Koji k***c ovo gledan kad ne znam ni da ćitam
– kultni video “Kita u Billa”
Uz nezadovoljstvo samim konceptom Igre, jedan od najđe?ćih problema koji mući moje ćitatelje je tjeskoba izazvana raspadom dru?tva kojemu svakodnevno svjedoćimo – Kita u Billa bi to opisala kao “koji se k***c trudim kad ne znam ni da se zabavljam.” Na to im i ja i sli?ni pisci nudimo ?ablonizirani odgovor, “samo se opusti i ućivaj uz bazen” koji – da budem potpuno iskren – nije niti prakti?an niti djelotvoran. Kako se netko tko je ispunjen tjeskobom mođe prisiliti na ućivanje? Naravno da ne mođe! Nitko ne mođe uzeti ne?to ?to mu je u srcu i mislima i to nasilno promijeniti u ne?to obrnuto, koliko god mu netko to utje?no tepao putem blogova, knjiga, seminara i psihologa.
Prije nemo? pozitivnosti
Drćim da je rjeđenje ovoga problema dvojako i sastoji se prete?no od sljedeđega:
A) Preusmjeravanje negativnih utjecaja
Sljedeći put kada bude? ćitao o tome kako je sve viđe tetova?a, kako je stopa razvoda ogromna ili kako je dr?ava u ogromnom dugu ili ?to ve?, nemoj se prisiljavati da to “poku?ava? primiti kao ne?to pozitivno” ili to racionalizirati nekim hr?kolikim obja?njenjem za?to je to “lođe za dru?tvo ali dopro za tebe osobno”. Umjesto toga, sagledaj stvar na ovaj naćin: to ?to se doga?a je nesumnjivo lođe, no uvijek đe biti loćih stvari. Nikada u povijesti nije postojalo savrđeno doba sa savrđenim okolnostima, kao ?to neđe ni postojati ikada u budu?nosti. Cijela na?a povijest je vijugav put s puno slijepih staza i odvojaka na kojima svejedno nekim ?udom pronalazimo sre?u i ispunjenost.
Ovo nije tvrdnja o povijesti ili ?ovje?anstvu, ve? o prirodi percepcije. Razmisli o tome na ovaj naćin: ?ak i kada bi se iznenada posloćile sve kockice nađega ćivota na naćin koji bi nam donosio nevjerojatno zadovoljstvo, za mjesec dana bi nas svejedno pođelo mućiti ne?to drugo i polako bismo opet postajali nezadovoljni i pođeli se pitati ?to nam nedostaje. No da nam to nije u prirodi, ne bismo uopđe ni postojali. Jedini naćin na koji ne?to mođe napredovati je kroz kontrolirano nezadovoljstvo i borbu. Opet ponavljam: to ?to savrđenstvo nije dosti?no i ?to nikada neđemo biti savrđeno sretni nije ne?to zbog đega treba o?ajavati, ve? treba uvijek imati na umu da nas upravo ta ćinjenica ćini sposobnim iskusiti osje?aje sređe i zadovoljstva. Bez te vje?ne ravnoteđe, ne bismo bili ljudi nego bakterije.
Stoga kada te bude hvatao o?aj zbog negativne pojave XYZ, sjeti se da bez toga o?aja ne bi bilo ni radosti. Nemoj taj negativni osje?aj ni odbijati ni upijati u sebe, ve? ga samo pusti da se prelije preko tebe i prođe. Isto kao i sve drugo u ćivotu.
B) Minimiziranje izlođenosti negativnim utjecajima
Iako se savjet A doima prili?no jednostavnim, većina ljudi ga svejedno ne uspijeva promijeniti. To nije zato ?to su oni a priori nesposobni za to, ve? zato ?to se nalaze u okolini koja ih u tome sprje?ava. Budimo iskreni: tko ne bi poludio kada bi bio sa svih strana bombardiran tri?arijama, dramom, laćima i jeftinim stimulansima? Takva osoba jednostavno ne postoji. Nikako ne mođe? o?uvati svoj um u bezumnoj okolini.
No, dobre vijesti su da je tom okolinom moguđe upravljati. Mnogi se ćitatelji ?ude kada mi po?alju poruku o nekom najnovijem celebrity skandalu, a ja nemam ni najmanju ideju tko je sad taj Karabati?, ćipek, Kardashian ili Brena. Ako me pitate o tome s kime Severina spava i gdje ljetuje, nemam ni najmanju ideju. Nisam upoznat sa senzacionalnim tehnolo?kim otkrićima ni s revolucionarnim dru?tvenim pokretima. Nemam ni najmanju ideju je li netko negdje stvorio automobil s pogonom na prde?, koje su najnovije igre i filmovi koji izlaze ove godine i u kojem je trgova?kom lancu trenutno u tijeku skandal.
To vam nipo?to ne govorim kako bih se pretenciozno hvalio kako sam “iznad tih gluposti”(?to je samo po sebi znak gluposti, op.a.), ve? samo kako bih vas podsjetio da izlaganje prevelikim kolićinama redovnoga informiranja mođe biti ?tetno za va?u mentalnu stabilnost i (ironi?no) informiranost.
Sve to sam postigao kroz samo nekoliko jednostavnih ćivotnih navika:
A) ne gledam televiziju
B) ne slu?am radio
C) ne ćitam novine
D) ne ćitam portale
Ne postoji niti jedan izvor informiranja na koji sam preplađen ili za kojega mi je navika pratiti ga kako bih saznao “?to se trenutno doga?a” i “?to ima u svijetu”. Sve za ?to saznam je iskljućivo zato ?to mi je A) netko rekao ili B) ba? me pođelo zanimati u tom trenutku. Moj newsfeed za svaki mogući medij je jedna velika praznina, a ja sam najve?a neznalica na svijetu. Pitajte me ?to god hođete iz bilo kojeg podru?ja i moj najđe?ći odgovor đe biti “moram istraćiti.”
Unato? tome, mnogima se doimam kao nekakva hodaju?a enciklopedija koja zna sve ćivo o velikom broju podru?ja. Kako je to moguđe? Pa jednostavno: sva moja sposobnost je usmjerena u filtriranje, rangiranje i biljeđenje podataka. Mogu o nekom podru?ju ne znati ba? ni?ta, ali dajte mi pet minuta i mogu vam dati kratki pregled bilo koje situacije i koji su izvori vezani za tu situaciju koji samo seru, a koji su oni koje vrijedi poslu?ati te ?to od tih podataka je va?no zapamtiti. To nije nekakva ?arobna sposobnost kojom uravnote?avam svoj manjak informiranja, ve? upravo proizvod toga manjka informiranja.
Ba? je dr?anje uma praznim i neopteređenim bukom svijeta ono ?to mi daje natprosje?no precizan uvid u njega. To nije nikakva ?arobna sposobnost ni talent, ve? obi?na mala ćivotna navika koja je dostupna svakome.
Stoga je moj savjet vezan za ovo podru?je vrlo jednostavan: poku?aj se iskljućiti iz svih mogućih “izvora” podataka na tjedan dana i neko vrijeme se bavi samo sobom. Sljedeći put kada te ne?to bude zanimalo, vidjet đe? kako đe? o tome saznati sve ?to te bude zanimalo puno brđe i lakđe nego prije.
Ali bilo bi naivno samo zato ?to su do sada izneseni primjeri iz podru?ja feminizma pomisliti da je korupcija medija ne?to ograniđeno na to podru?je. U koje god polje uđete imalo dublje i pronju?kate, od biznisa i politike pa do zdravlja i zabave, postat đe vam jasno da je “ne?to trulo u dr?avi Danskoj Hrvatskoj”. U svakom od ovih podru?ja mediji funkcioniraju kao dobro podmazana propagandna maćinerija, izvje?tavajući selektivno o ćinjenicama koje odgovaraju “odobrenoj prići”, cenzurirajući suprostavljena mi?ljenja i agilno mijenjajući teme kako bi bila skrenuta pozornost s neugodnih rupa koje imaju potencijal uni?titi kredibilitet do tada posijanih stajali?ta.
