Ovo nije post o lezbijkama. Sorry.
Sa stajali?ta seksualnog trći?ta (i, posljedi?no, po?tovanja), đene najđe?đe promatraju svijet na ovaj naćin:
A) dobre djevojke
i
B) one tamo drolje / fufice / lake
Dokle god se mođe uvjeriti da je ona đena klase A, sve je u redu. Dokle god mođe drugima reći “da, ja sam dobra cura”, njena du?a je mirna i ne brine se oko svoje reputacije. Ali to nije sve: kako bi taj uvjet mogao biti ostvaren i kako bi navedena izjava imala zasluđeni gravitas, također mora znati i gdje je to?no granica izme?u klase A i klase B. Ako nije poznata granica, onda neđe moći reći drugu ređenicu koja za nju ima ćivotnu va?nost:
“Ja sam dobra djevojka, za razliku od onih drolja / fufica / lakih.”
aka
“Nisam kao sve druge.”
Mo?da vam ovo zvući kao ruganje, ali ne mislim ni?ta lođe ovom usporedbom. Iako je navedena ređenica đesto izvor epskih ispada racionalizacijskog hr?ka, ona je istodobno i temelj civilizacije. Kako sad to? Pa vrlo jednostavno – đene se na seksualnom trći?tu natje?u mnogim obilje?jima osim ljepote, a jedno od tih obilje?ja je i broj seksualnih partnera, odnosno potencijal njene vjernosti.
Usmjereno na pravilan naćin, to natjecanje rezultira đenama koje su svjesne iznimne va?nosti (i presti?a) svog broja, te se trude da on bude ?to manji, a najbolji naćin da on bude ?to manji je ?uvati se za samo jednog mu?karca s kojim đe biti cijeli ćivot (bilo u braku, bilo u de-facto bra?noj zajednici). Kako je istodobno bivanje sa samo jednim mu?karcem ovisno o tome da to bude dobar mu?karac koji je neđe ostaviti zbog mlađe / ljepđe koja mu se ponudila par godina poslije, to samo po sebi popravlja i njene kriterije odabira.
Drugim rijećima, taj urođeni naćin (“ja sam dobra djevojka / ne kao one tamo drolje”) na koji đene najđe?đe poimaju svijet je automatski stabilizator seksualnog trći?ta. To je vrlo pozitivna stvar. Mo?da đe jednom zbog feminizma svim mu?karcima biti ispran mozak o va?nosti broja partnera kod đene, no kod đena se to nikada neđe dogoditi.
“Morate se prestati nazivati droljama i kurvama. To samo ćini ok za mu?ke da vas zovu isto tako.” – ideja osuđena na propast
Zbog tog nagona, odsutnost posramljivanja promiskuiteta kod đena ne znaći da je neđe biti sram ako je promiskuitetna. Najbolji primjer mođemo vidjeti u slu?aju ove “ponosne i seksualno emancipirane” kolumnistice koja je svom ginekologu lagala o svom broju seksualnih partnera. Htjela je s ponosom izgovoriti svoj broj, uistinu, kao za ?to se cijeli ćivot zalagala, no kada je do?ao trenutak istine, njen vlastiti jezik ju je zanijekao kao apostol Petar Isusa. U o?aju da popravi stvar i dokađe kako broj seksualnih partnera* ipak nije bitan podatak o bilo kojoj đeni, napisala je opse?an ?lanak na internetu o tome kako je ponosna na svoj broj i kako se nema đega sramiti, ali kako ga svejedno ne đeli reći jer bi “to poslalo pogre?nu poruku”.
* = (ne zaboravite, broj je samo jaki indikator, ali nije nu?no sam po sebi problem. đena s 0 partnera mođe imati jo? gore. opasnije i hr?kolikije stavove od neke s 4000, kako sam nedavno ilustrirao)
đene đe uvijek đeljeti znati ?to spada u koju kategoriju kako bi mogle znati (ili racionalizirati) da spadaju u prvu grupu. To je razlog za?to su mizoginisti?ke rijeći mnogo đe?đe me?u đenama nego me?u mu?karcima, a pogotovo me?u najmlaćim, najplodnijim i najpođeljnijim đenama, gdje vlada najo?trija konkurencija. Isto tako je to razlog za?to je danas me?u mu?karcima veći tabu nazvati đenu droljom (tj. “nepođeljnom za i?ta osim neobaveznog seksa”) nego me?u đenama. Mu?karci odricanje od tog pojma doćivljavaju kao stvar presti?a, civilizacije i ponekad, u svojoj Beta zaluđenosti, pozitivnu seksualnu karakteristiku; đene, s druge strane, doćivljavaju to kao ne?to civilizirano, ali u konfliktu s njihovim biolo?kim ciljevima. Kvragu sve, stvarno bi htjela ne osućivati, ali kako onda istaknuti da je ona drukćija, da ona sve ?to radi radi iz ljubavi, s nekim ciljem, kao znak oslobođenosti, a ne iz hira kao neke druge? I tako se ciklus nastavlja.
No, spomenuo sam racionalizaciju. Iako je spomenuti svjetonazor u osnovi pozitivan, lako mođe biti i zloupotrijebljen za stvaranje dimne zavjese. Recimo, razmotrimo đenu koja je imala 6 seksualnih partnera. Je li to previđe? Ne zna. Sumnja. Spominju se dvostruki standardi, a mo?da se samo izmi?lja. Mo?da je, a mo?da i nije. Je li limit 50, 30, 20, 10, 5, 1 ili *ouch* 0 partnera? Ne bi htjela zabrazditi preko ograde, u teren koji bi se mogao okarakterizirati kao “laka cura”. Kako iskoristiti slobodu, a ipak se dr?ati podalje od minskog polja? Kako đe znati gdje je granica? Na svu sre?u, postoji nekoliko rjeđenja:
– Izgubila sam nevinost tek na faksu (naspram onih drolja koje su to napravile ve? u srednjoj)
– Nikada nisam ostavila mu?karca (za razliku od onih ?traca koje su sa svojim kretenima odmah prekinule)
– Uvijek sam se seksala samo s de?kima s kojima sam bila u vezi (za razliku od one fufice koja se upustila u seks za jednu no?)
– Sama podiđem dijete jer sam bila zarobljena u nesretnom braku (u suprotnosti s onim neodgovornim teen mamicama)
– Nisam nikada traćila de?ka (za razliku od onih jadnih koje trđe za svakim)
– Uvijek sam ućivala u seksu (za razliku od onih koje daju mu?karcima samo zbog pritiska dru?tva)
Dokle god đena mođe reći za sebe da je ostvarila iti jedan od ovih uvjeta, mođe se bez problema uvjeriti da je ona ba? ta – đena klase A, dobra cura koja nije kao “one tamo”.
Ironija svih ovih mogu?nosti je da su sada đene ostavljene da same sebi postavljaju granice prihvatljivog seksualnog pona?anja, ćime neminovno dolazi do opasnih pogre?aka. Naime, mu?karci s opcijama rijetko bivaju zavarani dimnim zavjesama, a kako se budu ćirile neke neugodne spoznaje o seksualnom trći?tu, sve đe manje biti zavarani i pouzdani Beta tipovi na koje su mnoge đene ra?unale da jednoga dana “budu mu?ki” i ođene ih kada si?u s Alfa vrtuljka. No ?ak i kada se to ne bi dogodilo, ovo pitanje je prvenstveno gra?anski rat me?u đenama, ?to garantira da đe uvijek ostati aktualno.
Oznake: đene, broj, seksualno trći?te, seksualne preferencije, mizoginija, racionalizacijski hr?ak
Leave a Reply