Stvarno? “Svaka tre?a đena u Hrvatskoj je ?rtva nasilja”

T-Portal nam je nedavno donio intervju s Nevom Tolle, koordinatoricom Autonomne đenske mređe. Kako je danas 25. studenoga, Me?unarodni dan borbe protiv nasilja nad đenama, ćini mi se da je to dobra prilika ra?ćistiti neke stvari. Krenimo redom:

Uistinu zabrinjavaju?a brojka. No je li ona realna? Uzevći u obzir na?u patrijarhalnu sredinu, moguđe je da g?a. Tolle ?ak i podcjenjuje broj ?rtava. Odlućio sam ga provjeriti sljedećim postupkom:

1A: Pronaćimo broj kaznenih djela seksualne prirode u RH u pro?loj godini

Godi?nje izvje?đe MUP-a za 2012. godinu na stranici 24 donosi nam to?ne podatke:

Zbrojimo stupce “Prijavljena” i “Naknadno otkrivena” za kategorije “Silovanje”, “Poku?aj silovanja”, “Bludne radnje” i “Ostalo”. To obuhva?a svaku mogu?u vrstu zloćina seksualne prirode, od silovanja pa do pipanja, nepristojnog pokazivanja spolnih organa i seksualnog uznemiravanja (iako je u toj strukturi najekstremnijih zloćina kao ?to su silovanja i poku?aji silovanja naravno najmanje, tj. oko 20%). Dobivamo brojku od 577 takvih kaznenih djela u 2012. godini.

Zbog jednostavnosti, pretpostavit ?u da su sva ta kaznena djela:
a) poćinili mu?karci na ?tetu đena (dakle, pretpostavit ?u da nema homoseksualnih silovanja, đena koje su seksualno napastovale mu?karce, zlostavljana su iskljućivo djeca đenskog spola, itd.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje la?ne prijave za seksualno nasilje, te
c) da je svaki zloćin jedna nova ?rtva, tj. nema ponavljanja zloćina nad istom ?rtvom.

1B: Pomnoćimo broj kaznenih djela multiplikatorom

U paketu sa svim tvrdnjama o zloćinima seksualne prirode dolazi i tvrdnja da ?rtve rijetko prijavljuju zloćin zbog srama, manjka podr?ke okoline i sli?nih faktora. Koliki je stvarno taj multiplikator ovisi o raznim faktorima

Libela.org, jedna od najekstremnijih feministi?kih web stranica kod nas, navodi da na svako prijavljeno silovanje dolazi jo? 15 do 20 neprijavljenih. Te?ko je zamisliti iti jedan zloćin, od prijetnji pa do krađe, gdje se prijavljuje samo 50% zloćina (na svaki prijavljen jo? jedan neprijavljen), a kamoli 6%. ?ak ni korupcija nije toliko skrivena. Ovo je vrlo ekstremna pretpostavka ali dobro, pretpostavit đemo da se zapravo doga?a 15 puta viđe seksualnih zloćina nego ?to ih je prijavljeno.

Misli li Libela.org samo na silovanje, ili i na blađe zloćine poput, pipanja, nepristojnog izlaganja, seksualnog uznemiravanja i sl.? Izaći đemo im u susret i pretpostaviti da SVIH seksualnih zloćina (a ne samo silovanja, koja ćine 20% seksualnih zloćina) uistinu ima 15 PUTA viđe nego ?to je prijavljeno. To nam daje ovu jednad?bu, gdje je X hipotetski broj i prijavljenih i neprijavljenih seksualnih zloćina koji su se dogodili u jednoj godini:

X = 577 x 15
X = 8655

1C: Pomnoćimo multiplicirani broj kaznenih djela prosje?nom ćivotnom dobi

Prosje?ni ćivotni vijek Hrvatice je 80 godina. Razdoblje od 80 godina predstavlja jedan cjelokupni presjek dru?tva, u kojemu se u potpunosti izmijenila barem jedna generacija đena i time tijekom svog ćivota u tom dobu imala priliku biti ?rtvom nekog seksualnog zloćina.