Ali Ignisse, reći đete, kako je to moguđe? Imamo toliki broj velikih medijskih organizacija i jo? veći broj manjih. Kada bi neke od njih izvje?tavale selektivno, sigurno bi propale i bile zamijenjene onima koje su uistinu u slu?bi objektivnosti?
Na?alost, ne. Tako ?to je te?ko moguđe iz jednostavne ćinjenice ?to je vlast nad ogromnom većinom medija u svijetu koncentrirana u rukama nekolicine mo?nika. Isto tako je i u Hrvatskoj:
Jutarnji list i Slobodna Dalmacija su suprostavljeni samo naizgled: jedan glasi kao “lijeviji” medij, a drugi kao “desniji”, no njihove odredbe dolaze od istih đefova i njihove menadđere smjenjuju i biraju isti ljudi. Mnogo smo toga ?uli o EuropaPress Holdingu, tvrtci poznatog odvjetnika Marijana Hanđekovi?a. Ali jeste li znali da je taj “dinami?an duo” samo prikladan ?tit za austrijski konglomerat Ost Holding, iza kojega stoji njema?ka medijska ku?a WAZ (Westdeutsche Allgemeine Zeitung)?
Prava pri?a tu tek poćinje. Naime, WAZ je nekada bio korporacija kojom su vladale dvije osniva?ke obitelji, Funke i Brost. Poslije smrti suosniva?a Jakoba Funkea 1975. godine, zamijenio ga je obiteljski odvjetnik Gunther Grotkamp, koji se ođenio najmla?om od triju Jakobovih kđeri, Petrom Grotkamp (ro?. Funke). Pod njihovim vodstvom je WAZ narastao u jedan od najvećih medijskih konglomerata svijeta.
2012. godine, Petra Grotkamp je napokon otkupila osniva?ki udio Ericha Brosta i time postala glavna osoba u tvrtci, s dvije trećine ukupnog vlasni?tva i ekskluzivnim ?lanstvom u nadzornom odboru. Tvrtka je preimenovana u Funke Mediengruppe
Ova stara đena kontrolirala je velik dio medijskog prostora u Hrvatskoj od 2001. do 2015. godine.
ćini se da ledeni brijeg ipak ne zavr?ava s Petrom Grotkamp:
Tijekom preuzimanja većinskog udjela u WAZ Media Groupu, Petra Grotkamp je zadr?ala banke UniCredit (vlasnike Zagreba?ke banke, op.prev.) i Rothschild. Rotschildi su vodili akreditivne poslove i pregovore s kreditorima. UniCredit je prućio pomo? u financijskom strukturiranju.
Inađe, za?to sam prije napisao “do 2015.-e”? Zato ?to je upravo u tijeku zanimljiva ro?ada. Naime, pođetkom 2015. godine je Funke MedienGruppe prodao svoj udio u EuropaPress Holdingu Hypo banci, a ona ga je zatim prodala Marijanu Hanđekovi?u osobno. On je tako sa svojom tvrtkom Euro Poticaji (kasnije preimenovanom u “Hanza Press”, a zatim zatvorenom) uknjiđen kao glavni vlasnik Europapress Holdinga i svih podćinjenih mu medija.
S obzirom na iznimni utjecaj Jutarnjeg lista i Slobodne Dalmacije, te glasinama o padu prodaje i nezadovoljstvu, izgledno je da su svi ovi manevri provedeni viđe kao “?uvanje u fri?deru” ovih utjecajnih medija dok se ne pojavi sljedeći kupac iz inozemstva.
Govoreći o đemu, posrnuli portal Index (jedan od vodećih ?lanova ?kvadre rođene za zgra?anje) nije u stranom vlasni?tvu, no s obzirom na svoj ste?aj, izgledno je da đe ga ubrzo kupiti jedna od velikih medijskih ku?a spomenutih u ovom ?lanku.
Eh da, kad smo ve? spomenuli portale, ne zaboravimo na:
T-Portal, u vlasni?tvu HT-a, koji je u vlasni?vu Deutsche Telekoma, kojemu je najveći dioni?ar dr?ava Njema?ka. Sukob interesa? Ma gdje?
Ali, nismo jo? pokrili medije puno so?nije od Jutarnjeg. Pazite ovaj ulov:
Nova TV i svi njeni portali (dnevnik, zadovoljna, punkufer, blog.hr – da, ako Igniss jednog dana nestane, znate kome je zasmetao) su u vlasni?tvu korporacije Central European Media Enterprises sa sjedi?tem na Bermudi. Iza nje stoji nitko drugi nego Time Warner Inc., sve do nedavno najveći medijski konglomerat na svijetu (3. po razini ostvarenih prihoda).
No, piramidi tu jo? nije kraj. Ako prokopate malo dublje, doći đete do podatka o vlasnicima Time Warnera:
Najveđe dioni?are s ovog popisa (investicijske fondove State Street Corporation, Vanguard Group i BlackRock, i mega-banke kao ?to su Goldman Sachs, JP Morgan i Citigroup) đete u istoj ulozi pronaći i skoro svakoj ameri?koj korporaciji.
S obzirom na to da je Time Warner izuzetno velik donator i demokratskih i republikanskih kandidata, mo?da je bolje da stanemo ovdje, prije nego stignemo povući neugodna pitanja o tome kome je to?no u ameri?koj vladi stalo do kontroliranja hrvatskih medija, te kako ameri?ka vlada mođe hrvatske politi?are nagovoriti da prijateljskoj korporaciji malo pomognu u proboju na balkansko trći?te.
đeka nas zatim RTL, koji je relativno oćit slu?aj: u vlasni?tvu je njema?ke korporacije Bertelsmann AG, a nju dalje kroz zakladu Bertelsmann Foundation kontrolira istoimena obitelj.
Inađe, kod prve analize sam spomenuo banku UniCredit Group koja zajedno s bankom Rothschild Group ima zna?ajan utjecaj na medije kroz korporaciju Funke MedienGruppe. Ali jeste li znali da UniCredit Group kroz Zagreba?ku banku ima pod kontrolom i rije?ki Novi list?
“Peti ortak” u ovoj prići vas istodobno i hođe i neđe iznenaditi:
Ako mislite da to znaći da đe ova dva medija biti nekakvi nezavisni ili ?ak konzervativni bastioni, grdno se varate. Osim toga ?to i sam Papa Franjo sudjeluje u ponavljanju iste retorike kao i ?kvadra rođena za zgra?anje, mislim da je tvrdnju o “katoli?kim idealima Styrie AG” najlakđe pobiti ovim izvatkom iz 24sata (napomena: nije sigurno za posao!).
Stoga, sljedeći put kada proćitate bilo ?to iz mainstream medija u Hrvatskoj, zapitajte se:
Rade li oni u va?u korist ili u korist nekog stranog bogata?a?
Jednom davno, u nekim tamo civiliziranim dru?tvima, silovanjem se smatrao onaj seksualni ćin koji je izvrđen unato? tome ?to je đena rekla “Ne”. Teret dokazivanja da je ona rekla “Ne” bio je na đeni te, iako joj je s vremenom to malo olak?ano kroz ukidanje apsolutne potrebe za materijalnim dokazima, pojam silovanja je ipak bio i ostao određen prisustvom rijeći “Ne”.
