Tag: psihologija

  • Kako ostati normalan u nenormalnom dobu

    Koji k***c ovo gledan kad ne znam ni da ćitam
    – kultni video “Kita u Billa”

    Uz nezadovoljstvo samim konceptom Igre, jedan od najđe?ćih problema koji mući moje ćitatelje je tjeskoba izazvana raspadom dru?tva kojemu svakodnevno svjedoćimo – Kita u Billa bi to opisala kao “koji se k***c trudim kad ne znam ni da se zabavljam.” Na to im i ja i sli?ni pisci nudimo ?ablonizirani odgovor, “samo se opusti i ućivaj uz bazen” koji – da budem potpuno iskren – nije niti prakti?an niti djelotvoran. Kako se netko tko je ispunjen tjeskobom mođe prisiliti na ućivanje? Naravno da ne mođe! Nitko ne mođe uzeti ne?to ?to mu je u srcu i mislima i to nasilno promijeniti u ne?to obrnuto, koliko god mu netko to utje?no tepao putem blogova, knjiga, seminara i psihologa.


    Prije nemo? pozitivnosti

    Drćim da je rjeđenje ovoga problema dvojako i sastoji se prete?no od sljedeđega:

    A) Preusmjeravanje negativnih utjecaja

    Sljedeći put kada bude? ćitao o tome kako je sve viđe tetova?a, kako je stopa razvoda ogromna ili kako je dr?ava u ogromnom dugu ili ?to ve?, nemoj se prisiljavati da to “poku?ava? primiti kao ne?to pozitivno” ili to racionalizirati nekim hr?kolikim obja?njenjem za?to je to “lođe za dru?tvo ali dopro za tebe osobno”. Umjesto toga, sagledaj stvar na ovaj naćin: to ?to se doga?a je nesumnjivo lođe, no uvijek đe biti loćih stvari. Nikada u povijesti nije postojalo savrđeno doba sa savrđenim okolnostima, kao ?to neđe ni postojati ikada u budu?nosti. Cijela na?a povijest je vijugav put s puno slijepih staza i odvojaka na kojima svejedno nekim ?udom pronalazimo sre?u i ispunjenost.

    Ovo nije tvrdnja o povijesti ili ?ovje?anstvu, ve? o prirodi percepcije. Razmisli o tome na ovaj naćin: ?ak i kada bi se iznenada posloćile sve kockice nađega ćivota na naćin koji bi nam donosio nevjerojatno zadovoljstvo, za mjesec dana bi nas svejedno pođelo mućiti ne?to drugo i polako bismo opet postajali nezadovoljni i pođeli se pitati ?to nam nedostaje. No da nam to nije u prirodi, ne bismo uopđe ni postojali. Jedini naćin na koji ne?to mođe napredovati je kroz kontrolirano nezadovoljstvo i borbu. Opet ponavljam: to ?to savrđenstvo nije dosti?no i ?to nikada neđemo biti savrđeno sretni nije ne?to zbog đega treba o?ajavati, ve? treba uvijek imati na umu da nas upravo ta ćinjenica ćini sposobnim iskusiti osje?aje sređe i zadovoljstva. Bez te vje?ne ravnoteđe, ne bismo bili ljudi nego bakterije.

    Stoga kada te bude hvatao o?aj zbog negativne pojave XYZ, sjeti se da bez toga o?aja ne bi bilo ni radosti. Nemoj taj negativni osje?aj ni odbijati ni upijati u sebe, ve? ga samo pusti da se prelije preko tebe i prođe. Isto kao i sve drugo u ćivotu.

    B) Minimiziranje izlođenosti negativnim utjecajima

    Iako se savjet A doima prili?no jednostavnim, većina ljudi ga svejedno ne uspijeva promijeniti. To nije zato ?to su oni a priori nesposobni za to, ve? zato ?to se nalaze u okolini koja ih u tome sprje?ava. Budimo iskreni: tko ne bi poludio kada bi bio sa svih strana bombardiran tri?arijama, dramom, laćima i jeftinim stimulansima? Takva osoba jednostavno ne postoji. Nikako ne mođe? o?uvati svoj um u bezumnoj okolini.