8655 x 80 = 692 400

Dakle, imamo hipotetskih 692 400 seksualnih zloćina na podru?ju RH tijekom ćivotnog vijeka jednog presjeka (nekoliko generacija u raznim ćivotnim stadijima) hrvatskih đena.

U Hrvatskoj prema popisu stanovni?tva 2011. ima 2.218.554 đena.

692 400 / 2 218 554 = 31%

31%. To je i dalje manje od 34% koliko tvrdi gospo?a Tolle. A da ne zaboravimo, udio od hipotetskih 31% đena koje su tijekom ćivota bile ?rtvama nekog seksualnog zloćina uklju?uje sljedeđe velikodu?ne pretpostavke:

a) da su sve seksualne zloćine poćinili iskljućivo mu?karci na ?tetu đena (dakle, pretpostavit ?u da nema homoseksualnih silovanja, đena koje su seksualno napastovale mu?karce, zlostavljana su iskljućivo djeca đenskog spola, i sl.),
b) da su sve prijave istinite, tj. da ne postoje la?ne prijave za seksualno nasilje,
c) da je svaki zloćin jedna nova ?rtva, tj. nema ponavljanja zloćina nad istom ?rtvom,
d) da zapravo ima 15 PUTA viđe SVIH seksualnih zloćina nego ?to je prijavljeno

I unato? svim tim oblicima “pomoći” (zabiljeđeni brojevi su direktno i indirektno pove?ani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Zbog obzira prema ?rtvama i manjka prostora ne đelim ovdje ?pekulirati koliko stvarno ima seksualnog nasilja, ali iz gore izlođenoga znam da ga sigurno nema toliko da bi ga tijekom ćivota moglo iskusiti 34% đena. Neva Tolle ili besramno lađe ili se ravna po falsificiranim podacima. Sramotno je da predstavnica jedne organizacije koja dobiva 90% svojih sredstava od dr?ave, ?upanija i gradova koristi prora?unska sredstva za ćirenje oćitih neistina.

Ovakav parazitizam na boli pravih ?rtava i predstavlja pljusku u lice svakoj đeni koja je stvarno bila silovana. K tome jo? svoje neistinito predavanje nazvati “Istina je. Za?to ?utite o tome?” je stvarno drsko, bez ikakve trunke morala ili obzira.

33.33% đena je doćivjela nasilje od sada?njeg ili bivđeg partnera? Dobro, idemo pogledati:

Stranica 58 navodi da su 2012. prijavljena 622 slu?aja nasilni?kog pona?anja u obitelji, te naknadno otkrivena jo? 162, za ukupno 784 slu?aja nasilni?kog pona?anja u obitelji godi?nje.

Primjenimo istu formulu, pretpostavimo da je a) svo nasilni?ko pona?anje u obitelji uvijek od mu?karca prema đeni, b) pretpostavimo da je svaki slu?aj nova đenska ?rtva, c) prihvatimo opet ekstremnu pretpostavku da stvarnih slu?ajeva ima 10 PUTA viđe nego zabiljeđenih u MUP-u (izvor: Sigurno mjesto, đenska soba), te d) da nema la?nih prijava. Evo jednad?be:

X = 784 x 10
X = 7840 hipotetskih slu?ajeva nasilja u obitelji u jednoj godini

7840 * 80 = 627 200 hipotetskih slu?ajeva nasilja u obitelji u 80 godina (jedan presjek nekoliko generacija svih đena u Hrvatskoj)

627 200 / 2 218 554 = 28%.

Dobivamo hipotetskih 28% vs. 33% – naravno i dalje uz sljedeđe velikodu?ne pretpostavke:

a) da je svo nasilni?ko pona?anje u obitelji uvijek od mu?karca prema đeni,
b) da je svaki slu?aj nova đenska ?rtva,
c) da je stvarnih slu?ajeva 10 PUTA viđe nego onih zabiljeđenih u MUP-u, te
d) da nema la?nih prijava

I unato? svim tim oblicima “pomoći” (zabiljeđeni brojevi su direktno i indirektno pove?ani oko 30 puta ili 3000%), stvarni podaci i dalje ne mogu stići takve stratosferske procjene kakve iznosi Neva Tolle.