?ovjek bi pomislio, ?to se dalje od toga mođe napraviti? Na mu?karcu je sav teret dokazivanja da seksualni ćin nije silovanje, a na đeni ne leći viđe nikakva odgovornost; on je taj koji mora prikupiti i zabiljećiti “Da” ako ne đeli snositi posljedice. Dosegli smo vrh civlizacije i ostvareni su svi feministi?ki ideali… to je to?
Zar ne? Hej, ljudi? Je li to sve? Mođemo li sada zavrćiti s ovom pri?om?
Eh ?to ste budalasti. Naravno da nismo gotovi. Dame i gospodo, dopustite da vam predstavim….
Pođelo je s “pristanak je sexy”. Ali naravno, to nije imalo smisla – to je bilo kao da kađemo da je silovanje lo? seks, a ne zloćin. Onda smo pre?li na “pristanak je nu?an”. To je bilo puno bolje jer nas podsje?a da je seks sporazuman, a sve ostalo je silovanje. Ali onda sam tu jo? ja, nakon zabave, u mu?karđevoj sobi u studentskom domu. I tu je pitanje “je li ovo u redu”? Ako gledamo na to s pravnog stajali?ta, rekla sam ‘da’ – nije bilo prisile, prijetnje nasiljem ili pijanstva (barem ne puno). Ali ono o đemu đelim govoriti je ono ?to se dogodilo prije nego sam rekla ‘da’, te za?to sam uistinu mislila ‘ne’.
Vrhunac idiotizma feminizma je u mnogođemu sli?an vrhuncu proizvodnje nafte. Svi ve? desetljećima govore da smo ili dosegli vrhunac ili da đemo ga doseći svakog trena, ali onda netko otkrije novo nalazi?te, izumi novu metodu buđenja, i ispada da vrhunac jo? nije ni blizu. Isto tako i nakon ?to smo nakon godina i godina gnjavljenja ?kvadre rođene za zgra?anje rijećili 42 851 751 razlićitih slu?ajeva socijalne nepravde ispada da ne samo da jo? nismo ni blizu nirvane u kojoj je sve u redu i viđe se nitko ne buni, ve? i da smo zapravo tek nađeli ledeni brijeg u ćijim se dubinama krije jo? najmanje 931 525 887 nepravdi koje đekaju na na? anga?man.
Za geekove me?u nama, feminizam je ne?to kao koncept limesa u matematici – imamo funkciju feminizma koja teći beskona?noj jednakosti, ali je nikada ne doseđe. Gdje je granica? Kada đe biti postignuta jednakost i prestati potreba za feminizmom? Mođemo samo naga?ati.
Vrstu feminizma o kojoj ?u govoriti nije lako progutati – neđe biti uvr?tena u sljedeđe Vaginine monologe, a Jezebel neđe pisati ?lanke o njoj. Ali, ako feminizam znaći i?ta, za mene on predstavlja ne-bivanje samom kada sam povrijeđena. U mojim razgovorima s kolegama feministicama, obojenim đenama, queerovima i ?lanovima drugih organiziranih zajednica, evo nekih zaklju?aka o tome ?to se dogodilo te noći kada sam rekla ‘da’, a mislila ‘ne’…
Ovisno o tome tko ste, moglo bi vam zvu?ati ludo: za?to bi itko ikada rekao da ako misle ne? Iskrenost je va?an dio bilo koje veze – i seksualne i bilo koje druge. Osim toga, definicija silovanja Savezne dr?ave Kalifornije kađe ‘silovanje je ćin spolnog opđenja kada je osoba nesposobna za…’
Iskreno, u tome za mene ima puno viđe znađenja. Kada mi je bilo pet godina, rodbina me ljubila u obraz unato? tome ?to sam radila grimase i okretala se. U dobi od dvanaest godina, naućili su me da trebam u ?kolski pritvor zbog pokazivanja grudnjaka i bedara. Sa đesnaest godina me moj de?ko uvjerio da se skoro svim curama svi?a ovo – samo se trebam opustiti. I tako kad sam stigla do 20 u nećijoj sobi poslije zabave, ‘ne’ mi je zvu?alo zastra?ujuđe i nepoznato.
Ovakvi incidenti, na?alost, nisu ne?to unikatno meni. Pri?ajući s prijateljima (izgleda da je mentalna bolest poznata kao ‘feminizam’ zarazna, op.prev.) zajedno smo izmislili izraz “silovala nas je kultura silovanja” kako bismo opisali osje?aj govorenja ‘da’ zato ?to nas je na to prisilila kultura koja nas je podigla. Ponekad, barem za mene, tu je bio i osje?aj obveze jer sam ve? oti?la u nećiju sobu, bojazan od uni?tavanja prijateljstva, usamljenost, bojazan da nitko drugi nikada neđe biti zainteresiran, strah da neđe stari ako kađem ne, utjecaj alkohola, i uvjerenje da bi neobavezni seks trebao biti zabavan.
Preuzimanje odgovornosti za sebe? Jel’ se to jede?
Meni i mnogima poput mene pristanak nije lagan. ‘Da’ ne znaći uvijek ‘da’, i zametnuli smo ‘ne’ prije nekoliko godina. Ovo iskustvo nije slu?ajno raspoređeno, ve? neproporcionalno utjeđe na potlađene zajednice. Pristanak je privilegija, i to privilegija sagrađena za imu?nu, heteroseksualnu, cis, bijelu, zapadnu, tjelesno sposobnu mu?kost. Kada dru?tvo neke od nas ući da zauzimamo ?to manje prostora, shva?amo svu pozornost kao kompliment, te budemo zahvalni da bi itko ikada mogao htjeti na?a tijela ili ljubav, nije uvijek na? izbor reći ‘da’.
Znaći, koncept izra?avanja svog mi?ljenja jednoslo?nom rije?ju ‘da’ ili ‘ne’ je opaka zavjera koju su izmislili bijeli heteroseksualci i skoro-(cis)-heteroseksualci (ali ipak samo oni bijeli heteroseksualci koji imaju para i k tome nisu invalidi).
Pristanak kao privilegija nije samo stvar seksa. To se doga?a i onima od nas koji previđe daju u prijateljstvima bez da trađe ne?to zauzvrat, koji dopu?taju lije?nicima dirati nas na naćine koji izazivaju napade trauma jer ne đelimo izazivati nevolje, koji pleđemo sa strancima kojima ruke idu posvuda jer su naći prijatelji ve? napustili zabavu, koji ostaju u toksi?nim vezama jer ne znamo je li nam dopu?teno ođekivati bolje. Kada si siroma?an, invalid, queer, ne-bijel, trans ili đenstven, ‘ne’ nije za tebe. Ne inzistiram da svaka osoba potlađena u ovim sustavima moći nije sposobna za osna?uju?a sporazumna iskustva, te poznajem mnoge koje jesu. Ono ?to đelim reći je da je za mene ‘ne’ proces, te je moj pristanak neuhvatljiv i ljudi me đesto povrijede, ?ak i bez da to namjeravaju.
Koji su to traumati?ni naćini na koje nas diraju lije?nici?!?! Zvući kao neki lo? porni?…
Dakle ako je pristanak viđe od sexy, zaraznih slogana na topićima i kolaćima, ?to onda slijedi? Prvo moramo shvatiti da je sva potlađenost me?usobno povezana, te da je svo silovanje rasisti?ko, klasisti?ko, sposobnisti?ko, patrijarhalno, hetero i cisseksisti?no.
Stvarno? Dakle ako invalid siluje zdravu đenu, ako besku?nik siluje bogataćicu, ako homoseksualac siluje mu?karca, ako azijat siluje azijatkinju… to sve nisu silovanja?
