Temeljno nađelo modernog pravnog sustava su “onus probandi” i “semper necessitas probandi incumbit ei qui agit”, poznatiji kao pravilo da “teret dokazivanja uvijek leći na osobi koja optu?uje”. Za onoga na kome ne leći teret dokazivanja smatra se da posjeduje pretpostavku nevinosti, tj. da se kod svake ćinjenice koja nije dokazana smatra to?nom ona verzija koja bi njemu bila viđe u korist.
Novozelandska Stranka rada (Labor party) sada đeli obrnuti teret dokazivanja:
Andrew Little, predstavnik Stranke rada za pravo i unutarnje poslove, ocrtao je planove za korjenitu promjenu pravnog sustava kao dio predizborne kampanje ovog rujna.
“Razlog za?to mnoge ?rtve ne prijavljuju seksualni zloćin ili ne dovrđe prijavu je zbog straha od sudskog procesa i velike ?anse za poniđenje i ponovno proćivljavanje zloćina,” rekao je.
“Bolja mjera bi bila predati kontrolu ispitivanja ?rtve sucu, gdje bi odvjetnici obje strane samo imali pravo ukazati na teme koje ih zanimaju, te tako prebaciti teret dokazivanja pristanka na obranu.”
Novozelandska druga najve?a politi?ka stranka ako dođe na vlast time đeli obrnuti teret dokazivanja u slu?ajevima silovanja, tako da optuđeni moraju dokazivati svoju nevinost kako bi se smanjila trauma koju trpe ?rtve.
Ako bi optu?ba dokazala da se dogodio seksualni ćin, slu?aj bi se automatski smatrao silovanjem osim ako branitelj ne bi mogao dokazati da je ćin bio dobrovoljan.
“Uni?tenje Sodome i Gomore”, John Martin
U osnovi, ako bilo koja đena podigne prst i kađe da si je silovao, gotov si. Nije va?no ako je ona silovala tebe, ako je to bilo prije deset godina, ako ima? njen pisani pristanak, ako ste oboje bili pijani; jedan poziv policiji i tvoj ćivot je zauvijek uni?ten. Njena rije? vrijedi beskona?no, tvoja ne vrijedi ni?ta. Kako ti mođe? dokazati ?to je druga osoba mislila u nekom trenutku? Naravno da ne mođe?.
Ono ?to me posebno ljuti kod ovih feminsti?kih nazadnosti nije ni samo gađenje pravde ni opasnost. Za ovo prvo, vjerujem da nas svakog dana gaze iz raznih smjerova na naćin koji nas viđe diraju. Za ovo drugo, ?ak i kada đene imaju ovakvu mo?, opet nije velika ?ansa naletjeti na neku psihopatkinju koja đe te optućiti samo iz zabave. Manje-viđe si siguran. Većinom.
Ne, ono ?to me posebno ljuti je drskost i otvorenost s kojom bijeli vitezovi poput Andrewa Littlea istupaju u javnost, sasvim sigurni da mogu reći ne?to najgore i najnemoralnije na svijetu i svejedno dobiti svoju udobnu fotelju u parlamentu i vladati nad nama jadnicima, ćiji je jedini grijeh to ?to se nismo na najgori mogući naćin ulagivali najnićim ljudskim pobudama i ćirili laći.
Realnost koju đe stvoriti ovaj zakon nije ni?ta novo. Većina zapadnog svijeta ve? de-facto ćivi po upravo tom pravilu, samo ?to ono nije toliko izravno ređeno; recimo, porote u Washington DC-u prije rasprave dobivaju uputu da je “Teret dokazivanja na optuđeniku kako bi obiljem dokaza potvrdio da je seksualni ćin bio s pristankom”.
Unato? tome, boli vidjeti je sada uobliđenu u potpuno dru?tveno prihvađen, legalan oblik protiv kojega nitko viđe neđe smjeti ni zucnuti jer đe se to smatrati “opstruiranjem zakona”. g. Little je imao obraza sipati sol na ranu jo? ovom izjavom: “Ovaj pristup nije u suprotnosti s temeljnim principom da je optuđenik nevin dok ga se nedokađe krivim.”
Sama ćinjenica da je moguđe uopđe izjaviti ovako ne?to, a kamoli jo? to provesti u stvarnost, je signal da treba pokupiti prnje i zbrisati iz ovih prostora ?to je prije moguđe.
Oznake: silovanje, feminizam, bijeli vitezovi, politika, nasilje
Leave a Reply