Category: blog

  • Igra mođe spasiti ćivote 3: Pilot srućio avion zbog problema s djevojkom


    Nedavni let 4U9525 Germanwingsa u ćijem je padu poginulo 150 ljudi na prvi pogled ne djeluje iznimno. Iako vrlo rijetko u odnosu na broj putnika i udaljenost koju ih prenose, avioni se ipak ruđe svako malo iz razloga koji mogu varirati od nepravilno za?arafljenih dijelova do ptica koje su uletile u motor pa sve do pogre?aka pilota.

    Danas na taj popis mođemo dodati jo? jedan razlog: manjak igre.

    Podaci iz crne kutije leta 4U9525 pokazali su da je zrakoplov udario u obronak Alpa i raspao se u komadiđe nakon ?to se sa svoje planirane visine leta od 11 km polagano i neprekidno pođeo spu?tati brzinom od jednog kilometra visine po minuti, slijedeći svjeđe unesene postavke autopilota. Zrakoplov tijekom tog spu?tanja nije poslao nikakvu poruku o problemu ili opasnosti. Tijekom svih deset minuta spu?tanja, kopilot Andreas Lubitz je bio pri svijesti i ?ulo se njegovo mirno disanje.

    Njegov suradnik, pilot Patrick Sondenheimer, koji je bio upravo iza?ao iz kabine kako bi oti?ao na WC, vratio se iz WC-a i na?ao zaklju?ana vrata. Kako su vrata kokpita zrakoplova drasti?no oja?ana nakon 11/09, nije ih uspio otvoriti lupanjem, guranjem, sjekirom ili uporabom posebnih kodova za otklju?avanje, i tako je zrakoplov sam nastavio padati prema planini s Andreasom Lubitzom stalođeno za kormilom. Od pođetka do kraja, to je bilo pomno planirano i precizno izvedeno masovno ubojstvo i samoubojstvo.

    Za?to je kopilot odlućio ubiti se? Podaci do kojih su razni mediji do?li o njegovom privatnom ćivotu otkrivaju da je to osim dugogodi?nje borbe s depresijom bilo i zbog ozbiljnog manjka igre i kroni?nog Jednoitisa. Naime, Lubitzova depresija zbog koje je ?ak i dobio bolovanje od psihijatra (doznaka nikada nije stigla do poslodavca jer ju je Lubitz poderao i ostavio u svom stanu) bila je u posljednje vrijeme drasti?no poja?ana njegovim nedavnim prekidom viđegodi?nje veze s curom.

    Lubitz je bio u “krizi veze” sa svojom curom, za koju su Njema?ki mediji spomenuli da su bili skupa 7 godina i ćivjeli zajedno u njegovom stanu u Dusseldorfu, te se u tjednima prije nesređe poku?avao nositi s prekidom. Detektivi ?urno istra?uju mogu?nost da je slomljeno srce stajalo iza pilotovih u?asnih djela. Policija je rekla da đe djevojku detaljno intervjuirati i da je trenutno kod svojih roditelja.

    Ne mogu komentirati kakva je bila njihova veza i za?to su prekinuli, ali jasno je da se mu?karac sa zabavljenom vje?tinom neđe ubiti zbog prekida. Ljudi zbog straha ili deluzije pogre?no govore da je mentalitet obilja ne?to namjenjeno samo okorjelim igraćima koji spavaju s dvadeset cura godi?nje, ali zapravo je mentalitet obilja najkorisniji za veze. Lubitz oćito nije bio potpuno neprivla?an Omega kao npr. Elliot Rodger – naposljetku bio je s tom curom 7 godina – no opet je sve to bilo uzalud. Kada je do?lo do krize, pokazalo se da je sve ?to je imao bilo poput kule od karata: bez dobrih temelja, lomljivo i neotporno na potrese.

    Kako znam da je Lubitz bio okorjeli Beta? Evo ?to je poku?ao poduzeti kako bi je vratio (pogodili ste, ni izbliza ne slići Ignissovom proku?anom savjetu za postupke nakon prekida):

    ?toviđe, za Lubitza se sumnja da je kupio dva Audija od zastupnika na ćirem podru?ju Dusseldorfa, blizu apartmana gdje je ćivio sa svojom curom – i planirao joj dati jednoga. Jedan od automobila je isporuđen pro?log vikenda, samo tri dana prije tragedije.

    Habibalah Hassani, vlasnik pizzerije pored njihovog stana, rekao je da je đesto vi?ao par. “Bili su lijep, prijateljski mladi par. Ona je bila pristojna i privla?na đena. Svra?ali bi dva puta tjedno. On je davao velike napojnice i bio vrlo ljubazan.”

    Kolika je ?ansa da je okida? za paklenski plan bio to ?to joj je on urućio Audija naivno misleći da novac ima nekakvu urođenu privla?nost, te se nakon njenog odbijanja razjario i umjesto da po?ne ćitati Roosha zakljućio da je do?lo vrijeme za kaputt?

    Da slu?aj bude jo? tu?niji, Lubitz je osim dovoljno para za kupovinu Audija i izgledao u redu (no homo), bio u izvrsnoj formi, i ni?ta mu nije nedostajalo ?to se tiđe izgleda. Ostajanje bez cure nije bilo kraj svijeta, niti imalo blizu toga. Ali ono ?to mu je o?ajno nedostajalo bila je interna igra.

    Da je Andreas Lubitz imao igru ovih 150 ljudi bi i dalje bilo ćivo.

    Dokazi se gomilaju i gomilaju. Odsustvo igre je opasno stanje koje mođe uzrokovati ili potencirati gubitak imovine, mentalne bolesti, ubojstva, samoubojstva, pokolje, padove aviona, pa ?ak i genocide.

    Oznake: pokolj, beta, mu?ki hr?ak, Vijesti

  • ?to je princip hendikepa i kako ga okrenuti u svoju korist? (Dio 1 – đene)


    Pomorski istraćivaći 18. stolje?a kao ?to su James Cook i La Perouse su na svojim putovanjima izme?u pacifi?kih otoka zabiljećili mnoge zanimljive obi?aje lokalnog stanovni?tva: recimo, oto?ki bogataći i plemstvo đesto su pu?tali svoje nokte da izrastu u nevjerojatnu duljinu. Isti obi?aj zabiljeđen je u kineskoj vladaju?oj klasi jo? od dinastije Ming pa sve do kasnog modernog doba:


    Izvor slike

    Za?to bi netko imao toliko ogromne nokte, ?ak i do te mjere da zbog njih nije sposoban obavljati osnovne dnevne zadatke, hodati ili hraniti se? Ne bi li takva osoba bila vrijedna prijezira kao bespomo?ni slabi?? Naravno da ne: iako na povrćini beskorisni, ekstremno duga?ki nokti objavljivali su vlasnikovo bogatstvo i ćinjenicu da ima dovoljno sluga (ili robova) na raspolaganju da ga hrane, peru, maze i nose uokolo.

    Drugim rijećima, u kontekstu pokazivanja bogatstva i dru?tvenog statusa, ekstremno duga?ki nokti slućili su kao princip hendikepa. Hendikep je u osnovi ni?ta drugo nego suptilno hvalisanje“vidi me kako sam dobar/uspje?an/lijep da si mogu priu?titi da se ne ćinim takvim na prvi pogled”.