    No, dobre vijesti su da je tom okolinom moguđe upravljati. Mnogi se ćitatelji ?ude kada mi po?alju poruku o nekom najnovijem celebrity skandalu, a ja nemam ni najmanju ideju tko je sad taj Karabati?, ćipek, Kardashian ili Brena. Ako me pitate o tome s kime Severina spava i gdje ljetuje, nemam ni najmanju ideju. Nisam upoznat sa senzacionalnim tehnolo?kim otkrićima ni s revolucionarnim dru?tvenim pokretima. Nemam ni najmanju ideju je li netko negdje stvorio automobil s pogonom na prde?, koje su najnovije igre i filmovi koji izlaze ove godine i u kojem je trgova?kom lancu trenutno u tijeku skandal.

    To vam nipo?to ne govorim kako bih se pretenciozno hvalio kako sam “iznad tih gluposti” (?to je samo po sebi znak gluposti, op.a.), ve? samo kako bih vas podsjetio da izlaganje prevelikim kolićinama redovnoga informiranja mođe biti ?tetno za va?u mentalnu stabilnost i (ironi?no) informiranost.

    Sve to sam postigao kroz samo nekoliko jednostavnih ćivotnih navika:

    A) ne gledam televiziju
    B) ne slu?am radio
    C) ne ćitam novine
    D) ne ćitam portale


    Izvor slike

    Ne postoji niti jedan izvor informiranja na koji sam preplađen ili za kojega mi je navika pratiti ga kako bih saznao “?to se trenutno doga?a” i “?to ima u svijetu”. Sve za ?to saznam je iskljućivo zato ?to mi je A) netko rekao ili B) ba? me pođelo zanimati u tom trenutku. Moj newsfeed za svaki mogući medij je jedna velika praznina, a ja sam najve?a neznalica na svijetu. Pitajte me ?to god hođete iz bilo kojeg podru?ja i moj najđe?ći odgovor đe biti “moram istraćiti.”

    Unato? tome, mnogima se doimam kao nekakva hodaju?a enciklopedija koja zna sve ćivo o velikom broju podru?ja. Kako je to moguđe? Pa jednostavno: sva moja sposobnost je usmjerena u filtriranje, rangiranje i biljeđenje podataka. Mogu o nekom podru?ju ne znati ba? ni?ta, ali dajte mi pet minuta i mogu vam dati kratki pregled bilo koje situacije i koji su izvori vezani za tu situaciju koji samo seru, a koji su oni koje vrijedi poslu?ati te ?to od tih podataka je va?no zapamtiti. To nije nekakva ?arobna sposobnost kojom uravnote?avam svoj manjak informiranja, ve? upravo proizvod toga manjka informiranja.

    Ba? je dr?anje uma praznim i neopteređenim bukom svijeta ono ?to mi daje natprosje?no precizan uvid u njega. To nije nikakva ?arobna sposobnost ni talent, ve? obi?na mala ćivotna navika koja je dostupna svakome.

    Stoga je moj savjet vezan za ovo podru?je vrlo jednostavan: poku?aj se iskljućiti iz svih mogućih “izvora” podataka na tjedan dana i neko vrijeme se bavi samo sobom. Sljedeći put kada te ne?to bude zanimalo, vidjet đe? kako đe? o tome saznati sve ?to te bude zanimalo puno brđe i lakđe nego prije.

    Svi mi ne samo da mođemo zadr?ati zdrav razum bez obzira na nerazumni svijet oko nas, ve? si to i dugujemo.

    Oznake: Zdravlje, zadovoljstvo, sociologija, psihologija, mediji

  • Destruktivne posljedice prisilnog celibata po ljudsku psihu


    Glamurozno je pisati o problemima sa svr?avanjem i vlađenjem, (ne)mogu?nostima 100 poza za seks, trudno?ama, kontracepciji i abortusima, te đete tu temu pronaći posvuda, od ozbiljnih novina do trash ?asopisa i portala sitnog zuba. Nema institucije koja nema de?urnog “seksologa/inju” koji je spreman uskoćiti i pomoći seksualno frustriranim masama. Ipak, spomenite pojam prisilni celibat, i nastaje mrtva tićina. Za?to?

    Gore navedeni problemi spadaju u logistiku i zabavu. Ako vam kađem da se svaka tre?a cura brine o tome je li zaboravila uzeti pilulu, nitko ne pani?ari, jer je to sve dio plana. On pretpostavlja da su ljudi samo nai?li na male tehni?ke prepreke, koje (uistinu) mogu biti rijeđene jednim dobro podmazanim (igra rijeći slu?ajna) savjetom smje?tenim to?no kamo treba. Ali, ako se zanesem i u naletu iskrenosti spomenem da trećina mu?karaca ćivi u prisilnom celibatu, a jo? jedna trećina u su?nim uvjetima, nastaje zgra?anje! Uistinu ru?ni, mu?ni detalji ćivota nisu dio plana, i nisu namijenjeni glamuroznim kolumnama kojima dobro?udne tete psihologinje zara?uju za ćivot.

