“Ako je to sve tako, za?to se onda svi jednostavno ne je*u uokolo?”
– ćitatelj T.
Stvarno, za?to ne?
Razmislimo malo o situaciji ljudi na podru?ju Hrvatske, SAD-a, Engleske, Australije i ostatka razvijenog i/ili amerikaniziranog svijeta. Bez pretjeranog uljep?avanja, ljudi su sofisticirane ćivotinje. Ne samo to, ljudi danas ćive u okolini koja ih potiđe na povratak ćivotinjskim korjenima. Brak i monogamija (ne serijska monogamija, ve? prava monogamija) su mrtvi i pokopani. Kvalitetno ostvariti ?ak i obi?nu vezu, koliko god ona bila nestalna, postaje sve manje vjerojatno velikoj većini ljudi.
Za?to se onda svi jednostavno ne je*u s kim god stignu? đemu se truditi, zar ne bi bilo bolje jednostavno se prepustiti ovoma valu i neobavezno se seksati do smrti?
Odgovor na ovo pitanje toliko je jednostavan da stane u samo jednu pi?ljivu ređenicu: “hajde se onda ti idi je**ti uokolo.”
…
Hajde. Kreni! đekam.
…
Vrati se sutra i reci mi s koliko ljudi si ostvario seksualni odnos.
…
…
…
…
Dobrodo?ao natrag. S koliko si se je**o? 30?
…
10?
…
5?
…
Barem 3?
…
… ok … valjda bar jednom?
…
0?
…
… pa, sranje.
Većina ljudi se ne je** uokolo iz jednostavnog razloga ?to nema mogu?nost je**ati se uokolo.
Nitko od nas nije rođen takav da mu se svi ljudi svi?aju podjednako u bilo kojem smislu, a pogotovo seksualnom. Meni se, recimo, svi?aju odnos struka i kukova 0.7, BMI 20, male ali ?vrste i uspravne grudi, te simetri?ne crte lica s velikim oćima. Također volim dugu kosu, ugodan miris, odje?u koja pristaje figuri i zategnutu i glatku ko?u. Stavi pred mene deset đena s vrlo razlićitim navedenim osobinama i mogu ti garantirati da đe mi neke biti znatno drađe od drugih, do te mjere da ?u ih naprosto ignorirati u korist onih koje mi se najviđe svi?aju.
Vrijedi i obrnuto: recimo da neka đena voli visinu, mićiđe, simetri?ne crte lica sa ćirokom bradom i velik penis. Također joj se uz to svi?a skupa odje?a i samopouzdanje. Stavi me u red od deset mu?karaca i daj joj da bira; mogu garantirati da moje ?anse neđe biti ravno 10%. Biti đe ili znatno veđe ili znatno manje, ovisno o tome koliko sam joj ugodan kao seksualni partner. Mnogi mu?karci u redu đe izvisiti jer đe đena pridati puno viđe pozornosti drugima. Identi?ni procesi vrijede i za homoseksualce. Nema bijega od zakona seksualnog trći?ta.
U bilo kojem stvarnom sustavu, distribucija seksualnih preferencija nikada neđe biti savrđeno slu?ajna. Uvijek đe netko biti barem malo pođeljniji za seks nego drugi. To je odgovor na pitanje “za?to se onda svi ne je**”. Jednostavno ređeno, ne mogu. To im nije u dosegu. Nije va?no koliko to đele – jednostavno im je nemoguđe to raditi. Neki se moraju jako puno truditi, a neki se ne moraju truditi uopđe.
Ovo sve vrijedi podjednako za oba spola, no stvari postaju jo? gore za masovnu je**ćinu kada uzmemo u obzir da su đene puno probirljivije od mu?karaca. Velika većina đena, ?ak onih koje nisu lijepe i mlade, mođe lako pronaći nekoga za neobavezni seks, ili ?ak viđe njih. No to isto ne mogu svi mu?karci – dapađe, ne mođe ih ni pola, pa ?ak ni trećina! Tek jedan mali dio mu?karaca đe ikada iskusiti seks bez obveza u bilo kojem obliku (prijateljstvo s povlasticama, avantura, seks na jednu no?, swinging), a kamoli ga redovito prakticirati.
