj bira?a na popisu je oko 3 740 000.
Znate li ?to to znaći?
To znaći da nije glasalo preko DVA MILIJUNA bira?a!
Napori strane “protiv” bili su potpuno pronađeni. Tih dva milijuna, a ne onaj jedva milijun i pol koji je glasao, su oni koje treba uvjeriti racionalnim pristupom, dobrim stilom i pristojnim izlaganjem. To ?to protivnici referenduma vide u strani “za” faćiste i o?tro ih napadaju je besmisleno jer neđe uvjeriti niti jednog od tih tzv. “faćista”, a istodobno time ćine harakiri jer u oćima ostala DVA MILIJUNA ispadaju jednako fanati?ni i jednoumni kao i svoji protivnici, pa jo? i gori.
To je fatalna gre?ka, jer je upravo ta grupa od DVA MILIJUNA ona koja odlu?uje o ishodima referenduma i izbora kroz to mođe li se donekle poistovjetiti s nekom stranom i dovući se do birali?ta da joj pomogne. Privući samo 15% (svaku đestu osobu) te grupe bilo bi viđe nego dovoljno za prevlast. Ali ne, ovi su morali reći ovima ?to ih ide (umjesto da se jednostavno usredotođe na stvarne rupe, poput ćinjenice da uopđe ne ?uva brak i da ga crkva također uni?tava), morali su pustiti pjenu iz usta, i po?njeli su zasluđeno. Paralela s vje?tinom prepakiravanja, uspje?nom prodajom svojih ideja/proizvoda i dojmu moći u ovom primjeru ima neograniđeno.
Da je primijenjeno osnovno pravilo debatiranja, opcija “protiv” bi bila svjesna da nije tu kako bi ratovala s mrskim joj “faćistima”. Ona je tu kako bi ova DVA MILIJUNA pokazala da ju je vrijedno saslu?ati i da se njene vrijednosti barem malo poklapaju sa svima njima koji su decidirano izme?u. A trenutno u tome na?alost nimalo ne uspijevaju.
To je ono ?to je omogućilo opciji “Za” da ih razvali s ovolikom lako?om. Njeni su predstavnici oćito bili svjesni da su oći javnosti uperene u njih i da uopđe ne trebaju dokazati da đe uvođenje definicije braka u Ustav spasiti brak… ve? samo dokazati da je protivnik u krivu.
Oznake: igra, Referendum, filozofija, Vijesti, film
Leave a Reply