Dru?tvo koje se nalazi na tra?nicama propasti je dru?tvo u kojemu se mladi ljudi zadu?uju za otprilike 250 000 $ kako bi ućili definicije bizarnih koncepata kao ?to su “klasizam”, “cis”, “sposobnja?tvo”, “rodna binarnost” i “transmizoginija” (ili se ne zadu?uju sami nego se umjesto njih zadu?uje dr?ava, ?to je jo? gore). Ali, vratimo se temi…
Sljedeđe, moramo prestati gurati raznolike doćivljaje prisile u jedan jedini zakon o “Potvrdnoj suglasnosti”. Ne mođemo se pouzdati u dr?avu da đe ona braniti pristanak i tjelesni integritet – ne u Baltimoreu, Fergusonu, Los Angelesu ili Claremontu. U ovom trenutku, moramo potpuno zaboraviti na zakone kako bismo shvatili da pravda za nađe zajednice nikada nije ni bila ugrađena u te sustave.
Ako ti i dalje pada na pamet “ali ona nije rekla ne”, vjeruje? da se silovanje doga?a samo u mra?nim ulicama, ili ?ak da je silovanje jedini naćin kojim je moguđe povrijediti pristanak, jo? nisi ovdje. ‘Ovdje’ je gdje je pristanak upleten u tkanje naćih ćivota. ‘Ovdje’ je gdje, pođevći od djetinjstva, imamo pravo odlućivati ?to đe se doga?ati s naćim tijelima (osim ako se radi o stotinama milijuna beba obrezanih odmah nakon rođenja, op.prev.); gdje aktivno slu?amo ?to naći partneri govore – i ?to jo? nisu sposobni reći.
Ovaj telepat u kolicima bi bio savrđen mu?karac za autoricu, ali na?alost je bijelac i nije siroma?an.
… to je gdje nitko nikada ne propitkuje naćine na koje izra?avamo spol na naćim tijelima; gdje tjelesni integritet, osobni prostor i emocionalno blagostanje imaju prioritet nad posjedom. Ovo nije potpun popis, tako da je ‘ovdje’ bilo gdje gdje mođemo zamisliti radikalne prostore odlućivanja i samoupravljanja za pojedince i zajednice kojima pripadaju.
Pa ako pripada? zajednici, odakle ti onda radikalan prostor odlućivanja i samoupravljanja? Ova generacija feminista je izgubljena toliko duboko u salati rijeći da nije u stanju napisati jednu smislenu ređenicu koja ne pobija samu sebe.
Ja svakako jo? nisam ‘ovdje’ I ne mogu stići ‘ovdje’ sama. Moram pregovarati i traćiti ‘ne’ sama za sebe, istodobno bivajući tu za druge koji rade istu stvar, te se ispri?avati kada ponovim ?tetu koja je ućinjena meni. Ako poku?avate naći ‘ne’, vjerujte mi da niste sami. Ako poznajete nekoga tko poku?ava pronaći ‘ne’, podrćite ih. Ako niste omogućili nekome drugome ‘ne’, popravite se. Znam da je to te?ko; pristanak je stvarno te?ak. Ali ako se uistinu volimo – ako smo uistinu zajednica – onda nam je to obveza.
ćitatelji se pitaju: “Ali Ignisse, za?to pridaje? toliko pozornosti nekoj tamo ludoj studentici?” koja piskara po blogu na platformi svog sveućili?ta? Pa jasno, zato ?to takve stvari nikada ne ostaju samo u tim okvirima. Evo kako funkcionira taj proces:
Sljede?u godinu đe neka njena kolegica na đenskim studijima u eseju citirati njen post kao izvor tvrdnje “da znaći ne”, godinu nakon toga đe neki feministi?ki magazin prenijeti kolegićin esej s naslovom “postoji izrađena potreba za zakonskim uređenjem i redefiniranjem pojma ‘da’”, te đe na kraju neka parazitska saborska zastupnica đeljna moći citirati ?asopis u prijedlogu za uvođenje novog zakona. Feminizam je kroz desetlje?a stvorio ogromnu pećinu po kojoj mođe slu?ati jeku vlastitih tvrdnji i na temelju toga, citirajući sam sebe, “argumentirati” progresivno sve luđe i luđe tvrdnje sve dok se iznenada ne pretvore u neugodnu realnost zakona koja provodi policijska ćizma. Nemojte reći da vas nisam upozorio!
Nadalje, ?ak i ako nekim slu?ajem kroz pet godina ne dobijemo novi zakon koji ćini obranu od optu?be za silovanje potpuno nemogu?om, publiciranje, ćirenje i prihva?anje ovakvih nebuloza pomiđe javnu raspravu sve viđe i viđe u smjeru ekstremnog feminizma; mnogi đe za ovaj ?lanak reći da je glup i da je autorica zabrazdila, ali đe im se zato u usporedbi s tim zla i nepravedna tvrdnja “Na mu?karcu optuđenom za silovanje je teret dokazivanja nevinosti” doimati gotovo pa smislenom. Tu psiholo?ku tehniku – ?okiraj nekoga ekstremno apsurdnom tvrdnjom kako bi se zatim sloćio s ne?to manje apsurdnom tvrdnjom – u prodaji nazivamo “vratima u lice”, a u politici “Overtonov prozor”.
Jo? jedna zanimljivost kod ovog nesretnog posta je autorićino prezime. Pa?ljivo promotrite:
Nesretno pravilo svih mrziteljskih ideologija je to ?to su prido?lice, outsajderi i slugani najveći pobornici svake takve ideologije, ?ak i viđe nego originalni tvorci i vođe. Na primjer, postoje indikacije da su Goebbels, Himmler i Eichmann mrzili ćidove jo? viđe nego sam Hitler, te su bili vrlo gorljivi ?to se tiđe progona i organizacije Holokausta. Neki od naj?okantnijih primjera rasizma dolaze upravo od crnih robova, kao ?to je humoristi?no ilustrirano u ovoj sceni iz nedavnog filma “Django Unleashed”:
Najo?teđenije, najnekvalitetnije i najfanati?nije đene redovito dolaze iz redova imigranata u SAD i Kanadu. Tako je i u ovom slu?aju: 20-godi?nja djevojka ćiji su roditelji stigli iz Hrvatske s punim uvjerenjem propagira otrovnu ideologiju koja đe uni?titi ogroman broj ćivota diljem svijeta, te s rado??u igra ulogu “korisnog idiota” za svoje gospodare s katedre đenskih studija Sveućili?ta Clairmont.
I na kraju, ne zaboravite: Igniss je ?udovi?te gore od ISIS-a zato ?to misli da je teret dokazivanja na onome tko optu?uje, a ne na optuđenome.
Naletio sam na ovu misao vezanu za pro?li ?lanak, gdje je opozicija ograni?avanju abortusa uobliđena kao apel na slobodu prije svega:
Sve droge, gay brakovi i ostalo bi trebali biti u potpunosti legalizirani. U osnovi, osim ako ne ?teti? nekome drugome ili ih sprje?ava? u kori?tenju vlastitih sloboda, mora? imati slobodu raditi ?to god đeli? i vlada se ne smije mije?ati u to.
?alosti me ?to to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmi?ljanja je besmislica.Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samopora?avajuđe. đelim ti puno sređe s tvojim slobodarskim rajem koji đe se neminovno pretvoriti u raspa?oj i kaos zato ?to si uporno odbijao imati barem nekakve norme pona?anja.
Iako on nije nu?no vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kriti?kog razmatranja i prosućivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-pora?avajući naćin razmi?ljanja je ipak najđe?ći kod ateista, pogotovo fanati?nih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim đestoke opozicije Bogu, tipi?ni ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima mođe odrediti svoje pona?anje, a kamoli utjecati na pona?anje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: “ćini ?to god hođe?! Bilo ?to! Samo mi nemoj na?tetiti!” ćivi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da ?teta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept ?tete najđe?đe indirektan, suptilan i nije oćit sve dok ne postane prekasno.
Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u kona?nici radi o kukavi?koj filozofiji. Na? dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno dr?ati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu dru?tva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno iskljućiti kako bi pobjegao od njegovog destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to dru?tvo – jok! Ne mođe se boriti ni za ?to zato ?to on sam ne predstavlja i?ta.
Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privla?no ali u kona?nici na?alost besmisleno. Ne mođe? se temeljiti samo na đelji da te puste na miru dok se sve uru?ava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogu?nost postojanja univerzalnih nađela i naćina ćivota, kao ?to ti nalađe objektivizam, zapravo predaje? sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaje? u svakom dru?tvenom smislu bespomo?an – nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.
Onaj tko sam sebe smatra intelektualno mo?nim samo zato ?to je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od neđega drugoga), zapravo se samo ućinio moralno impotentnim.
Jednom davno, u svijetu u kojemu je đena koja bi zatrudnjela izvan braka snosila te?ke ekonomske i socijalne posljedice zajedno sa svojim budućim djetetom, poba?aj je bio njen jedini izlaz iz tih neprilika. Od prastarih vremena kada je prakticirana metoda “najedi se otrova pa ?to bude bude”, pa do modernijih vremena kada je napredak medicine omogućio mehani?ki postupak prekida trudnođe kiretama i vakuumskim pumpama, uvijek je vrijedilo ovo pravilo: đene đe uvijek imati potrebu za abortusom. Koliko god neko dru?tvo poku?avalo istjerati abortus iz svojeg okru?ja, bilo to kroz kulturne tabue bilo to kroz o?tre kazne, on je uvijek bio i ostao povijesna stalnost.
“Abortus u gradovima je poput kanalizacije u palaći; ukloni kanalizaciju, i pala?a đe se pretvoriti u nećisto i smrdljivo mjesto.”
– Sv. Augustin, parafrazirano
U teoriji dru?tvenog planiranja, moralni kompromisi poput gore navedenog su bili prihvađeni kao nu?nost. Ako đe se ne?to ?to doćivljavamo zlim i/ili ?tetnim doga?ati bez obzira na to ?to mi poduzimamo protiv toga, nije li onda zdravije razviti malo tolerancije prema toj pojavi i time ublaćiti njene negativne posljedice?
Taj stav o “ubla?avanju” Sv. Augustina su razvila i ćiroko primijenila gotovo sva moderna dru?tva, te je abortus prihvađen kao nu?no zlo – ćin koji treba izbjegavati, ali ako ga neka đena ve? đeli jer su je na to ponukale te?ke okolnosti, onda je bolje da ga izvrći u ćistoj klinici s dobro obuđenim lije?nikom, nego kod nekog ?arlatana kod kojega đe iskrvariti do smrti. Ovo nije ućinjeno iz hira – ?ak 13% smrti vezanih za trudno?u i porod uzrokovano je neslu?benim abortusima i posljedi?nim komplikacijama.
I tako je abortus napustio mra?ne ulićice s ofucanim nadrilije?nicima i iza?ao na jarko svjetlo modernih operacijskih sala. S njegovim izlaskom iz opskurnosti, stekli smo dobar uvid u to koliko je abortus kao pojava zapravo đest, kako se i za?to provodi, te tko mu najđe?đe pribjegava. Smrtni slu?ajevi izazvani provođenjem abortusa u nesigurnim uvjetima su prakti?ki eliminirani, te je cijeli dru?tveni eksperiment proglađen velikim uspjehom.
Na?alost, dru?tvene promjene u mnogođemu su sli?ne automobilu koji vozi po cesti nakvađenoj motornim uljem. Jednom kada su ukorijenjene u dru?tvu i problem zbog ćijeg su rje?avanja prvotno uvedene je eliminiran, to ne vodi prestanku njihovog ćirenja. Organizacijski i financijski mehanizmi vezani za njih, umjesto da se stabiliziraju ili ugase i nestanu, nastavljaju nekontrolirano rasti “ćisto tako”, te postaju sami sebi svrha, s vremenom potpuno razvedeni od svoje originalne misije. Predsjednik SAD-a Dwight Eisenhower je ovaj problem u govoru o posljedicama tri velika rata za redom nazvao “vojno-industrijskim kompleksom”, no problem klizanja primjenjiv je na sva dru?tvena polja.
1. OOOOPS: Konverzija abortusa iz nu?nog zla u temeljno ljudsko pravo
Rani sociolozi i politi?ari, drđeći se koncepta “svetosti ćivota”, dr?ali su se stava sli?nog onog Sv. Augustina: abortus je nu?no zlo, te stoga legalizacija abortusa predstavlja manje zlo, ali to ne ćini abortus manje loćim djelom (tj. kao ?to je jasno iz gore navedene slike, manje ćinom ubojstva). Bili oni lijevo ili desno orijentirani, kod tih ljudi je uvijek postojao konsenzus da s legalizacijom abortusa u paketu automatski mora stići i podizanje razine svijesti o njegovoj ekstremnosti i posljedicama, te da đe se raditi na njegovom smanjenju. Drugim rijećima, podrazumijevalo se da đe kao protu-ravnote?a dozvoljenom zlu dru?tvo uvesti mjere kojima đe abortus ućiniti krajnjim sredstvom, a ne nećim ?to se shva?a olako samo zato ?to je legalno i (prete?no) besplatno.
Na?alost, kosina je povukla za sobom legalizaciju abortusa i pod utjecajem radikalnog feminizma odvukla je u sljedeći korak: shva?anje abortusa kao temeljnog ljudskog prava, kod kojega je sloboda za poduzimanje tog ćina primarni faktor, a ravnote?a dobrih i zlih djela je izbađena iz dvorane i samo njeno spominjanje se smatra atakom na “pravo đene da raspolađe svojim tijelom”, tj. negacijom temeljnih ljudskih prava.
2. OOOOPS: Trivijalizacija abortusa i abortus kao statusni simbol
Kombinacija ekstremne dostupnosti i ekstremne politiziranosti abortusa dovela je do shva?anja abortusa kao dijela odrastanja u zrelu đensku osobu koja zna raspolagati svojim tijelom ili, jo? puno gore, kao alata u slu?bi politi?kog ili umjetni?kog izra?aja kojim se ?alje nekakva poruka ili signaliziraju svoja samostalnost, upornost i ćivotno iskustvo.
Klasi?an primjer je ova đena koja je, unato? svom izvrsnom poslu u dr?avnoj organizaciji, situiranosti i op?oj podr?ci za zadr?avanje djeteta odabrala abortirati ga kako bi privukla pozornost, pardon, proćirila svijest o abortusu. Je li ovo dijete kojemu je bio garantiran dobar ćivot sa svim preduvjetima ba? moralo biti ubijeno samo kako bi netko do?ao do svojih 5 minuta slave?
3. OOOOPS: Isprepletenost abortusa i profitnih motiva
Slijedeći princip po?tovanja prema svim ljudskim bićima, ?ovjek bi mislio da đe abortus biti i ostati striktno medicinska procedura, daleko od zakona trći?ta, ponude i potra?nje i niskih strasti. Promislite onda ponovno i ućivajte u nedavno otkrivenom videu u kojemu visoka predstavnica organizacija Planned Parenthood (glavni provoditelj abortusa u SAD-u):
– cjenka se oko prodaje organa abortiranih fetusa
– mijenja medicinski prihvađen naćin provedbe abortusa u “ciljano mrvljenje iznad i ispod” kako bi bilo moguđe ekstraktirati ?to viđe o?uvanih organa
– nagla?ava da cijena po fetusu nije temeljena na pokrivanju stvarnih tro?kova Planned Parenthooda, ve? trći?nim zakonima i đelji “da ne propustimo potencijal ako netko drugi nudi vi?u cijenu”
– spominje da bi bilo zgodno kad bi kao dio sporazuma dobila Lamborghini
Planned Parenthood je odvukao temeljni princip abortusa kao ljudskog prava do svojeg logi?nog zaklju?ka: ako nerođena beba ne zaslu?uje biti smatrana osobom i imati pravo na za?titu, za?to je onda ne bismo i reciklirali i maksimalno iskoristili kao da se nalazi u nekom industrijskom postrojenju?