Poput vodopada, iz ovog temelja se prelijevaju svi sljedeći zakoni seksualnog trći?ta. Izvor slike: Wikipedia
?to da onda rade oni ljudi koji nisu u mogu?nosti ćivjeti ćivot prepun “dru?kanja”? Naravno da se neđe predati. Umjesto toga, ponudit đe potencijalnim partnerima ili partnericama ne?to za kompenzaciju. Recimo, mogu ponuditi monogamiju. Ako je nekome pronalazak partnera za neobaveznu je**ćinu prete?ak ili nedovoljno isplativ, mo?da đe odabrati upra?njavati seks sa samo jednom osobom u zamjenu za stabilnost koju donosi monogamija.
Evo jo? jednog faktora na ?tetu neobaveznog seksa: sve ovo napisano do sada pretpostavlja da ba? svi a priori đele samo ?to viđe neobaveznog seksa, samo ne mogu doći do toga pa se zadovoljavaju “slabijom opcijom”. Stvarnost nije ni blizu takvog stanja. Seks je kroz evoluciju nastao kao instrument razmno?avanja, ne obrnuto.
Neobavezni seks nosi mnoge ućitke koji ga ćine privla?nim, no zbog te pravilnosti nikada neđe postati sam sebi cilj osim ako se njegovo upra?njavanje savrđeno ne poklopi s maksimalnom ?ansom razmno?avanja i time ga ućini strategijom koja dugoro?no donosi najviđe potomstva. Budući da se to do sada nije dogodilo, masovna je**ćina ostala je zaglavljena na razini pođeljnosti, no vrlo daleko od optimalnosti. Ako se s njom pretjera, samu sebe đe pođeti pomalo eliminirati iz prirode (i.e. djeca za koju se nema tko stabilno brinuti đe masovno umirati) sve dok se ne vrati natrag na odrćivu granicu. Isto naravno vrijedi i za monogamiju, inađe bi do sada potpuno pro?drla i eliminirala sve ostale vrste seksualnog pona?anja, a jasno je da nije. No bilo kako bilo, vidimo da u stvarnom svijetu neobavezni seks ne samo da nije dostupan svima, ve? nije ni cilj svima.
Iz te dvostruke prepreke neobaveznom seksu – prvo zbog nesposobnosti pojedinih aktera, a zatim zbog preferencija drugih, slijedi sljedeći razdor. Naime, oni ljudi koji preferiraju seks s obvezama (bila to serijska monogamija ili prava monogamija) – bilo to zato ?to to od pođetka đele, bilo zato ?to nemaju ?anse ćivjeti od “prijateljstava s povlasticama” pa im je ovo sljedeći najbolji kompromis, nalaze se u neobranom gro??u. S osobom koja trenutno preferira dru?kanje ne mogu biti u monogamnom odnosu jer ako se netko od njih neobavezno seksa, onda to s nekim trećim to po samoj definiciji nije monogamija i oni opet ostaju na suhom. Dakle, oni koji (iz bilo kojeg razloga) đele monogamiju automatski osje?aju averziju prema vezivanju za partnere koji je neđe ispunjavati.
Izvor
Onda iz tog sukoba preferencija dolazi sljede?a to?ka: oni koji su ikada provodili dru?kanje mo?da nisu prikladni za monogamiju. Navike te?ko umiru, i za osobu koja se prije dru?kala i sada napokon odlućila za monogamiju onaj monogamni partner nikada ne mođe biti siguran da to neđe i opet raditi. Taj element pro?losti ćini dodatni jaz izme?u prijelaza iz jedne kategorije u drugu. Ne samo da gospodinu ili gospoćici koji se đeli seksati sa samo jednim partnerom treba osoba koja trenutno dijeli njihove đelje, ve? im treba osoba koja je oduvijek dijelila njihove đelje.