    U “ignissolikom” kontekstu, princip hendikepa se naravno odnosi na ljepotu (kod đena) ili izgled, samopouzdanje i status (kod mu?karaca). Razmotrimo prvo ovaj primjer:


    Izvor slike

    Iako bi trollovi mogli zlobno ili naivno tvrditi da nema nikakve razlike izme?u đene s kratkom kosom i đene s utegnutom kosom ili repiđem, mu?kom oku je razlika vrlo velika i vrlo vidljiva ve? na prvi pogled. Ovo je primjer đene koja je uspje?no primijenila blagi hendikep i time pove?ala svoju ukupnu privla?nost.

    Nominalno gledano, ova đena ima kratku kosu, ?to je samo po sebi vrlo neprivla?no. Realno gledano, ova đena nagla?ava svoju dugu kosu time ?to ju je utegla na naćin da povr?no slići kratkoj, ?to zatim pobolj?ava njen izgled.

    Druge (korisne) uporabe hendikepa kod đena uvijek dolaze u sli?nim malim, pa?ljivo kontroliranim dozama, najđe?đe kroz male modifikacije frizure (npr. ći?ke s dugom kosom) odje?u, obu?u, ?minku ili male privremene ukrase poput nau?nica i prstenja. Ukazujući pozornost na ne?to ?to đeni nije najbolja osobina, ili diskretno skrivajući svoju najbolju osobinu, đena mođe svoju privla?nost naglasiti i pove?ati.

    Pogledajmo sada ovu đenu:


    Izvor slike

    Da, to je poznata pjevaćica Rihanna, na lijevoj slici iz 2006. godine kada je imala dugu kosu, a na desnoj slici negdje iz 2008. godine nakon ?to ju je drasti?no skratila. Svima s funkcionalnim penisom je jasno da je na lijevoj slici izgledala puno bolje, ali isto tako bi i samo zagriđeni “2/10 ne bih prasnuo” internet zavodnik odbio Rihannu s desne slike. Unato? svojoj kratkoj kosi, Rihanna i dalje ima vrlo lijepe crte lica, glatku ko?u, vitkost, mladost i ?vrste privla?ne grudi.

    Drugim rijećima, Rihanna je primijenila pretjerano jak hendikep koji je na?kodio njenoj ukupnoj privla?nosti, no ona je bila toliko velika da bi trebalo puno viđe od toga da je ućini ru?nom ili neprivla?nom. Rihanna takvim hendikepom nije ućinila ni?ta u svoju korist, no ona je Rihanna pa si to mođe priu?titi.

    Usporedite pro?la dva primjera s ovim stvorenjem:

    Ako si morbidno debela srednjovje?na đena i bilo kakva ljepota koju si ikada imala je istodobno i na zalazu i zakopana ispod stotinu kilograma sala, hendikep je posljednja stvar koja ti treba u ćivotu. Prili?an broj mu?karaca bi se mogao napaliti i na debelu đenu ako bi se ona trudila odr?avati svoju privla?nost u drugim podru?jima; na?alost, protagonistica ovog slu?aja je odlućila ono malo preostale privla?nosti dovrćiti ubita?nom kombinacijom kratke obojane kose i ogromne tetovađe.

    Stvorenje na gornjoj slici je primjer deluzionalne uporabe jakog hendikepa tamo gdje se ve? nema ?to hendikepirati. Kona?ni rezultat takve situacije mođe biti jedino kozmi?ki u?as, privla?nost toliko niska da se na njoj hendikep multiplicirao i ućinio je ne samo potpuno neprivla?nom, ve? i ekstremno odbojnom*.

    * = unato? svojoj odbojnosti, ova đena i dalje dobiva znatnu pozornost od mase đednih Beta mu?karaca, no o tome drugi put.

    Ovo nas sve vodi do univerzalnog pravila primjene hendikepa kod đenskog spola:

    Ignissovo pravilo #21: Budući da se svaki hendikep koji đena upotrijebi nu?no nalazi na vagi s njenom ljepotom, a đenska ljepota je prolazna i kratkotrajna, trajni hendikepi poput tetova?a i piercinga su za đene katastrofalna ideja.

    đenska uporaba hendikepa i njegovi efekti su razmjerno jednostavni. U sljedeđem dijelu pozabavit đemo se puno kompleksnijim i ?arolikijim uporabama principa hendikepa kod mu?karaca.

    Oznake: ljepota, đene, seksualne preferencije, percepcija tijela, privla?nost, savjeti za đene, kratka kosa, tetovađe

  • Bonton seksa sa strancima

    Neidentificirana samohrana majka (nitko nije iznenađen) iz Melbournea (nitko nije iznenađen) je na jednoj online dating stranici razmjenjivala poruke sa zgodnim, mići?avim plavokosim strancem po imenu Jamie. Nakon razmjene obnađenih fotografija, dogovorila se s njime za seksualni susret u njenoj kući.

    Po dogovoru, ona je ostavila ulazna vrata i vrata spavađe sobe otvorenima i gola ga đekala na krevetu leđeći potrbu?ke i zatvorenih oćiju. To je bio zajedni?kog dogovora po kojemu đe ona u cijelom seksualnom ćinu biti submisivna, a on dominantan.

    Jamie je u?ao u sobu i pođeo sa seksualnim ćinom dok je ona tako le?ala na krevetu. Zatim su se premjestili u kupaonicu, gdje su nastavili sa seksom na isti naćin sve dok se njeno malo dijete nije probudilo i pođelo je zvati. No, kada je đena krenula pobrinuti se za dijete, uslijedio je ?ok.

    —>

    Pogled joj je pao na Jamieovu ruku i shvatila je da to nije zgodni plavi stranac kakvim joj se on predstavljao, ve? crnomanjasti Indijac, za kojega đe kasnije saznati da se zove Deepak Dhankar. Odlućila je nastaviti jer se bojala ?to bi se moglo dogoditi ako mu otkrije da zna ?to se doga?a. U svojoj kasnijoj izjavi u ulozi ?rtve zloćina đena je opisala da se kao rezultat svega toga osje?ala povrijeđenom i patila od napada panike i anksioznosti.

    Sutkinja Jane Patrick na sudu savezne dr?ave Victoria osudila je 29-godi?njeg financijskog analiti?ara Dhankara na 200 sati dru?tveno-korisnog rada, po?tedivći ga zatvorske kazne za stjecanje pristupa tijelu druge osobe putem prijevare samo zato ?to je priznao svoje nedjelo.

    Nadodala je da je odabrao ekstremno sebi?an, neozbiljan i neprikladan naćin za nođenje sa svojom seksualnom frustracijom koja je pođela 2012. godine, nakon ?to se njegova supruga razboljela prilikom rođenja njihovog tređeg djeteta. Također je komentirala ?rtvinu neopreznost, ali je naglasila da to ne umanjuje Dhankarov zloćin.