    Istu barijeru u percepciji i javnosti i stru?njaka vidimo i kod problema socijalizma: nejednakost prihoda? O tome đe sa ?arom pisati i raspravljati tisuđe ekonomista, analiti?ara, politi?ara, sindikalista, poduzetnika, studenata i tko zna kakvih ve? ljudi. A nejednakost seksa? Huh? To se jede?

    Istina je jedna jedina i vrlo neugodna: pristojni ljudi jednostavno ne bi trebali razmi?ljati o takvim stvarima. Razmi?ljanje o ovoj temi moglo bi inicirati i razmi?ljanje o mnogim drugim temama, mnoge od kojih imaju potencijala ispasti jo? neugodnijima.

    Prisilni celibat najlakđe je opisati kao juhu ćiji su glavni sastojci:

    1. Negativnost (O?aj)

    Negativnost u ovom kontekstu ne znaći samo poimanje svoje okoline na najgori mogući naćin, ve? i potonuđe mi?ljenja o samom sebi. Iz te dvije vrste negativnosti ra?a se o?aj, nekontrolirana ?udnja za bilo ćime za ?to se osobi ćini da bi moglo unaprijediti njenu nesretnu situaciju, te svakoj prilici koja imalo obe?ava odmah pripisuje nadnaravne kvalitete. Osoba u stanju o?aja nije sposobna razmi?ljati racionalno kao inađe, te svakodnevne ili male prilike doćivljava kao dobitke na lutriji, a male i bezna?ajne poraze kao katastrofalne potrese koji samo potvr?uju tezu da se nikada neđe izvući.

    Za primjer samo pogledajte slu?aj ovog gospodina i sve đe vam biti jasno:

    2. Sivilo (Otupljenost na zadovoljstvo)

    Provođenje godina u stanju o?aja nu?no aktivira obrambene mehanizme ljudske psihe, a najviđe od njih “kiselo gro?đe”.


    “Ne zanima me ovo gro?đe [koje ne mogu dosegnuti], vjerojatno je ionako kiselo.”
    Izvor slike

    Najopasniji aspekt sivila nije gubitak motivacije i obustavljanje poku?aja spasa (pravdajući to mi?lju da zadovoljstvo ionako ne postoji, pa đemu se onda truditi), ve? to ?to osoba koja je u tom stanju provela puno vremena neminovno otupi na zadovoljstvo.

    Godine promatranja svijeta kao mra?nog, beznadnog i nevrijednog daljnjeg truda vode do toga da osoba postaje toliko naviknuta na kiselo gro?đe da ga poćinje primjenjivati svugdje kamo ono spada i ne spada, trujući bilo kakvo zadovoljstvo ili postignuđe koje ipak ostvari. Na sli?an naćin kao ?to pornografija mođe stvoriti hormonsku neravnote?u i otupiti seksualni nagon, tako dugotrajno sivilo mođe uni?titi kemijsku i mentalnu podlogu sposobnosti za bivanje sretnim.

    3. Frustriranost (Ljutnja)

    Kao ?to smo skicirali Maslowljevom hijerarhijom potreba, d?abe ti samo-aktualizacija, po?tovanje i ljudska prava ako nisi nikada osjetio seksualno zadovoljstvo. Gladan ?ovjek neđe biti presretan zato ?to ga je netko proglasio za super prijatelja ili mu omogućio posjet kinu, ve? zato ?to ga je netko nahranio.

    Kao reakcija na dugotrajan problem koji sabotira zadovoljavanje svih vićih potreba, osoba u dugotrajnom prisilnom celibatu poćinje osje?ati frustriranost nad svojom sudbinom, a zatim i bijes prema bilo kojem percipiranom uzroku takve sudbine. Bez obzira na to jesu li uzroci opravdani ili nisu i koliko osoba ima ili nema moći promijeniti ih, ljutnju je vrlo te?ko izbjeći. Ona se prelijeva s jedne to?ke na drugu, trujući i aspekte ćivota koji nemaju puno veze s celibatom.

    Nije nimalo slu?ajno da toliko slu?ajeva pokolja uklju?uje prisilni celibat. Iako ljudi ćine zlo sa svim mogućim brojevima partnera i seksualnim orijentacijama, gorka neravnote?a nezadovoljenog seksualnog nagona svakako pomađe pogurati u pogre?nom smjeru one koji se ve? nalaze na granici.