4. OOOOPS: Eugeni?ka pozadina abortusa
Teoretski gledano, zna?ajan dio inicijalne legalizacije abortusa i utemeljenja pripadajućih organizacija kao ?to je Planned Parenthood stigao je iz eugeni?kih i rasnih motiva. Margaret Sanger, utjecajna aktivistica iz SAD-a, dr?ala je da su:
U praksi, besplatni i legalizirani abortus je (barem u SAD-u) postigao upravo ono za ?to je i zami?ljen: ogromna većina abortusa doga?a se unutar male populacije afri?kih amerikanaca, te njihova djeca imaju najmanju ?ansu biti rođena ćiva:
5. OOOOPS: Razvlađenje i eskalacija pojma “abortus”
Kada je abortus inicijalno uveden, podrazumijevalo se da ako ve? moramo kao manje zlo ubiti ljudsko biđe, to đemo ućiniti prije nego po?ne potpuno izgledati kao ljudsko biđe, te đemo se suzdr?ati od toga nakon ?to fetus navrći tri mjeseca. S vremenom je to ograniđenje pomalo relaksirano, pa tako danas imamo i ozbiljnu raspravu u akademskoj zajednici o tome ra?unaju li se upravo rođene bebe kao osobe, te ne bi li bilo prihvatljivo da i njih bude moguđe “naknadno” abortirati. Sama ideja “abortusa u đetvrtom trimestru” (kako lijep sterilan naziv, op.prev.) je nai?la na entuzijasti?no odobravanje kod trenutne generacije ameri?kih studenata.
Abortus, nekada pre?utno toleriran kao manje zlo, s vremenom se pretvorio u lakrdiju koja potpuno ignorira njegovu ozbiljnost i ?ak biva kori?tena za frivolnu zabavu i attention whoring. Je li to uistinu ono ?to su arhitekti modernog dru?tva namjeravali, kako bi ljudi trebali ćivjeti?
Vidjevći brzinu i nezaustavljivost te degradacije, pretpostavljam da nam stvarno nema druge nego prestati brinuti se i zavoljeti kiretu.
Glamurozno je pisati o problemima sa svr?avanjem i vlađenjem, (ne)mogu?nostima 100 poza za seks, trudno?ama, kontracepciji i abortusima, te đete tu temu pronaći posvuda, od ozbiljnih novina do trash ?asopisa i portala sitnog zuba. Nema institucije koja nema de?urnog “seksologa/inju”koji je spreman uskoćiti i pomoći seksualno frustriranim masama. Ipak, spomenite pojam prisilni celibat, i nastaje mrtva tićina. Za?to?
Gore navedeni problemi spadaju u logistiku i zabavu. Ako vam kađem da se svaka tre?a cura brine o tome je li zaboravila uzeti pilulu, nitko ne pani?ari, jer je to sve dio plana. On pretpostavlja da su ljudi samo nai?li na male tehni?ke prepreke, koje (uistinu) mogu biti rijeđene jednim dobro podmazanim (igra rijeći slu?ajna) savjetom smje?tenim to?no kamo treba. Ali, ako se zanesem i u naletu iskrenosti spomenem da trećina mu?karaca ćivi u prisilnom celibatu, a jo? jedna trećina u su?nim uvjetima, nastaje zgra?anje! Uistinu ru?ni, mu?ni detalji ćivota nisu dio plana, i nisu namijenjeni glamuroznim kolumnama kojima dobro?udne tete psihologinje zara?uju za ćivot.
Istu barijeru u percepciji i javnosti i stru?njaka vidimo i kod problema socijalizma: nejednakost prihoda? O tome đe sa ?arom pisati i raspravljati tisuđe ekonomista, analiti?ara, politi?ara, sindikalista, poduzetnika, studenata i tko zna kakvih ve? ljudi. A nejednakost seksa? Huh? To se jede?
Prisilni celibat najlakđe je opisati kao juhu ćiji su glavni sastojci:
1. Negativnost (O?aj)
Negativnost u ovom kontekstu ne znaći samo poimanje svoje okoline na najgori mogući naćin, ve? i potonuđe mi?ljenja o samom sebi. Iz te dvije vrste negativnosti ra?a se o?aj, nekontrolirana ?udnja za bilo ćime za ?to se osobi ćini da bi moglo unaprijediti njenu nesretnu situaciju, te svakoj prilici koja imalo obe?ava odmah pripisuje nadnaravne kvalitete. Osoba u stanju o?aja nije sposobna razmi?ljati racionalno kao inađe, te svakodnevne ili male prilike doćivljava kao dobitke na lutriji, a male i bezna?ajne poraze kao katastrofalne potrese koji samo potvr?uju tezu da se nikada neđe izvući.
Godine promatranja svijeta kao mra?nog, beznadnog i nevrijednog daljnjeg truda vode do toga da osoba postaje toliko naviknuta na kiselo gro?đe da ga poćinje primjenjivati svugdje kamo ono spada i ne spada, trujući bilo kakvo zadovoljstvo ili postignuđe koje ipak ostvari. Na sli?an naćin kao ?to pornografija mođe stvoriti hormonsku neravnote?u i otupiti seksualni nagon, tako dugotrajno sivilo mođe uni?titi kemijsku i mentalnu podlogu sposobnosti za bivanje sretnim.
3. Frustriranost (Ljutnja)
Kao ?to smo skicirali Maslowljevom hijerarhijom potreba, d?abe ti samo-aktualizacija, po?tovanje i ljudska prava ako nisi nikada osjetio seksualno zadovoljstvo. Gladan ?ovjek neđe biti presretan zato ?to ga je netko proglasio za super prijatelja ili mu omogućio posjet kinu, ve? zato ?to ga je netko nahranio.
Kao reakcija na dugotrajan problem koji sabotira zadovoljavanje svih vićih potreba, osoba u dugotrajnom prisilnom celibatu poćinje osje?ati frustriranost nad svojom sudbinom, a zatim i bijes prema bilo kojem percipiranom uzroku takve sudbine. Bez obzira na to jesu li uzroci opravdani ili nisu i koliko osoba ima ili nema moći promijeniti ih, ljutnju je vrlo te?ko izbjeći. Ona se prelijeva s jedne to?ke na drugu, trujući i aspekte ćivota koji nemaju puno veze s celibatom.
Nije nimalo slu?ajno da toliko slu?ajeva pokolja uklju?uje prisilni celibat. Iako ljudi ćine zlo sa svim mogućim brojevima partnera i seksualnim orijentacijama, gorka neravnote?a nezadovoljenog seksualnog nagona svakako pomađe pogurati u pogre?nom smjeru one koji se ve? nalaze na granici.
4. Emocionalna nestabilnost
Problemima izazvanim prisilnim celibatom tu nije kraj: on vodi do naglih promjena raspolođenja i dugoro?ne nekonzistentnosti stavova i mi?ljenja. Seksualno zadovoljstvo je katalizator koji opđenito pomađe jasnoći mi?ljenja, motivaciji, odlu?nosti i dugoro?nom planiranju (valja nam napomenuti da ovo nema veze s time je li seksualno zadovoljna osoba u ‘dugoro?noj vezi’ ili nije, op.a.).