    Da ovo nije slu?aj koji se pojavio u novinama diljem svijeta kao reakcija na javne sudske dokumente, mislio bih da me netko trolla. Ukupno gledano, ovaj slu?aj je kao da je netko uzeo svaki mogući kliđe o kojemu sam pisao u ovih nekoliko godina i sastavio ih u jednu zabavnu pri?u. Evo samo nekih elemenata:

    online dating
    – kriti?na va?nost “onog neđeg” i neopisiva đenska lako?a kada je “ono ne?to” prisutno
    nakaradni faćisti?ko-feministi?ki pravni sustav koji mu?karcima za iste doga?aje na koje nitko ne bi ni trepnuo kada bi ih poćinila đena dijeli zatvorske kazne
    – rast va?nosti “praga dominacije” bez kojega đena neđe niti pogledati udvara?a, bez obzira na njegovu igru
    – bizarni zaklju?ak da bi bilo sasvim u redu da gola i zatvorenih oćiju pusti? potpunog stranca u svoj dom dok malo dijete spava u susjednoj sobi, samo kada se taj stranac ne bi la?no predstavljao (tj. apsurdna implikacija da bi ova situacija bila super da je mu?karac stvarno ispao plavi mići?avi Jamie)

    o?aj i bijeda IRT-ova (Indian Race Trollova), koji đe se (unato? svom dobrom izgledu i imetku) radije upustiti u dugodi?nje zavrzlame i prijevare nego po?teno ućiti igru kako bi se domogli bijelih đena

    S tim ređenim, unato? svim Deepakovim slabostima i pogre?kama zbog kojih ga nikada ne bih nazvao “Alfom” uvjeren sam da svi od njega mođemo puno naućiti. Ako si sposoban sa samo par slika i rijeći navesti đenu da te đeka na krevetu gola, potrbu?ke i raćirenih nogu, oćito ne?to radi? kako treba.

    Oznake: Vijesti, lako?a, australija, 50 nijansi sive, priđe sa seksualnog trći?ta

  • Samopouzdanje vs. skromnost

    “Kada spojite [đensku] biolo?ku predodređenost osje?aju viđe vrijednosti s kulturom dizajniranom iskljućivo za poticanje osje?aja viđe vrijednosti [kod đena], ?to dobivate? Dobivate princezu napuhane glave.

    “ćinjenica da kolićina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje đene sna?no korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znaći da potrebna kolićina igre za neku đenu ovisi najviđe o tome koliko se ta đena precjenjuje.”

    – Igniss, “Problem kod đena je vi?ak samopouzdanja”

    Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod đena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da mu?karac mora od takvih đena bje?ati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, ?to je to narcisoidnost?

    Kod poimanja narcisoidnosti đesto dolazi do zabluda. Jedna skupina ljudi kod pojma narcisoidnosti ima pogre?an dojam da se radi iskljućivo o vanjski iskazanom visokom mi?ljenju o sebi, dakle da se narcizam svodi samo na hvalisavost i pokazivanje pretjeranog samopouzdanja. Druga skupina ljudi negira narcisoidnost isticanjem ćinjenice da hvalisavci duboko u sebi imaju lođe mi?ljenje o sebi i ne cijene se, pa stoga automatski ne mogu biti smatrani pretjerano samopouzdanima.

    Klju?na pogre?ka ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma “narcizam” za pojam “pretjerano samopouzdanje”. Mođemo do besvijesti analizirati uzroke i naćine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato ?to smo promaćili osnovu narcizma automatski smo promaćili i sposobnost njegovog prepoznavanja.

    Narcizam u su?tini nije imanje pretjerano dobrog mi?ljenja o sebi, ve? pretjerano razmi?ljanje o sebi (tj. egocentrizam).


    Narcis nije zaljubljen u sebe zato ?to mu se svidjelo ono ?to vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato ?to je zaljubljen u sebe.

    Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipi?no smatramo ekvivalentom “niskog samopouzdanja”, je zapravo samo “razmi?ljanje koje nije centrirano na sebi”, tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti “imanje niskog mi?ljenja o sebi”, ve? jednostavno “ne-razmi?ljanje o sebi”

    Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je “sindrom flagelanta”, nazvan po kr??anskom kultu Flagelanata iz 13. stolje?a, ćiji su se pripadnici biđevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mi?ljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su “skromni”, ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obo?avanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optu?bama da ih je opsjeo Sotona inađe bi se i oni biđevali. Drugim rijećima, to je bila ćista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.


    Pogledaj me kako sam skroman!!!

    E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa đenama i odabirom partnera. Isto kao ?to je i nedavni ?lanak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znaći da je djevi?anstvo ne?to super i ?to postaje sve bolje ?to ga ima viđe, tako i ovaj ?lanak obja?njava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znaći da je nisko samopouzdanje ne?to super i ?to postaje sve bolje ?to ga ima viđe.

    U stvarnom ćivotu đe vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog “niskog samopouzdanja” stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima đe sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, srame?ljivost, OCPD, traume ili tko zna ?to, uvijek u kontekstu za?to je ne bi smio dirati ili ne?to poku?avati s njom. Naivni promatra? đe pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nje?an i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim đe se zabaviti na tvoj ra?un.


    Gle kakve srame?ljive okice imam!

    Za primjer, evo ?to piđe ćitatelj Z:

    Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Poku?ao sam ne?to dogovoriti i rekla mi da je vrlo srame?ljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inađe vrlo dobar sa srame?ljivim i tihim curama. Na?li smo se i poku?ao sam pri?ati s njom ali bila je jednostavno tiha. ?to inađe za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo đemu.

    Ali ova cura je bila drugaćija, bilo je nevjerojatno te?ko uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. ?ak i jednostavna pitanja su nailazila na “ne” i “ne?u ti reći”. Izbjegavala je kontakt oćima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio zavrćilo bi odgovorom od jedne rijeći. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi nai?la na “?to god”, “mo?da”, “sve” ili “nemam pojma”. Odveo sam je u bar misleći da đe se mo?da tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, poku?avajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt oćima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla “stooooop” ili “to je za?to mi se ne svi?a?”.

    Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila i?ta viđe i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se ćinila tako povuđenom i nisam je htio uplaćiti.

    Zatim smo oti?li na drugi spoj. Napisala mi je da đeli nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da đeli otići u bu?ni, mra?ni, disko gdje mođe gledati ljude. U ?ali dodaje da tamo ne mora pri?ati i uspostavljati kontakt oćima.

    Z je ve? odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlaćim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja poku?avajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu kolićinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patolo?ke slu?ajeve narcisoidnosti.

    Na?li smo se i poku?ao sam je zagrliti, ali nije pristala. Oti?li smo u mirni kafi? koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, poku?ao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piđe i rekla je da joj se tu ne svi?a jer nije dovoljno gu?va. Zatim je bila ljubomorna zato ?to me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Na?alila se da bismo se trebali maziti kako bismo je ućinili jo? ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.

    Cijelo vrijeme dok smo đetali do druge lokacije se ćinila nabruđenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako ne?to jer ona i inađe izgleda tako.

    Do?li smo u bu?ni, mra?ni disko, koji je inađe katastrofa za igru na spoju. Narućio sam nam pi?a i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleđe osim ako nije totalno pijana i da neđe plesati. Nije htjela popiti i?ta viđe od piva.

    Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slu?ajnom promatra?u uopđe ne bi ućinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Poku?ao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini le?a, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav poku?aj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.

    Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi i?la negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam “?to đete raditi”, a ona mi ne đeli reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s “ne znam” ili “ne”. Kao da pri?am sa zidom. Posjetili smo jo? jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Pona?ala se kao da je izme?u nas sve u redu, ?to me zbunjivalo jo? viđe.

    Do kraja veđeri je moja interna igra bila totalno uni?tena i osje?ao sam se shrvano i o?ajno. Bila je nemoguđe te?ka, ali svejedno sam joj se svi?ao… nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Oti?li smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se mođemo opet poljubiti, ali bio sam toliko lođe volje da nisam ni poku?ao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon ?to smo se rastali, zato ?to mi se stvarno svi?ala.

