“Sirena”, Allison Schulnik
Kada sam bila u đestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmi?ljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je prona?ao doma kako sama plađe zbog prekida. Bila je kod kuđe i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kau?u gdje ju je tjećio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19.
Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sje?anju od prije 17 godina, sje?am se da je Julija zvu?ala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se ćinila uznemireno ili kao o?amuđeni zombi. Kada sam je upitala je li se đeljela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviđe zato ?to sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Mo?da sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok.
U nađem dru?tvu, prepoznajemo ovaj ćin kao silovanje, ćin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvađen kao najgora mogu?a stvar koja se mođe dogoditi đeni – gora od ozbiljne prometne nesređe, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najđe?đe se poistovje?uje s ubojstvom. Razara ćivot i uni?tava du?u. Ako si đena, nikada ne mođe? nastaviti naprijed od silovanja; mođe? samo “naućiti” ćivjeti s tim, sli?no kao s iznenadnom sljepo?om ili paralizom. Ako te ne uni?ti, u najmanju ruku đe te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopu?tena istina o silovanju. Nema alternativa.
U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva razlićita mu?karca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previđe ?okirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrći poslije mo?da đest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masa?u, ?to je znaćilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za i?ta osim mo?da masturbacije rukom. Imala sam 22 godine.
Nakon ?to je oti?ao, pomalo sam postala bijesna. Ono ?to sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoći s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam ?ansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato ?to je odućio da me mođe iskoristiti, drugo ljudsko biđe, kako god đeli i bez posljedica – ?to je na kraju i to?no ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramođen.
Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala ućivati u seksu.
“Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila,” piđe Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. “Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osje?ala sam se uhvađeno u zamku. Ali nisam imala osje?aj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ni?ta viđe nego ?to bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije i?lo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo.”
Odbijam zvati bilo koje od mojih loćih seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato ?to je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio bezna?ajan u dugom roku. Iako feministi ve? desetljećima kritiziraju naćin na koji neke đene “ne ka?u da je to silovanje”, njihovi napori da oznađe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogor?avaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se ra?unaju. Nazvati ih silovanjima zvući previđe samo-omalo?avajuđe. ćini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje pla?u u snu i ne mogu spavati no?u. Automatski implicira razinu emocionalne ?tete koja se nije dogodila.
Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masađerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam poku?ava ćivjeti godinu dana prije nego sam se predala i oti?la na operaciju. Ljudi đesto dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Ko?talo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vrćiti veliku nu?du bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara ćidovka vedro mi je obja?njavala kako ?u sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada – za nju nije postojalo “ako” – rodim dijete. Svi?ala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerađe koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je do?lo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mre?astim gaćicama koje su pridr?avale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog đega mi je bila potrebna operacija.
U ćinu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo u?urbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se na?li u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorći? i jedan ru?nik za ruke u kupaonici. Nisam ga optućila za i?ta u pro?losti i on nije pre?ao nikakve granice. Ni?ta se nije dogodilo.
Poput Jenny Diski, “viđe mi se gadio moj silovatelj nego ?to sam se osje?ala posramljeno ili kao da sam ne?to izgubila.” Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, ?to je stvarno bio problem i prekid mog ćivota bez boli. Ali to ?to je ućinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispri?a – “Od tebe ludim”, rekao mi je nakon ?to je poderao moj anus – ućinila me mo?nijom od njega. Imala sam ne?to ?to on nikada neđe znati: koliko mi se pateti?an i jadan ćinio, i koliko je malo imao mogu?nosti povrijediti me na ijedan va?an naćin.
***
Ideja da bi mogle postojati drugaćije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukćije su oznađeni kao “opravdavatelji silovanja”. Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uni?tenja svake đene koja ga proćivi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mi?ljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je “silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa”. Nikada ne?u zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s ćitateljima podijelila pri?u poznanice koja je bila silovana i prona?la psiholo?ko savjetovanje mnogo ?tetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. “Cijeli sustav je dizajniran da se osje?a? unakađenom i o?teđenom do kraja ćivota,” rekla je Paglia.”Od toga se osje?ala jo? gore.”
1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje u?asan i ozbiljan zloćion, nije sam po sebi “najgora stvar koja se mođe dogoditi đeni”. Objasnila je ovo dodatkom da “naravno, ako si ćiva, sigurna i neo?teđena poslije toga”, ali svejedno se suoćila s nevjerojatnom kolićinom uvreda i optu?bi. Povrijedila je sve đene svojim “ekstremno opasnim” komentarom, ote?ala je đenama “izlazak” i “pri?ala je gluposti”. Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu ?ak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore ?to mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem ?ovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati “stupnjevi silovanja” također nije popularna.
Iako neki feministi tretiraju “silovanje = uni?tenje” kao svetu kravu, ideja da me mu?karac mođe uni?titi svojim penisom ćini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog đenomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalađe da je mnogo opasnije inzistirati mladim đenama da ih je slomio neđeljeni seks nego predloćiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budu?nost ispred sebe unato? seksualnom napadu. Weldon je do?la do istog zaklju?ka kada je rekla da “definirati to kao nekakav posebno grozan zloćin moglo bi biti kontra-produktivno”.