    4. Emocionalna nestabilnost

    Problemima izazvanim prisilnim celibatom tu nije kraj: on vodi do naglih promjena raspolođenja i dugoro?ne nekonzistentnosti stavova i mi?ljenja. Seksualno zadovoljstvo je katalizator koji opđenito pomađe jasnoći mi?ljenja, motivaciji, odlu?nosti i dugoro?nom planiranju (valja nam napomenuti da ovo nema veze s time je li seksualno zadovoljna osoba u ‘dugoro?noj vezi’ ili nije, op.a.).

    Osoba u stanju prisilnog celibata se vrlo đesto budi uznemirena, provodi dan uznemirena i odlazi u krevet uznemirena, izjedena svojim problemima i nikada u mogu?nosti ućivati u dugotrajnoj emociji. Stabilnost ugodnog raspolođenja i zadovoljstva ćivotom (koje Francuzi nazivaju joie de vivre) postaju poput dalekog sna, ugodnog stanja koje sada postoji samo u sje?anju.


    DISTRIBUCIJA PO SPOLU

    Zbog svojeg sna?nijeg seksualnog nagona i manje biolo?ke vrijednosti, mu?karci su prirodno podlo?niji zaglavljivanju u stanju seksualnog celibata, ?to temeljito potvr?uju sva imalo ozbiljna sociolo?ka istraćivanja. U modernim zapadnim zemljama, najmanje jedna trećina mu?karaca ćivi u stanju prisilnog celibata (bilo to trajno djevi?anstvo ili “samo” dugogodi?nje suđe).


    A ovaj mali kvadrant mu?karaca gore lijevo zgrabio je ?ak 78% seksa, ?to predstavlja nejednakost ve?u ?ak i od pećinskih vremena.

    Iako je za njih celibat najđe?đe stvar izbora pa samim time ne mođe biti ni prisilan ni toliko đest, on na đene ima donekle sli?an efekt. Kod njih neđe izazvati nemogu?nost pronalaska novog partnera, ali đe svakako (dodatno) pokvariti sposobnost odabira partnera, kao i sposobnost vezivanja. Temeljna osobina đene koja dugo/nikada nije okusila penis je pretjerani oprez, ?ak i viđe nego kod đene koja stalno biva napumpana i odbađena. Izgubivći intimni kontakt s mu?kim rodom i s time i umjerenost svojih ođekivanja, đena u stanju celibata razvija prema njemu nepovjerljivost, odbijajući dobre mu?karce jer im ne vjeruje i lijepeći se za lođe zato ?to su oni jedini u stanju proći sve te prepreke.


    UBLA?AVANJE POSLJEDICA

    1. Biljojedstvo

    Kako je ređeno u Igri prijestolja, “?to je mrtvo ne mođe umrijeti”. Seksualni nagon koji je zaguđen pornografijom ne mođe patiti.

    Unato? zadovoljstvu koje pru?a, najveći problem biljojedstva je ?to ono kemijski (i kroz osjetljivost ćivaca i kroz stvaranje duboko ukorijenjenih navika) o?te?uje seksualni nagon osobe koja ga prakticira, zauvijek je vezujući za put biljojeda. Osoba koja je provela godine kao biljojed đe vrlo te?ko povratiti iskonsku snagu i motivaciju svoje seksualnosti, te đe joj za to trebati iznimna snaga volje i odricanja.

    2. Dobrovoljni celibat

    Dobrovoljni celibat je slođena tema iz razloga ?to većina ljudi iz ove kategorije donosi odluku o celibatu prije nego se nađe u njemu i to, najđe?đe prije nego bi uopđe postojala prilika za nalađenje u tom stanju. Najđe?ći primjer dobrovoljnog celibata su sveđenici, ali naravno postoji malen broj svjetovnih ljudi koji stupaju u njega iz osobne filozofije, ili kao reakciju na prisilni celibat u kojemu su se zatekli.

    Gdje biljojedstvo uzima seksualni nagon i tovi ga stimulacijom sve dok ne postane debeo i mlitav, dobrovolji celibat trudi se preusmjeriti ga. Seksualna energija biva priznata, ali skrenuta u stranu i spremljena me?u manje va?ne dijelove ćivota, u kategoriju obi?ne zabave ni po đemu razlićite od alkohola, cigareta i bilo kakvih drugih sitnih razonoda. U mnogo đemu ovaj pristup nije puno razlićit od onoga za lijeđenje od ovisnosti o pornografiji, s tom iznimkom ?to je zauvijek, a ne samo privremena mjera.