    Evo ?to se ovdje dogodilo:

    Na igru gospodina Z se ne mođe ni?ta prigovoriti jer je ućinio sve ?to je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipi?an primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno o?teđena i puna sebe unato? svojoj povuđenosti. Umjesto da njena srame?ljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smje?kanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osje?aje.


    Nemoj me dirat’!
    Izvor slike

    Mu?karac koji bi se tako pona?ao bi istoga trena bio proglađen za “psiha?a” i izgnan iz dru?tva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi mu?karci đe poku?avati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim rijećima, njena srame?ljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ni?ta drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:

    Zdravo ljudsko pona?anje nije imanje posebno dobrog ili lođeg mi?ljenja o sebi, ve? ne-imanje posebnog mi?ljenja o sebi.

    Oznake: spoj, srednja igra, odabir partnera, narcizam, psihologija, savjeti, savjeti za đene

  • 5 minuta Alfe vrijedno je 5 godina Bete 2: Drolje napadaju


    Dragi ćitatelji, juđer se dogodilo ne?to spektakularno: bio sam na spoju sa Severinom. Pođelo je tako da sam je odveo na veđeru u VIP sekciju elitnog restorana, te sam je nakon bogatog niza jela i ?ampanjca (koja sam naravno ja platio) otpratio do izlaza iz restorana i pobrinuo se da se sigurno ukrca u taksi (koji sam isto ja platio). Ona mi na kraju naravno nije dala ni pusu, ali rekla mi je da sam krasan momak i da se nada da đemo ostati prijatelji.

    Ok, zezam vas. Nisam bio ni na kakvom spoju sa Severinom, to je bilo samo da vam privuđe pozornost. Ali da se pohvalim kako sam financirao bilo kakav bogati provod sa đenom koja me na njegovom kraju brutalno ubacila u prijateljsku zonu, zaslućio bih va? podsmijeh. Bio bih budala par excellence, nići Beta (TM) jadnik koji se ne samo ulaguje đenama u nadi da đe mu one udijeliti barem mrvicu svoje nje?nosti, potpuno po njihovim uvjetima i pod njihovom kontrolom, ve? se i hvali time. Takvih o?ajnih nićih Beta (TM) tipova kod nas ima vjerojatno nekoliko tisu?a, a u zapadnom svijetu nekoliko milijuna.

    Veselit đe vas ?uti, dragi ćitatelji, da o?aj i deluzionalno hvaljenje tim istim o?ajem kakvo sam hipotetski opisao gore, nisu samo domena neuspje?nih mu?karaca. Naime, u isto pona?anje upu?taju se i (nekvalitetne) đene. Pogledajte:


    “Upravo sam jebala Edelmana, nije ?ala”
    (Julian Edelman je poznati igra? tima ameri?kog nogometa New England Patriots)

    Attention whoring u varijanti hvaljenja o svom seksualnom “uspjehu” sa slavnim mu?karcem je iskljućivo domena zgodnih ali ne istinski lijepih đena, tj. onih koje bismo na skali od 1-10 smjestili oko broja 7. Gdje vrlo lijepa đena nema ?to dokazivati i mođe pustiti svojoj ljepoti da govori u njeno ime, đena koja je samo zgodna ima dokazati puno toga. đena koja je istinska ljepotica stalno ućiva u pozornosti naj-Alfa mu?karaca; đena koja je ljepotica samo s određenom ?minkom snimljenom pod određenim kutom i osvjetljenjem tu pozornost dobiva nepredvidivo i na kapaljku. Ljepotici upad creme-de-la-creme mu?karca nije ni?ta posebno; zgodnoj đeni je takav upad poput u?mrkanog heroina.

    6.5?

    A tamo gdje ljepotica nema potrebu nagla?avati kako joj se udvaraju najelitniji mu?karci, tu zgodna đena osje?a neodoljivu potrebu za attention whoringom, tj. za trubljenjem kako je “upravo jebala [slavnog Alfa tipa]”. Naravno, to trubljenje djeluje jednako otu?no kao i kada se tip hvali kako je đeni platio skupu veđeru i nije dobio ni pusu: prvi osje?aj koji promatra? ima prema toj osobi je sa?aljenje, a malo nakon toga i gađenje zbog predođene slabosti, nesposobnosti i kiselog gro??a.

    Ignissovo pravilo #20: Droljaste đene i Beta mu?karci su sli?ni po tome ?to oboje besplatno dijele svoje glavne adute.

    Naravno, da se cijeli slu?aj svodi samo na ovo, ne bi bio vrijedan detaljne obrade na blogu. Pravi dragulji leđe u intervjuu koji je poslije objave slike i posljedi?ne zabrane pristupa u diskađe diljem Bostona dala portalu TMZ:

    “Pogrijećila sam,” rekla je Sabrina.

    + Ignissov univerzalni prevoditelj hr?ka =

    “Ja sam kurva za pozornost i htjela sam da svi vide ?to sam postigla.”

    “On je bio u nesvijesti i bilo mi je dosadno, pretpostavljam.”

    + Ignissov univerzalni prevoditelj hr?ka =

    “To?no sam znala ?to radim, zato ?to sam bila đeljna pozornosti.”

    “Ne znam ho?u li uskoro opet izlaziti van – ali to je MOJ odabir.”

    + Ignissov univerzalni prevoditelj hr?ka =

    “Osramotila sam se i zabranjen mi je pristup u sve diskađe u Bostonu, nemam izbora nego kloniti se javnosti dok se ovo malo ne sti?a.”

    Dodaje: “Neki od igra?a su mi poslali poruke da su stvarno razo?arani. Oćito sam napravila pogre?ku i ne mogu je povući.”

    đek đek đek… drugi igraći imaju njen broj i u stalnom su kontaktu s njom?

    Pa to znaći…

    + Ignissov univerzalni prevoditelj hr?ka =

    “Moja uloga je biti ‘ispu?ni ventil’ za cijelu nogometnu mom?ad ali sam previđe droljasta za obavljanje ?ak i te du?nosti.”

    Ali vjerujte mi, kada bi sve ostalo na tome, to i dalje ne bi bilo vrijedno izlaganja u postu. Slijedi najukusniji detalj:

    Sliku “upravo sam jebala Edelmana, nije ?ala” Sabrina je objavila na online dating aplikaciji Tinder kao “Tinder moment”, tj. kao jednu od svojih slika na online dating aplikaciji ćija je glavna svrha opisati sebe potencijalnim partnerima koji pregledavaju tvoj profil.

    Dakle, osim toga ?to je Sabrina drolja super-te?ke kategorije, ona se time hvali upravo na dru?tvenoj mreći na kojoj trenutno traći partnera. Te?ko mi je zamisliti ne?to besramnije od toga i ?to je viđe ozna?ava kao “đenu koju treba izbjegavati u svakom smislu osim seksualnog”. Htio sam napisati par ekvivalentnih primjera koji bi jednako odbili svakog normalnog mu?karca i/ili mu?karca s opcijama, ali iskreno njene eskapade je te?ko nadmaćiti. Ni?ta mi ne pada na pamet.

    Ipak, kada razmotrim takvu destrukciju seksualnog trći?ta i neke od njenih dru?tvenih posljedica, nimalo me ne ?udi me to ?to neki Omega mu?karci s 0 igre s vremenom potpuno polude kada vide s koliko su lakođe i seksa okruđeni, a nikako ne mogu do njega, sli?no Tantalu koji umire od gladi i đeći stojeći u vodi koja se povuđe ćim je poku?a srknuti i okruđen granama sa so?nim vođem koje vjetar ponese uvis ćim posegne za njima. Jedina stvar koja za ve? nestabilni um mođe biti gora od same izolacije mora biti izolacija pomije?ana sa stalnom napa??u.