Kako na to reagiraju oni koji su bilo kada u ćivotu upra?njavali seks bez obveza? Jasno im je da ne mogu samo tako prijeći u kategoriju monogamije kada im god to padne na pamet. Budući da znaju da đe imati posljedice zbog toga, poku?avaju promijeniti naćin na koji drugi percipiraju njihov seksualni ćivot: poku?avaju se ipak nekako distancirati od toga. To mogu napraviti na mnoge naćine: recimo, isticanjem da su se drugi jo? viđe dru?kali, laganjem o svom broju, ili tvrdnjama da su sposobni za monogamiju unato? pro?losti. Istodobno, oni koji su od pođetka bili monogamni se reklamiraju tako ?to isti?u da se nikada nisu dru?kali. To je kupus u kojemu je lako nastradati.
Sve ovo masovnoj je**ćini daje lo?u reputaciju. Ona postaje fenomen koji ljudi instinktivno skrivaju i/ili napadaju ćisto kako bi si ostavili otvorene opcije. Stra?no je malo ljudi na svijetu koji su i toliko privla?ni/sposobni i toliko zaljubljeni u neobavezni seks da si ne bi barem ostavili otvorenu mogu?nost prebacivanja u drugu kategoriju, ?to znaći da đe dru?tvena osuda neobaveznog seksa uvijek postojati.
Zanimljivo koliko ogromnih pojava se mođe otkotrljati niz padinu zbog samo jedne sitnice, zar ne? Kao ?to smo vidjeli, ovaj problem je pođeo zbog toga ?to skoro sve đene mogu imati dru?kanja koliko god đele, a mu?karci ne mogu, te su iz toga nastale razlićite preferencije prema monogamiji i neobaveznom seksu, ?to je dovelo do koncepta skrivanja svojih preferencija kako bi se ostavile otvorene opcije. To je razlog za?to je ovaj konflikt izme?u monogamije i neobaveznog seksa kod oba spola vje?an i nepromjenjiv.
Tijekom svoje evolucije od stabala do pećine pa do ku?a i nebodera, ljudska vrsta je do?la do konzenzusa da je op?a monogamija kao glavno jelo, uz neobavezni seks kao rijedak zaćin, najbolji kompromis izme?u ovih sukobljenih strana. Danas je ta ravnote?a u opasnosti. Bez kulturnih normi i ekonomskih okolnosti koje odr?avaju monogamiju na tako visokoj razini koju je imala tijekom posljednjih 10 000 godina i viđe, nađe seksualno trći?te vra?a se u prastari oblik gdje je neobavezni seks (uljep?an kao “veza” ili ne) ponovno dominantan oblik seksualnosti. Zbog gore opisanih pravila koja vladaju raspodjelom neobaveznog seksa, iz toga slijedi da đe većina ljudi u takvom sustavu izvisiti puno đe?đe nego u sustavu gdje vlada monogamija.
Stoga, jedini naćin da konflikt prestane je da đene podjednako raspodijele seks me?u mu?karcima tako da svi dolaze do iste kolićine i kvalitete dru?kanja. Kada viđe ne bi nekima bilo komparativno lakđe ili teđe doći do neobaveznog seksa, automatski bi nestale i sve druge razlike koje slijede iz toga. Viđe nikome ne bi bilo va?no tko se seksa s kim i za?to, i nestala bi svaka antipatija prema neobaveznom seksu.
To đe se, naravno, dogoditi kada svinje polete.
Oznake: seksualno trći?te, teorija seksualnog trći?ta, seksualne preferencije, odabir partnera, prijateljstvo s povlasticama, seks, sociologija, racionalizacija, poligamija, poliginija, hipergamija
|