Osoba u stanju prisilnog celibata se vrlo đesto budi uznemirena, provodi dan uznemirena i odlazi u krevet uznemirena, izjedena svojim problemima i nikada u mogu?nosti ućivati u dugotrajnoj emociji. Stabilnost ugodnog raspolođenja i zadovoljstva ćivotom (koje Francuzi nazivaju joie de vivre) postaju poput dalekog sna, ugodnog stanja koje sada postoji samo u sje?anju.
Kako je ređeno u Igri prijestolja, “?to je mrtvo ne mođe umrijeti”. Seksualni nagon koji je zaguđen pornografijom ne mođe patiti.
Unato? zadovoljstvu koje pru?a, najveći problem biljojedstva je ?to ono kemijski (i kroz osjetljivost ćivaca i kroz stvaranje duboko ukorijenjenih navika) o?te?uje seksualni nagon osobe koja ga prakticira, zauvijek je vezujući za put biljojeda. Osoba koja je provela godine kao biljojed đe vrlo te?ko povratiti iskonsku snagu i motivaciju svoje seksualnosti, te đe joj za to trebati iznimna snaga volje i odricanja.
2. Dobrovoljni celibat
Dobrovoljni celibat je slođena tema iz razloga ?to većina ljudi iz ove kategorije donosi odluku o celibatu prije nego se nađe u njemu i to, najđe?đe prije nego bi uopđe postojala prilika za nalađenje u tom stanju. Najđe?ći primjer dobrovoljnog celibata su sveđenici, ali naravno postoji malen broj svjetovnih ljudi koji stupaju u njega iz osobne filozofije, ili kao reakciju na prisilni celibat u kojemu su se zatekli.
Gdje biljojedstvo uzima seksualni nagon i tovi ga stimulacijom sve dok ne postane debeo i mlitav, dobrovolji celibat trudi se preusmjeriti ga. Seksualna energija biva priznata, ali skrenuta u stranu i spremljena me?u manje va?ne dijelove ćivota, u kategoriju obi?ne zabave ni po đemu razlićite od alkohola, cigareta i bilo kakvih drugih sitnih razonoda. U mnogo đemu ovaj pristup nije puno razlićit od onoga za lijeđenje od ovisnosti o pornografiji, s tom iznimkom ?to je zauvijek, a ne samo privremena mjera.
Ekscentri?ni izumitelj Nikola Tesla bio je poznat po svom dobrovoljnom celibatu
Nisu svi stvoreni za dobrovoljni celibat. Osoba koja se obveđe na takav naćin ćivota bez da je uistinu u to uvjerena, ili koja je previđe duboko naviknuta na svakodnevni ćivot prepun hedonizma, te?ko đe se dr?ati te staze, te đe u svom posustajanju stalno krćiti obe?anja (dana bilo sebi bilo drugima) i gristi se zbog toga. Kroz taj unutarnji nemir, dobrovoljni celibat mođe na kraju uzrokovati ve?u ?tetu nego korist.
Bilo kako bilo, sa nezaustavljivim ćirenjem hipergamije i posljedi?no pove?anom uđestalo??u prisilnog celibata, neminovno je da đemo u budu?nosti vi?ati sve viđe i viđe njegovih negativnih posljedica.
Postoji znatno licemjerje u ćinjenici da đena ima neograniđeno i bezuvjetno pravo na abortus kojim mođe pobjeći od svih roditeljskih obveza, a mu?karac na tu odluku nema nikakavog utjecaja, niti mu je dostupna sli?na slamka spasa za koju bi se mogao uhvatiti. No, to nije tema dana?njeg posta. To je jednostavno premekano i nije dovoljno licemjerno da bi za sada bilo vrijedno analize. Ne, tema dana?njeg posta je ne?to puno gore:
Mudro je dijete, ka?u, koje poznaje svog oca. Danas je mudrost skoro pa nepotrebna; DNA testovi mogu obaviti posao sa znanstvenom sigurno??u. Tijekom cjelokupne povjesti ?ovje?anstva, mu?karci su se suo?avali s dubokim, zabrinjavajućim sumnjama o osnovnom pitanju jesu li ođevi svoje djece ili nisu; đene, s druge strane, su ućivale razumnu razinu pouzdanja u tu stvar.
Sada, kratko trljanje sline vaticom plus mala naknada, manja od ?200 (2000 kn), mogu lako rijećiti stvar. Odjednom je jedna stvar koja je đenama i?la u korist odnesena, jedan aspekt u kojemu se se mogle nasmijati svojim muđevima i ljubavnicima nestao. DNA testovi su anti-feministi?ka primjena znanosti, promjena u ravnoteći moći izme?u spolova s kojom smo se jedva pomirili. I to i dalje vrijedi unato? ćinjenici da mnoge đene imaju ekonomski potencijal kojim se mogu same brinuti za svoju djecu.
Obratite pozornost na dvije va?ne ćinjenice:
A) Nigdje nije istaknuta ni najmanja trunka zabrinutosti za mu?karce i njihove ćivote, kao da oni ne vrijede apsolutno ni?ta niti zaslu?uju po?ten tretman kao ljudska bi?a.
B) Otvoreno je priznato da je feminizam bilo koja stvar koja ide u korist đenama. Ako im ne?to ne ide u korist, to nije feminizam. Steđena mo? je jedina stvar koja odre?uje je li ne?to feminizam ili nije.
Feminizam nema apsolutno nikakve veze s ravnopravno??u i jednako??u!!!
Feminizam obo?ava koristiti djecu kao oru?je za napad kada treba izvući novac u svoju korist, a kao ?tit kada se treba za?tititi od hvatanja u laći i kriminalu.
Sljedeći film u serijalu Bridget Jones bi također mogao skrenuti dodatnu pozornost na ovu ćinjenicu o kojoj se slabo raspravlja. Za one koji nisu slijedili kolumne koje su odvele na?u heroinu u sljede?u fazu đenske tuge – bivanje bez djece, naspram bivanja samom – osnova priđe je da Bridget zatrudni, ali nije sigurna s kime, budući da je nedavno vidjela dobrog Colina Firtha i lođeg Hugh Granta, i to gotovo istodobno.
Tu [Bridgetinu] dilemu je bilo moguđe rijećiti na plodonosno nejasan naćin, kako bi Bridget imala izbor izme?u ođeva, ali je ona rijeđena na otu?no moderan naćin, tako ?to su Bridgetine prijateljice jednog od kandidata oborile na zemlju i uzele od njega uzorak DNA. I tako je saznala oćinstvo bebe, a najstarija igra u povijesti ?ovje?anstva, “pogodi tko je tata”, viđe nije bila igrana.
Da se to dogodilo na plodonosno nejasan naćin, mo?da bi bilo jo? plodnosnije kada bi se Bridget na?la u zatvoru zbog silovanja, prijevare, zavjere s ciljem otućivanja milijuna, te davanja la?nog iskaza? 20-ak godina u zatvoru bi svakako bilo vrlo plodonosno za takvu đenu, moguđe ?ak i edukativno.
E sad, vidim da bi neki mu?karci mogli s dobrodo?licom dođekati kraj staromodnom scenariju u kojemu su postali obveznici oćinstva djece koju su rodile cure s kojima su se samo seksali. Glumac Jude Law se nedavno na?ao u ovoj situaciji, te je bez oklijevanja i nekavalirski traćio DNA test.
U suprotnosti s tim, stara situacija u kojoj bi đena predstavila mu?u dijete i on bi se ili ponio po?teno i ponudio podr?ku, ili pobjegao, davala je đenama određeni manevarski prostor. Kurtizana iz Balzaacovih drama koja je, nakon ?to je zatrudnila, bez oklijevanja traćila i dobila podr?ku od dvojice svojih klijenata, svakako nije bila jedina. Nesigurnost omogu?ava majkama za svoju djecu odabrati oca koji bi bio najbolji za njih.