    Naravno, svi dobro znamo da đe na?a Sabrina za 5-10 godina kada se priblići barijeri pođeti jadikovati za?to viđe nema dđentlmena i gdje su nestali svi dobri mu?karci.

    Puno sređe s time.

    Oznake: lako?a, Vijesti, alfa, racionalizacija, racionalizacijski hr?ak, priđe sa seksualnog trći?ta

  • Djevice nisu svete krave


    Mnogi mu?karci (bili oni moji ćitatelji ili ne) su instinktivno svjesni da je promiskuitet jedna od najgorih osobina koju đena mođe imati i da s takvom đenom nikada ne treba imati ni?ta ozbiljno, inađe bi ?ovjek mogao gadno nagrabusiti. Iz toga zatim logi?no zaklju?uju da su najbolje đene ćiji je promiskuitet na minimalnoj razini, tj. koje su jo? uvijek djevice. Himen za njih postaje poput signala svjetionika, garancija da je to prava đena za njih, inađe se ne bi ?uvala sve dok ih nije upoznala. ?to je đena imala manje partnera, tj. ?toa je ona bliđe djevi?anstvu, te posljedi?no ?to je dulje ostala djevicom, to je đena kvalitetnija.

    Na?alost, moram vam reći da je to pogre?no. Suprotno opđem vjerovanju, odluka bi li mu?karac trebao imati ne?to ozbiljno sa đenom ili ne nije izbliza tako jednostavna, te fiksacija na djevi?anstvo mođe mu?karca odvesti na stranputicu velikom brzinom. Pogledajte ovu usporedbu:

    Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), evo kako treba gledati na đenu s puno partnera:

    Ali, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga NE slijedi da bi na djevicu trebalo gledati ovako:


    Izvor slike

    Ne, Ceteris paribus (pretpostavljajući sve druge faktore istima), iz toga slijedi da na djevicu treba gledati ovako:


    Izvor slike

    Drugim rijećima, djevica je samo đena koja jo? nije imala priliku otkriti svoj pravi karakter.

    Razmotri dvije moguđe situacije i ?to ti one govore:

    A) Mlada djevica

    Svaka đena, bila ona promiskuitetna ili ne, kvalitetna ili ne, pođela je svoju karijeru kao djevica. Njeno djevi?anstvo u dobi od 17 ili 19 godina ti ne govori apsolutno ni?ta. Jednostavno nije pro?lo vremena da bi iz kombinacije toga i njenog seksualnog (ne)iskustva bilo moguđe zakljućiti ne?to konkretno. To ?to ti je ona danas “poklonila” svoje djevi?anstvo ne znaći da ona neđe skoćiti na sljedeđeg mu?karca tjedan dana nakon ?to se sutra rastane od tebe. Jednostavno ne zna?. Bez daljnjeg konteksta, njeno djevi?anstvo ne znaći ba? ni?ta.

    B) Stara djevica

    Gdje bi mu?karac, kako je gore opisano, bio sklon pomisliti da je djevi?anstvo = dobro pa je stoga dugotrajno djevi?anstvo = jo? bolje, to jednostavno nije istina. Djevi?anstvo nije nekakav magi?ni eliksir kojega treba imati ?to viđe i od kojega glava ne boli. Kod đene koja je ostala djevica nakon svojih najboljih godina, ta ćinjenica ti govori samo jednu stvar: ne?to ozbiljno ne valja kod ili njene sposobnosti vezivanja za mu?karca, ili kod njenog odabira mu?karaca, ili oboje. Pojasnit ?u na primjeru:


    “đesto sam bila u napasti. Od mu?kih sam viđe puta ?ula “Hej ako se seksa? to đe ti pomoći tr?ati brđe”, otkrila je ameri?ka olimpijka Lolo Jones (30), prije otkrivanja svog odgovora: “Svakako, ako me ođeni?.”

    Te?ko je vjerovati da Lolo Jones, zgodna bogata plavu?a sa utegnutim tijelom, u proteklih 10-ak godina (uklju?ujući sve njene najprivla?nije godine), nije nai?la na ba? niti jednog mu?karca koji bi je bio voljan ođeniti i đekati sa seksom prije braka. Takvih (pogotovo danas) ima milijun. Je li to zato ?to je ona vrlo đedna i seksualno suzdr?ana? Oćito ne; kada tu mogu?nost odvagnemo s njenom tetova?om na intimnom mjestu i rado??u kojom se kurva za pozornost slikajući se gola za razne ?asopise, jasno nam je da nije ni stidljiva ni aseksualna.

    ćinjenica da je Lolo Jones djevica u dobi od 30 godina nam govori jedino da seks shva?a kao oru?je ćijim đe uskraćivanjem lupati mu?karca po glavi sve dok joj se on ne pokori, te da ima dobru samokontrolu. Nije zadr?ala svoje djevi?anstvo toliko dugo zato ?to je to ispravno, ve? zato ?to je to efikasno. Odreći se svog djevi?anstva znaćilo bi odreći se vrijednog komada naoru?anja koje ti omogu?ava privlađenje pozornosti i ucjenjivanje potencijalnih partnera. Lolo Jones mo?da nije nikada prevarila mu?karca, ali sigurno mu nikada nije ni bila lojalna.

    đena ćiji himen u trideset godina nije posjetio niti jedan mu?ki spolni organ imat đe jednake probleme s osje?anjem iskrene naklonosti prema mu?karcu kao i ona koju je posjetilo previđe njih. Da se poslućimo jednostavnom analogijom, isto kao ?to ku?a nećista poput svinjca pokazuje da je njen vlasnik lijen i neodgovoran, tako i sterilna ku?a u kojoj je sve podređeno ćistoći pokazuje da je njen vlasnik ćiv?an i opsjednut kontroliranjem okoline.


    Znaći li sve ovo da nije va?na đenina pro?lost? Naravno da ne znaći. Pro?lost je uvijek bila i ostala vrlo va?an indikator đenskog karaktera, kao i putokaz budu?nosti. Ali bez dodatnog konteksta, njeno trenutno seksualno stanje ne znaći ba? ni?ta

    … nisu toliko premo?nom većinom imale sretne i uspje?ne brakove zato ?to su imale 0 predbra?nih partnera…

    …ve? su imale 0 predbra?nih partnera zato ?to su bile kvalitetne đene koje su bile iskreno privuđene dobroti i pouzdanosti viđe nego bilo đemu drugome i oduvijek su đeljele izgraditi zajednicu s takvim mu?karcem.

    Oznake: broj, lako?a, djevi?anstvo, kvalitetna đena, promiskuitet, zavr??na igra, odabir partnera, teorija seksualnog

  • Znanost potvr?uje igru 4: Distorzija vremena


    Ono ?to umje?ni igraći o ljudskoj prirodi ve? znaju svojim ćivotnim iskustvom, ?to narodna mudrost i religije nagovje?taju, a ?to feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvr?uje i objavljuje u recenziranim znanstvenim ?asopisima.

    Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):

    Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu ?alicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete ?alicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste za?to ste uopđe ustali i vratite se u svoj ured s osje?ajem zbunjenosti – sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate ?alicu.