Koliko je to ?ak i 28% zapravo vjerojatno? Evo jedne usporedbe za perspektivu.

Uzevći u obzir da je u cijeloj Hrvatskoj u 2012. bilo ukupno 2438 prijavljenih i naknadno otkrivenih kaznenih djela protiv ćivota i tijela (dakle, od ubojstava do nanođenja lakćih tjelesnih ozljeda), nekako mi je te?ko povjerovati da se paralelno s tim odigrava jo? i tri puta viđe slu?ajeva u kojima mu?karci vrđe nasilje nad svojim partnericama. Također je zanimljiva i pomisao da grupa ovih 33% đena koje su pretrpjele fizi?ko nasilje ne moraju biti istih onih 34% koje su pretrpjele i seksualno nasilje. Kada bi se te dvije kohorte ne bi savrđeno poklapale, ispalo bi da je viđe nego svaka druga đena bila ?rtva barem jednog nasilnog ili seksualnog zloćina tijekom svog ćivota, ?to je jo? apsurdnija tvrdnja od ove dvije pojedina?no.

Ok, samo da ovo ponovim: 60% razvedenih đena ima PTSP zbog psihi?kog nasilja doćivljenog tijekom ili poslije braka. ?ak i ako psihi?ko nasilje nije bullshit kategorija poput ekonomskog zlostavljanja, ve? vidim da đe ovo biti veselo.

Prvo pogledajmo “Statisti?ko izvje?đe DZS-a #1467: Razvedeni brakovi u RH u 2011. godini” na stranicama DZS-a: stranica 10 nam kađe da je broj razvoda je manje viđe stabilan na oko 5000 godi?nje. To znaći da u Hrvatskoj imamo… recimo, 150 000 razvedenih đena, prikupljenih kroz posljednjih 30-ak godina? Ne znam koliko ih se ponovno udalo, tako da podatak ne mogu sa sigurno??u potvrditi.

U pomo? nam dolazi izvje?đe Jutarnjeg lista o popisu stanovni?tva 2011., koji nam kađe da 5% đena ima bra?ni status “razvedena”.

0.05 x 2 218 554 = 110 927. Dakle… 111 tisu?a razvedenih đena, plus nepoznata kolićina razvedenih đena koje su se poslije ipak udale pa ih ne obuhva?a ovaj status? Bio sam prili?no blizu.

Ako od njih 60 posto ima PTSP, to znaći da samo đena koje pate od PTSP-a kao posljedice psihi?kog nasilja u braku ili poslije braka ima nevjerojatnih 110 927 x 0,60 = 66 566, tj. 66 tisu?a.

Za usporedbu, branitelja Domovinskog rata za koje je registrirano da pate od PTSP-a ima oko 20 500, a to je otprilike tri puta manje. ?ak i ako prihvatimo da svih cca 35 000 branitelja kojima su odbijene prijave za isti stvarno ima PTSP, i dalje su prili?no malena kohorta u odnosu na razvedene đene u Hrvatskoj. Psihi?ko nasilje u braku ili prilikom razvoda izaziva viđe PTSP-a nego razorni rat s etni?kim ći?đenjem? Oprostite, ali ja moram pritisnuti alarm za bullshit.

I inađe se đesto vi?aju ovakve nebulozne tvrdnje, ali ovo je jedan od rijetkih puta da ih je netko koncentrirao u ba? jedan gust, sluzav ?lanak koji vrvi neistinama. Prijavljujte nasilje ako vam se dogodi i prijavljujte ako znate da se drugima doga?a, ali nikada se ne odavajte zlonamjernoj histeriji poput Neve Tolle, koordinatorice Autonomne đenske đenske kuđe Zagreb. Pravim ?rtvama dugujete viđe od toga.

---

Izvor dijela slike: Novi List

Oznake: nasilje nad đenama, feminizam, nasilje, patrijarhija, bijeli vitezovi, Vijesti, priđe sa seksualnog trći?ta, statistika, zlostavljanje