    Ekscentri?ni izumitelj Nikola Tesla bio je poznat po svom dobrovoljnom celibatu

    Nisu svi stvoreni za dobrovoljni celibat. Osoba koja se obveđe na takav naćin ćivota bez da je uistinu u to uvjerena, ili koja je previđe duboko naviknuta na svakodnevni ćivot prepun hedonizma, te?ko đe se dr?ati te staze, te đe u svom posustajanju stalno krćiti obe?anja (dana bilo sebi bilo drugima) i gristi se zbog toga. Kroz taj unutarnji nemir, dobrovoljni celibat mođe na kraju uzrokovati ve?u ?tetu nego korist.

    3. Samopobolj?anje

    Osobno drćim da ne postoji ni?ta hvalevrijednije od pobjede nad vlastitim egom i kovanja novog sebe. Neprekidni napor i introspekcija potrebni za pobolj?anje svojih vje?tina i/ili promjenu ćivotne filozofije nisu za svakoga, no dugoro?no predstavljaju stazu odrćivog razvoja, bez negativnih nuspojava koje vi?amo kod prva dva pristupa.

    Bilo kako bilo, sa nezaustavljivim ćirenjem hipergamije i posljedi?no pove?anom uđestalo??u prisilnog celibata, neminovno je da đemo u budu?nosti vi?ati sve viđe i viđe njegovih negativnih posljedica.

    Oznake: sociologija, psihologija, celibat, biljojedi

  • Maslowljeva hijerarhija potreba obja?njava za?to smo sve nesretniji


    1943. godine, prof. Abraham Maslow objavio je “Teoriju ljudske motivacije” u ?asopisu Psychological Review, te je to do dan danas jedan od najpoznatijih radova svijeta. Upe?atljivom infografikom prikazao je i sistematizirao urođene ljudske potrebe, kao i neosporan niz u kojemu one moraju biti ispunjene kako bi bilo postignuto zadovoljstvo ljudskog bi?a. Na ne?to sli?no je ve? 1873. aludirao Lav Nikolajevi? Tolstoj kada je u poznatom uvodu Ane Karenjine napisao da su “sve sretne obitelji iste, a svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj naćin”. Isti princip uveden je i mnoga druga podru?ja, kao npr. u teoriju organizacije, isti?ući kako za uspjeh neke organizacije moraju biti ispunjeni svi preduvjeti; samo jedna neispunjena stavka dovoljna je za sprje?avanje napretka. Sam koncept holisti?kog promatranja sustava seđe jo? daleko dublje u pro?lost, te ga se popularno povezuje s Hinduizmom.

    ?to je Maslowljeva hijerarhija potreba?

    Po prikazanoj piramidi, potrebe moraju biti ispunjene ovim i niti jednim drugim redom – ako red bude zaobiđen, dolazi do uru?avanja cijelog sustava:

    (5) – dno piramide: osnovne fiziolo?ke potrebe, tj. hranu, vodu, zrak i za?titu od atmosferskih (ne)prilika.

    (4) – vići temelj: sigurnost, pouzdanost, i za?tita od stresa iz okoline.

    (3) – sredina: ljubav, pripadanje, obitelj

    (2) – toranj: samopo?tovanje, samopouzdanost, cijenjenost, nezavisnost i sloboda

    (1) – vrh: samo-aktualizacija, maksimizacija svojih potencijala kao ljudskog bi?a

    Dakle, ako je netko uvijek gladan, đedan ili smrznut, neđe biti pretjerano zainteresiran za to je li njegova situacija dobro utemeljena i predvidljiva ili nije. Onaj tko nema stalne prihode i sigurnost đe se slabo brinuti o tome uklapa li se u okolinu i slađe s prijateljima. Onaj tko je seksualno frustriran đe imati probleme sa samopouzdanjem i shva?anjem samog sebe. Onaj tko nije psiholo?ki stabilan i uravnoteđen kao osoba neđe ispuniti svoje snove.

    Pojednostavljeno? Da. Bezvezno? Ne. Uzmite u obzir kako izgleda stanje piramide nađeg dana?njeg dru?tva, kao i većine zapadnih:

    Hrane skoro svi imamo napretek, i unato? rastu?oj dru?tvenoj nejednakosti i recesiji i dalje se nalazimo u dobu kada nitko ne umire od gladi. Dapađe, nađe fiziolo?ke potrebe su trenutno viđe ugrođene time ?to smo u prosjeku enormno debeli i nepokretni, do te mjere da ođekivani ćivotni vijek pada po prvi put u povijesti.