    Svima nam je poznat đest i iritantan doćivljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili ?to tu đelimo. Svi znamo za?to se takvo zaboravljanje doga?a: postajemo senilni, nismo obra?ali dovoljno pozornosti, pro?lo je previđe vremena, ili jednostavno nije bilo va?no. Ali “potpuno drukćija” ideja nam stiđe od istraćiva?a sa sveućili?ta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog ?lanka ga najbolje opisuje: “Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje.”

    Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi pri?li stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjaći.

    Ponekad, kako bi se domogli sljedeđeg objekta, sudionici bi samo prođetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraćivaći uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje do?lo odmah nakon ?to bi pro?li kroz dovratak. Kao ?to kađe naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi uđetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi pro?li istu udaljenost unutar iste sobe.

    Ovaj “ućinak dovratka” se doima prili?no opđenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-in?nom LCD televizoru ili na prastarom 17-in?nom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mi?ući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim ođekivano, ućinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sje?anje je uvijek bilo loćije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.

    Je li gubitak sje?anja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sje?anje lakđe u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi ve? neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slađe s kontekstom tijekom uđenja; to je primjer pojave zvane “princip specifi?nosti kodiranja”. Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o razlićitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, pro?li kroz vrata i zatim ili pro?li kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono ?to je va?no, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo pobolj?ati sje?anje, ali nije to ućinilo.

    Ućinak dovratka sugerira da u sje?anju ima puno viđe od toga na ?to ste obra?ali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, ćini se da su neke vrste sje?anja optimizirane kako bi dr?ale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sje?anja “predlo?kom doga?aja”, i predla?u da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se va? mozak rijeći pro?lih predlo?aka doga?aja jer je ?to se god dogodilo u staroj sobi postalo manje va?no sada kada ste promijenili lokaciju. ?to je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono ćime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste doga?aja također mogu uzrokovati ći?đenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada zavrćite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga u?tekati u struju.

    Za?to bismo imali sustav sje?anja podeđen kako bi zaboravljao stvari ćim zavrćimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato ?to ne mođemo sve dr?ati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savrđeno. Ali neuspjesi takvog sustava – i podaci iz laboratorija – daju nam potpuno drugaćiji uvid u njegovo djelovanje.

    Dragi ćitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to slu?beni spoj ili bilo kakav doga?aj koji se smatra ekvivalentom spoja):

    A ?to se doga?a kada po?nemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piđe, prođetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piđe, i zatim jo? prođetamo, u idealnom slu?aju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i ćini joj se kao da te poznaje oduvijek.

    Osje?a li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima zna?ajan utjecaj na to hođete li se na kraju tih 3 sata rastati s “hajde da budemo samo prijatelji” ili prvim poljupcem [ili nećim jo? boljim od toga].
    Igniss

    Oznake: znanost potvr?uje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj

  • Intervju sa ćivim zidom


    Nedavno sam se na?ao u prilici komunicirati s poznatim aktivistom Ivanom Pernarom, koji je poznat javnosti najviđe kao osniva? politi?ke stranke Savez za promjene i autor knjiga “Kako je nastao novac” i “Mehanika novca”, a sada je istaknuti ?lan politi?ke strane ćivi Zid, ćiji je predstavnik Ivan Vilibor Sinći? na nedavnim predsjedni?kim izborima osvojio nevjerojatnih 16,42% glasova.


    Ivan Pernar i Ivan Sinći?; Izvor slike: Jutarnji list, via Dragan Mati?, Cropix

    Kako mainstream mediji (blago ređeno) nemaju ba? nekakav integritet u izvje?tavanju o politici i dru?tvenim prilikama, bilo mi je drago prućiti ćivom zidu platformu preko koje mogu ćiroj publici e fonte et origine reći viđe detalja o sebi, bez vađenja iz konteksta i podmetanja.

    Slijedi intervju s g. Pernarom:

    Igniss: Koje su osnovne razlike i/ili povezanosti izme?u ćivog zida i Saveza za promjene?

    Ivan Pernar: Savez za promjene je 2014. promjenio ime u ćivi zid, dakle radi se o istoj stranci pod drugim imenom.

    Igniss: Hvala vam na poja?njenju. Vjerojatno nisam jedini koji je do sada mislio da je ćivi zid samo neformalna organizacija. Recite mi, kako funkcioniraju proces donođenja odluka i hijerarhija u ćivom zidu?

    Ivan Pernar: Stranka ćivi zid ima 5 supredsjednika koji su jednaki u pravima i obvezama. Takvom podjelom moći predstavlja iznimku u hrvatskom politi?kom prostoru jer ostale politi?ke stranke u pravilu imaju samo jednog predsjednika, iznimno dva supredsjednika. U teoriji se odluke donose većinom glasova Glavnog odbora (11 ?lanova), ali u praksi konsenzusom.

    Napominjem da su svi supredsjednici ujedno i ?lanovi GO.

    Igniss: Na web stranicama ćivog zida navodite da je moguđe pridrućiti se kao “aktivni ?lan”, “simpatizer”, te “donator”. Koja su prava i obveze svake od te tri razine ?lanstva?

    Ivan Pernar: Aktivan ?lan je onaj koji je spreman stati u ćivi zid i na izbornu listu nađe stranke kada bude dan izbora. Simpatizeri su fanovi koje zanima program i rad stranke, ali ne đele aktivno sudjelovati u radu.

    Igniss: U vaćim knjigama “Kako je nastao novac” i “Mehanika novca” se đesto spominju primjeri ljudi koji simpatiziraju ćivi zid i/ili Savez za promjene, ali ne đele biti povezani s njima, najđe?đe zato ?to bi ih sudjelovanje u zaustavljanju delo?acija moglo ko?tati radnog mjesta i egzistencije. Smatrate li njihovu tajnovitost lo?om, nu?nim zlom, opravdanom ili pođeljnom, kao ?to npr. “Taqiyya” u ćiitskom Islamu dozvoljava svojim pobornicima zatajiti svoja uvjerenja ako su u opasnosti od progona?

    Ivan Pernar: Ne smatram ju lo?om, bitno je gdje se nalaze srca tih ljudi, a ona su tamo gdje im je ruka na dan izbora.

    Igniss: Ali, jesu li zbog ćinjenice da nisu nikada osobno sudjelovali u sprje?avanju ovrhe automatski iskljuđeni iz obna?anja funkcija u stranci ili pojave na izbornom listi?u?

    Ivan Pernar: Da bi netko obna?ao visoku strana?ku funkciju mora staviti “ko?u na stol” odnosno stati u ćivi zid i time pokazati da stvarno misli ono ?to govori. Za niđe strana?ke funkcije i bivanje na izbornoj listi nije presudno jesu li ti ljudi sprije?avali delo?acije ili ne. Primarni smisao te selekcijske mjere jest sprijećiti ideolo?ko uru?avanje stranke iznutra.


    Izvor slike

    Igniss: Nedavno je ćivi zid bio metom napada od strane Jutarnjeg i Veđernjeg lista (novina koje su dio utjecajnog konglomerata koji ja nazivam “?kvadra rođena za zgra?anje”). Postoje li iti jedne novine ili medijska organizacija koje su vam do sada prućile po?ten tretman i koje biste mogli nazvati neutralnima i objektivnima?

    Ivan Pernar: Portaloko (tj. Portal Oko)

    Igniss: Hvala, pođet ?u ih pratiti jer mi je uvijek drago ?uti za nove nezavisne portale na naćim prostorima.

    Recite mi, ?to je s me?unarodnom suradnjom? Ostvarujete li kontakt s iti jednom srodnom organizacijom iz PIIGS zemalja (Portugalu, Italiji, Irskoj, Gr?koj i ?panjolskoj), ako takva uopđe postoji?