Sli?no tako, Germaine Greer je ustvrdila “nisu đene te koje su odredile da je silovanje tako u?asno, ve? mu?karci. Jedino oru?je koje vrijedi u slu?aju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran.” Kada odbijemo prihvatiti mogu?nost da bi silovanje za đenu mo?da moglo biti ne?to manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne mu?ke moći i apsolutne đenske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da đeninu vrijednost, samopo?tovanje i mogu?nost funkcioniranja unutar dru?tva odre?uju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo.
?to obja?njava tako ekstreman pristup od inađe progresivnih ljudi? Mo?da ih motivira odbijanje nađeg dru?tva da se pozabavi silovanjem s toliko ?ara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzi?ka evidencija prolazi bez testiranja, optu?be za silovanje (posebno optu?be seksualnih radnica) se ne shva?a ozbiljno i ?rtvama silovanja uskrađena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju đene za đene, dok se od mu?karaca ne ođekuje govoriti ili misliti o ovom zloćinu jer ih, kao i druge nasilne zloćine, ćine znatno đe?đe.
Ali na?a kultura ne mođe se pozabaviti sa silovanjem s jasno?om koju tema zaslu?uje jer se i dalje ne mođemo pozabaviti seksom s jasno?om koju zaslu?uje. Ideja da je silovanje aseksualni ćin nije to nimalo pobolj?ala, ni neđe. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy istiđe, “za silovanje mođe biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zloćine.” Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, ve? individualnom mu?karcu koji ćiri patrijarhalni mandat i teror tako ?to demonstrira svoju “mo?” nanosi nam svima ?tetu.
Ovo otu?no stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprje?avati ga. Ne bismo trebali tako o?ajni?ki poku?avati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se ?rtve plja?ke mogu osjetiti tu?no i uznemireno poslije svojih napada, ne ođekujemo od njih da godinama poha?aju terapiju i da se do kraja definiraju kao “prećivjeli plja?ke”, pa ipak i dalje prepoznajemo da je oru?ana plja?ka ozbiljan zloćin.
Aktivisti koji se i dalje drđe opisa silovanja kao ultimativnog horora shva?aju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguđe ljudsko iskustvo, postat đe jo? đe?đe ili prihvađeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osje?anjem bijesa, simpatije i suosje?anja kada ?ujem o silovanjima drugih đena, iako to ne osje?am za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nećije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optućila mu?karce odgovorne za moje, kao ?to nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili ućiniti manje ka?njivim zato ?to se ja nisam raspala od njega. ?ak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi “rado prona?la poćinitelja i kaznila ga nođem”. Skepticizam o prići univerzalnog u?asa poslije silovanja nije isto ?to i oprost.
…
Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da poma?u, ali pomaganje ne znaći izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u na?u dru?tvenu pri?u je da đena mođe biti silovana i nastaviti sa svojim ćivotom, ?ak i imati daljnje romanti?ne i seksualne odnose bez savjetovanja, te neđe stalno razmi?ljati o tome ili se smatrati drukćijom ili misliti o sebi kao “prećivjeloj”. A po na?oj skripti, đene jednostavno nisu dovoljno sna?ne za podnođenje toga. Od đena se ođekuje da ih to uni?ti i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomo?, te da zauvijek ostanu “prećivjele” (mnogo viđe emancipira nego “?rtva”). Silovanje nam odre?uje bi?a zato ?to na?a bi?a i dalje potje?u iz naćih seksualnih povijesti.
Dok su mu?karci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko ođekujemo da budu emocionalno o?teđeni napadom – i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o mu?kim ?rtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna ?ala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opđe antipatije prema [bilo kojem obliku] mu?ke patnje. Ta razlika nagla?ava seksizam iza nađeg shva?anja đenskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspje?no redefinirano kao “mu?ka agresija protiv đena”). đenama su potrebi centri za rje?avanje kriza, udruge, poticaji, marđevi i klanjanje zbog proćivljene traume, no mu?karce nitko nikada ne spominje.
Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj ?koli i imala nekoliko ozbiljnih veza. I?la je na faks blizu svoje kuđe i igrala nekoliko sportova. ćinila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem ćivotu moglo bi biti shvađeno kao dokaz njene emocionalne boli. Mo?da je iznutra bila korodirana i o?ajna, trajno o?teđena. Mo?da smo se s vremenom udaljile zato ?to ja s 12 godina nisam bila puna suosje?anja kada mi je pri?ala o tom danu na kau?u.
Ili je mo?da bila stvarno sretna i uspje?na kao ?to sve upu?uje.
A ?to je s mojim silovanjem? To je bio jo? jedan incident na poslu kojeg jo? nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela ve? nekoliko puta i koji mi se svi?ao – opet je bila masa?a u pitanju – rekao je da đeli samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se sloćila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i u?ao unutra. Opirala sam se ali me dr?ao na mjestu, uhvatio me i dr?ao u rukama. Rekla sam mu “ne” i “prestani”, ali nije odgovarao. Pođela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo u?asnije od drugih zbog osje?aja izdaje.
Pobjegla sam u kupaonicu i zaklju?ala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je ?to nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plađem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Poku?ala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drći za ruku kako bi me utjećio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doćivjela nekakav ćiv?ani slom ali je dopustila da je utjeći stariji mu?karac.
To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nećijeg hira.
Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je zavrćilo.