Zatrudnila si i biolo?ki otac djeteta nije onaj krasni momak sa stabilnim primanjima koji bi bio predivan otac? PU?I K**AC!!! Nema? pravo izbrisati cijeli njegov ćivot svojom laći! Ako ba? mora?, reci mu istinu i ljubazno ga pitaj bi li unato? tome htio djelovati kao otac. Ali ako kađe ne, mora? prihvatiti da je rekao ne.
Najva?nije je to ?to je oćinstvo bilo nedefinirano i efektivno je ovisilo o majci koga đe imenovati kao oca svog djeteta, ako đe imenovati ikoga (taj vrlo razumni ćidovski obi?aj, gdje se ćidovstvo naslije?uje po majci, bila je temeljena na ćinjenici da sa sigurno??u znamo jedino tko nam je majka). Mnogi mu?karci su, naravno, zavrćili odgajajući djecu koja nisu genetski bila njihova ali stvarno, zar je to va?no? Mođe? osje?ati jednako naklonosti prema djetetu za koje pogre?no misli? da je tvoje kao i prema onome koje jest tvoje. Zanimljivi novi roman Piersa Paula Reada, “đenomrzac”, bavi se upravo ovom temom.
Utjecajna feministica Hillary Clinton na saslu?anju pred Senatom SAD-a: “Zar je to [ćinjenice] uopđe va?no???”
Filozof A.C. Grayling je u Evening Standardu osje?ajno pisao o ovoj temi ovog tjedna, naglasivći da po izvje??u u ?asopisu Journal Of Epidemiology and Human Health 4% mu?karaca ne znajući podiđe djecu koja nisu genetski njihova: “Rezultati mogu biti razorni, te voditi do razvoda, obiteljskog nasilja, mentalnih problema za sve umije?ane strane, uklju?ujući i djecu.” Pa, da. Znanstvena sigurnost je svakako stvorila jasno?u, i oslobodila neki broj mu?karaca od njihovih moralnih obveza, ali Bog zna s kakvim posljedicama u obliku jada, optu?bi i krivnje.
Postoji li ikakva razlika izme?u Hamasovog terorista koji ispaljuje rakete iz vrti?a i feministice Melanie McDonagh koja se skriva iza ?tita nedu?ne djece svaki put kada joj ne?to ne ide na ruku?
Također uoćite kako mu?karci kojima su podvaljena tu?a djeca imaju “moralnu obvezu”. Ako oni imaju moralnu obvezu, za?to onda nastaje galama kada ja sugeriram đenama da imaju moralnu obvezu ne pona?ati se kao drolje ili ne razarati svoje obitelji?
Na?a generacija puno polađe na znanje. I DNA testovi imaju oćite koristi ?to se tiđe identifikacije nesretnijih elemenata nađeg naslije?a, na primjer nasljednih bolesti. Ali time ?to oćinstvo ćinimo ovisnim o testu, a ne o rekli-kazali majke, oduzeli smo đenama mo?an instrument odabira. Nisam sigurna da je puno ljudi sretnije zbog toga.
“Ali Ignisse,” reći đete sada, “koga briga ?to neka tamo feministica pri?a gluposti? Kakav to utjecaj ima na tebe?” Pa naravno, zato ?to to na?alost nije samo jedna feministica koja laje ali ne grize; rije? je u duboko ukorijenjenom akademskom establishmentu koji ovakve nebulozne tvrdnje pretvara u “znanstvene studije” i time ih legitimizira, nakon đega razni odbori i organizacije citiraju i propagiraju te iste “studije” kako bi lobirale za svoje politi?ke ciljeve, te ih naposljetku korumpirani politi?ari koje nije briga za ljudski ćivot i dostojanstvo prenose u zakonodavstvo, te ih kona?no nad bespomo?nim narodom provode jednako bezobzirni policija i sudovi.
Mnoge dr?ave su pod utjecajem sna?nog feministi?kog/bijelo-vite?kog lobija donijele zakone o zabrani genetskog testiranja oćinstva. U Francuskoj i Njema?koj je ono potpuno zabranjeno i ka?njivo je s 5-15 000 ? i 1 godinom zatvora; u Velikoj Britaniji je ono znatno ograniđeno; a u SAD-u je ono dopu?teno ali su njegove pravne posljedice ravne nuli.
?to prije ova civilizacija izgori do temelja, to đe nam svima biti bolje.
Svanuo je i taj ponedjeljak! đestitam svim kandidatima na ostvarenim uspjesima i zahvaljujem svim biraćima na izlasku na birali?ta po onako ru?nom vremenu. Prepustit ?u drugima analizu politi?kih posljedica izbora i umjesto toga se pozabaviti nećim va?nijim:
Koji je izborni stođer u veđeri objave rezultata imao najljepđe djevojke?
Krenimo redom po ostvarenim udjelima glasova:
Napomena: Navedene slike su samo za svrhu ilustracije i komentara. Ako ste pratili juđera?nju objavu rezultata, ravnajte se po svom sje?anju
đene u stođeru SDP-a Ive Josipovi?a su po mojoj ocjeni bile “slatke”. Privla?ne, ali ni?ta posebno. Neke od njih su pomalo zaobljene unato? svojoj mladosti, no to je vjerujem tipi?no za nađe panonske krajeve i ne drćim to protiv njih.
Ono ?to me na ovoj slici pogotovo zabavlja je izraz lica djevojke iza Josipovi?a. Svi ljudi, ali đene pogotovo, obo?avaju “biti dio neđega viđega”, pogotovo ako to vodi karizmati?an mu?karac (ne zgodan, karizmati?an). Kod mu?karaca je ta vrsta zanosa u pravilu vezana za osje?aj ponosa i uspjeha, dok je kod đena ta vrsta zanosa u pravilu vezana za seksualno uzbuđenje. Stoga bih ovakav izraz lica definitivno nazvao “orgazmi?nim osmjehom”.
Također slatko i slavonski puteno, ali moram priznati da kao ni kod protivnika joj nisam oduđevljen. HDZ & C.O. su u pro?losti imali puno ljepćih đena (hint: u doba kada im je predstavnik bio jednako karizmati?ni Sanader). Da vidimo đega jo? ima…
Ovdje nisam uopđe vidio stođer kao stođer, no djevojka (pretpostavljam) Ivana Sinći?a je zgodna, pokazuje iskrenu naklonost prema njemu, i zraći vedrinom. Od jednog mladog celebritya koji razumije prirodu moći ne bih ođekivao ni?ta manje. Svejedno, ne mogu ne napomenuti da je njihova veza vrlo neobi?na, te zbog toga moram biti skepti?an.
Iako nisam uspio naći bolju sliku koja prikazuje viđe đena ili ljepđe đene (kao najneuspje?niji kandidat je Kujundći? dobio i najmanje medijske pozornosti u izbornoj veđeri), moram reći da je u njegovom stođeru bilo nevjerojatnih ljepotica, koje bi inađe bez problema kandidirale na raznim natjecanjima za Miss. Inađe, osobno drćim da Dalmacija, ali pogotovo Zagora (to vam je ono krđevito podru?je oko Knina, Sinja i sl.) ima jedne od najljepćih crta lica na svijetu, te je u kombinaciji s vrlo niskom stopom pretilosti to đesto dobitna kombinacija.
Za zlobnike, to ?to mislim da je Kujundći? okupio najljepđe djevojke naravno ne znaći da sam glasao za njega. Komentiram ljudsku seksualnost zato ?to mi je zanimljiva ta tema, ne zato ?to po tome donosim odluke u ćivotu.
Koji je vama stođer imao najljepđe djevojke? Glasujte… sad!
) su u vlasni?tvu korporacije Central European Media Enterprises sa sjedi?tem na Bermudi. 