    Ivan Pernar: Imamo kontakt sa gr?kom strankom Syriza.

    Igniss: Je li program “quantitative easing” (kojega ve? par godina provodi SAD, a sada napokon i EU), pojava koja predstavlja suvereno tiskanje i upumpavanje novca u sustav na naćin koji biste htjeli, ili se i tu radi o novcu kao kreditu koji ste u vaćim knjigama opisali kao uzrok kolapsa gospodarstva?

    Ivan Pernar: Nikakva emisija duga ne rje?ava problem, ona samo pove?ava dug i odga?a kolaps za kasnije.

    Igniss: U vaćim knjigama je đest motiv relativno uspje?an ?ovjek srednje klase koji nema niti jedan kredit i naizgled nije ni u kakvoj opasnosti, no u stvarnosti je on samo obespravljeni siromah kojemu jo? nije do?lo vrijeme. Drugim rijećima, ?ovjek koji je.imao sređe pobjeći od uni?tenja ali budući da njegovi prihodi ovise o ostatku dru?tva, neminovno je da đe i njega prije ili poslije dohvatiti kreditni sustav. Istiđete da se srednja klasa stalno smanjuje i prelazi u ni?u, a ni?a u siromahe i besku?nike.

    Moje pitanje je: ako se ekonomska situacija privremeno popravi (kao rezultat bilo kojeg vanjskog utjecaja koji đe privremeno olak?ati kreditnu krizu) i taj proces se privremeno zaustavi, hođe li va?a stranka izgubiti podr?ku koju trenutno ućiva?

    Ivan Pernar: Taj proces ne mođe se zaustaviti, mođe ići samo na gore jer je trajna tendencija trenutnog sustava negativna. To ?to oni fiksiraju te?aj franka ili opra?taju dug koji ionako nemaju od kuda naplatiti budući su primanja po socijalnoj osnovi izuzeta od ovrhe, ni?ta neđe rijećiti.

    Igniss: Jeste li ?uli za Nobelom nagrađenog ekonomista Paula Krugmana, koji se nije nikada izrazio protiv kreditnog novca ali se svejedno zalađe za ekspanzijsku fiskalnu i monetarnu politiku? ?to mislite o njemu?


    Paul Krugman; Izvor slike

    Ivan Pernar: Beskona?na ekspanzija duga kakvu zagovara Krugman nije rjeđenje jer se krediti kad tad moraju vratiti.

    Igniss: Kako se moj blog bavi prvenstveno mu?ko-đenskim odnosima i psihologijom privla?nosti i zavođenja, mnogi ćitatelji su sa zanimanjem popratili nedavni intervju koji je Ivan Sinći? dao ?asopisu Story i u njemu opisao svoju vezu s Vladimirom Palfi. Ono ?to je zapanjilo i mene i velik broj ćitatelja je to ?to su se dopisivali godinama prije nego ?to su se upoznali ućivo, unato? ćinjenici da ćive na dva sata vo?nje jedno od drugog. Kako je to moguđe? ?to ih je sprje?avalo da se upoznaju sve to vrijeme?

    Ivan Pernar: Ne ulazim u njihov privatan ćivot.

    Igniss: Koji je va? osobni stav o feminizmu?

    Ivan Pernar: Ne bavim se tim pitanjem.

    Igniss: To sam i ođekivao, i također drćim da je mudro ne baviti se njime.

    No, kao ?to je rekao Lav Trocki, to ne znaći da se ta pitanja neđe baviti vama. Vjerojatno đe vas “razveseliti” spoznaja da vas je jedan utjecajni bijeli vitez (tj. mu?ki feminist) poku?ao oblatiti kao “primitivnog seksista” koji objektivizira đene i đeli ih vratiti u kameno doba. Mojim ćitateljima ne trebam komentirati za?to su taj gospodin i njemu sli?ni temeljito u krivu.

    S druge strane, kao vrlo pozitivan primjer bih istaknuo razumnu izjavu LGBT aktivista Dorina Manzina i osniva?a udruge “Iskorak” koju ste objavili na vaćim stranicama: ??to mi vrijedi pravo na registraciju partnerstva ako nemam pravo na dom?? i “U [svom] aktivizmu sam doćivio udare i iz vlastitih redova jer sam se otvoreno suprotstavio radikalizaciji i ideologizaciji LGBT aktivizma. To viđe nije bila moja borba pa sam oti?ao.”

    Iako bi povr?ni promatra? mogao reći da su ljudi koji su dali ta dva citirana komentara dio iste (lijeve) politi?ke strane, razlika izme?u njih je zapravo ogromna. Vjerujem da ta oćita razlika pokazuje kome je zapravo stalo do ljudi, a tko je samo demagog.


    Zahvaljujem g. Pernaru na ukazanom povjerenju i đelim ćivom zidu i njihovim ?lanovima puno sređe na nadolazećim lokalnim i zatim parlamentarnim izborima.

    Oznake: politika, intervju, Gospodarstvo

  • Pro-choice njoj, No-choice njemu


    Postoji znatno licemjerje u ćinjenici da đena ima neograniđeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim mođe pobjeći od svih roditeljskih obveza, a mu?karac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna sli?na slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema dana?njeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema dana?njeg posta je ne?to puno gore:

    Oćinstvo sada mođe biti potvrđeno jednostavnim testom – ali to ne znaći da bi trebalo biti
    Melanie McDonagh, The Spectator, UK

    Mudro je dijete, ka?u, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurno??u. Tijekom cjelokupne povjesti ?ovje?anstva, mu?karci su se suo?avali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li ođevi svoje djece ili nisu; đene, s druge strane, su ućivale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.

    Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od ?200 (2000 kn), mogu lako rijećiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je đenama i?la u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muđevima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministi?ka primjena znanosti, promjena u ravnoteći moći izme?u spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unato? ćinjenici da mnoge đene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.

    Obratite pozornost na dvije va?ne ćinjenice:

    A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za mu?karce i njihove ćivote, kao da oni ne vrijede apsolutno ni?ta niti zaslu?uju po?ten tretman kao ljudska bi?a.

    B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist đenama. Ako im ne?to ne ide u korist, to nije feminizam. Steđena mo? je jedina stvar koja odre?uje je li ne?to feminizam ili nije.

    Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravno??u i jednako??u!!!

    Ovo pitanje se nedavno pojavilo, kao rezultat priđe u Daily Mailu, o ođenjenom TV reporteru koji je godinama pla?ao alimentaciju za dijete zađeto kao, vjerovao je, rezultat njegove veze s jednom spisateljicom. Nakon ?to je prvi put vidio dijete, zatraćio je da DNA test, kojim je odmah otkriveno da on ipak nije otac. Jadno dijete.

    Feminizam obo?ava koristiti djecu kao oru?je za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao ?tit kada se treba za?tititi od hvatanja u laći i kriminalu.

    Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu ćinjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele na?u heroinu u sljede?u fazu đenske tuge – bivanje bez djece, naspram bivanja samom – osnova priđe je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lođeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.

    Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguđe rijećiti na plodonosno nejasan naćin, kako bi Bridget imala izbor izme?u ođeva, ali je ona rijeđena na otu?no moderan naćin, tako ?to su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala oćinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti ?ovje?anstva, “pogodi tko je tata”, viđe nije bila igrana.

    Da se to dogodilo na plodonosno nejasan naćin, mo?da bi bilo jo? plodnosnije kada bi se Bridget na?la u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otućivanja milijuna, te davanja la?nog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu đenu, moguđe ?ak i edukativno.

    E sad, vidim da bi neki mu?karci mogli s dobrodo?licom dođekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici oćinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno na?ao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski traćio DNA test.

    Kavalirstvo nije urođeno đensko pravo, ve? ga treba zaslućiti, a to je ne?to u đemu gotovo sve moderne đene neslavno propadaju.

    U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi đena predstavila mu?u dijete i on bi se ili ponio po?teno i ponudio podr?ku, ili pobjegao, davala je đenama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon ?to je zatrudnila, bez oklijevanja traćila i dobila podr?ku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogu?ava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.

    Znam da je to vrlo te?ko pojmiti, ali mu?karci su zapravo ljudska bi?a sa svojim vlastitim ćivotima. Mu?ki dio populacije ne postoji samo zbog toga kako bi đenama bilo ugodnije.

    Zatrudnila si i biolo?ki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PU?I K**AC!!! Nema? pravo izbrisati cijeli njegov ćivot svojom laći! Ako ba? mora?, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unato? tome htio djelovati kao otac. Ali ako kađe ne, mora? prihvatiti da je rekao ne.

    Najva?nije je to ?to je oćinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga đe imenovati kao oca svog djeteta, ako đe imenovati ikoga (taj vrlo razumni ćidovski obi?aj, gdje se ćidovstvo naslije?uje po majci, bila je temeljena na ćinjenici da sa sigurno??u znamo jedino tko nam je majka). Mnogi mu?karci su, naravno, zavrćili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to va?no? Mođe? osje?ati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogre?no misli? da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, “đenomrzac”, bavi se upravo ovom temom.


    Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslu?anju pred Senatom SAD-a: “Zar je to [ćinjenice] uopđe va?no???”

    Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osje?ajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivći da po izvje??u u ?asopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% mu?karaca ne znajući podiđe djecu koja nisu genetski njihova: “Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umije?ane strane, uklju?ujući i djecu.” Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasno?u, i oslobodila neki broj mu?karaca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optu?bi i krivnje.

    Postoji li ikakva razlika izme?u Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrti?a i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza ?tita nedu?ne djece svaki put kada joj ne?to ne ide na ruku?

    Također uoćite kako mu?karci kojima su podvaljena tu?a djeca imaju “moralnu obvezu”. Ako oni imaju moralnu obvezu, za?to onda nastaje galama kada ja sugeriram đenama da imaju moralnu obvezu ne pona?ati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?

    Na?a generacija puno polađe na znanje. I DNA testovi imaju oćite koristi ?to se tiđe identifikacije nesretnijih elemenata nađeg naslije?a, na primjer nasljednih bolesti. Ali time ?to oćinstvo ćinimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo đenama mo?an instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.

    Sasvim je jasno: feminizam je faćisti?ki, parazitski pokret za uklanjanje svih ograniđenja sa đenske seksualnosti i istodobno ograni?avanje mu?ke seksualnosti

    “Ali Ignisse,” reći đete sada, “koga briga ?to neka tamo feministica pri?a gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?” Pa naravno, zato ?to to na?alost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; rije? je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u “znanstvene studije” i time ih legitimizira, nakon đega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste “studije” kako bi lobirale za svoje politi?ke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani politi?ari koje nije briga za ljudski ćivot i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih kona?no nad bespomo?nim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.

    Mnoge dr?ave su pod utjecajem sna?nog feministi?kog/bijelo-vite?kog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja oćinstva. U Francuskoj i Njema?koj je ono potpuno zabranjeno i ka?njivo je s 5-15 000 ? i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograniđeno; a u SAD-u je ono dopu?teno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.

    ?to prije ova civilizacija izgori do temelja, to đe nam svima biti bolje.

    Oznake: feminizam, Faćizam, ?ovinizam, sloboda, djeca, obitelj, alimentacija, Vijesti, sociologija, abortus

  • Stvarno? “Mođe? se zaljubiti u bilo koga ako napravi? ovo”


    Je li moguđe ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja?

    U ovom eseju serije “Moderna ljubav”, Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istra?uje je li moguđe ubrzati proces zaljubljivanja tako ?to đe si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i me?usobno dijeljenje emocija poti?u osje?aj bliskosti.

    ?lanak je napisan sa stajali?ta đene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osje?a ne?to posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zblićiti se s njim, ?to je pohvalno ali se u praksi ne doga?a gotovo nikada (većina đena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osje?aju prisutnost “onog neđega”, ma koliko god on objektivno bio “dobar”).

    Unato? toj nesretnoj sudbini koja ga ćini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i ređeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; klju?no je da se stvar “jednostavno dogodi”), ?lanak nije nimalo lo?. Kada ih se izvadi iz krutog psiholo?kog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne – razgovor i ma?tanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbli?aca ljude i potiđe osje?aj zaljubljenosti izme?u njih. Ako mođe? đenu navesti u takvo pona?anje, proces zavođenja đe drasti?no napredovati i imat đe? vrlo dobre skupine uspje?no zakljućiti stvar. Potencijalnim temama i naćinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi “Umijeđe igre” posvetio ?ak petnaest stranica.

    Dakle, to ?to je ?lanak promaćio demografsku skupinu ga ne ćini loćim; za tebe kao potencijalnog ili perspektivnog igra?a on ćini vrlo pou?no ?tivo. Preporu?am ti proćitati ga u cijelosti, no za svrhu ovog posta sam od 36 pitanja izdvojio 10 koja su se posebno istakla svojom istodobnom i ućinkovito??u i lako?om uvođenja u opu?ten razgovor kakav vi?amo na spoju.

    1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na veđeru, koja bi to osoba bila?

    2. đeli? li biti slavna, i po đemu?

    3. Kako bi za tebe izgledao savrđen dan?

    4. Zbog đega u ćivotu osje?a? najviđe zahvalnosti?

    5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobno??u, ?to bi to bilo?

    6. Koja je naj?udnija stvar koju si ikada sanjala?

    7. Postoji li ne?to ?to odavno sanja? da đe? napraviti? Za?to nisi do sada?

    8. Koje je tvoje najveđe postignuđe u ćivotu?

    9. Koje ti je najdrađe sje?anje?

    10. Dovrći ređenicu: “Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti…”

    11. BONUS manevar: Zurite jedno u drugo 4 minute.

    Na prvi pogled u?asno creepy, ovo je zapravo vrlo ućinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrti?u ili ?koli igrao igru tko đe prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukođeno i creepy; mođe biti i opu?teno, zabavno i puno me?usobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara.

    Kao i kod prepakiravanja, uvijek zapamti da su linije izme?u “slatkog” i “creepy” i “opu?tenog” i “neprirodnog” tanke i prozirne. Kako bude? postajao sve napredniji u beskona?noj vje?tini igre, to đe? ih bolje znati razlikovati i primjenjivati u svoju korist.

    Imaj na umu da ta vje?tina neđe doći preko noći i dok je ne izbrući? đe? napraviti mnogo pogre?aka. No, kao ?to uvijek nagla?avam, to je samo jo? jedan razlog za?to svoj put treba? shva?ati kao dobru zabavu, a ne ne?to zastra?ujuđe ili iscrpljujuđe.

    Oznake: srednja igra, spoj, umijeđe slu?anja, ljubav, znanost, psihologija, znanost potvr?uje igru