    Stanje u svijetu je mo?da nestabilno i prepuno mini-ratova i terorizma, zakoni su nepravedni, policija je militarizirana i postoje masovni programi ?pijuniranja, ali vrlo smo daleko od masovnih klanja koja su bila svjetski standard ve? nekoliko tisu?lje?a. Prosje?an ?ovjek ne ćivi u strahu i nepouzdanosti. Mogao bih reći da su ove dvije kategorije trenutno u fazi nazadovanja, ali ni?ta viđe od toga.

    Ono u đemu dana?nje dru?tvo ima najveći deficit je tre?a kategorija. Obitelj je temeljito devastirana i kao realnost i kao koncept. Nevjerojatan postotak mu?ke populacije ćivi u beskona?nom ili dugotrajnom seksualnom celibatu , a da ne govorimo o tome koliko oba spola oskudijevaju intimno??u i ljubavlju.

    Ekstreman vi?ak imamo pri vrhu piramide, gdje je balon narcisoidnosti napuhan do krajnjih granica, te uporno tlaći temelje ispod sebe.

    Isto tako, nikada nije bilo bolje doba za ispunavanje svojih snova, samoaktualizaciju i hobisti?ko ili profesionalno bavljenje svojom stra??u, kakva god ona bila. Ali koga briga za snove ako si sam, frustriran, nezdrav i (odaberi) nema? djece ili su ti djeca oduzeta?

    Dana?nje stanje mođemo najbolje opisati opskurnom engleskom frazom “Sorry doesn’t feed the bulldog”, ili drugim rijećima, “Ne mođe? jesti snove”. Snovi ti neđe reći da te vole, i snovi se neđe smijati s tobom.

    Mođe li dru?tvo dugoro?no egzistirati s ovakvim oblikom piramide?

    https://www.deliveryrank.com/blog/how-to-stop-overfishing

    Oznake: psihologija, znanost, povijest, ljubav, politika

  • Samopouzdanje vs. skromnost

    “Kada spojite [đensku] biolo?ku predodređenost osje?aju viđe vrijednosti s kulturom dizajniranom iskljućivo za poticanje osje?aja viđe vrijednosti [kod đena], ?to dobivate? Dobivate princezu napuhane glave.

    “ćinjenica da kolićina i intenzitet igre koja je potrebna za zavođenje đene sna?no korelira s njenim samopouzdanjem zapravo znaći da potrebna kolićina igre za neku đenu ovisi najviđe o tome koliko se ta đena precjenjuje.”

    – Igniss, “Problem kod đena je vi?ak samopouzdanja”

    Nikada ne krijem da je narcisoidnost kod đena jedna od najdestruktivnijih mogućih osobina, te da mu?karac mora od takvih đena bje?ati svim silama (tj. pod svaku cijenu izbjegavati bilo kakvo vezivanje dublje od neobaveznog seksa). Ali, ?to je to narcisoidnost?

    Kod poimanja narcisoidnosti đesto dolazi do zabluda. Jedna skupina ljudi kod pojma narcisoidnosti ima pogre?an dojam da se radi iskljućivo o vanjski iskazanom visokom mi?ljenju o sebi, dakle da se narcizam svodi samo na hvalisavost i pokazivanje pretjeranog samopouzdanja. Druga skupina ljudi negira narcisoidnost isticanjem ćinjenice da hvalisavci duboko u sebi imaju lođe mi?ljenje o sebi i ne cijene se, pa stoga automatski ne mogu biti smatrani pretjerano samopouzdanima.

    Klju?na pogre?ka ova dva poimanja proizlazi iz vezivanja pojma “narcizam” za pojam “pretjerano samopouzdanje”. Mođemo do besvijesti analizirati uzroke i naćine pokazivanja tog pretjeranog samopouzdanja, ali zato ?to smo promaćili osnovu narcizma automatski smo promaćili i sposobnost njegovog prepoznavanja.

    Narcizam u su?tini nije imanje pretjerano dobrog mi?ljenja o sebi, ve? pretjerano razmi?ljanje o sebi (tj. egocentrizam).


    Narcis nije zaljubljen u sebe zato ?to mu se svidjelo ono ?to vidi u jezeru; Narcis gleda u jezero zato ?to je zaljubljen u sebe.

    Istovremeno, skromnost, pojam koji zbog njegovih povijesnih konotacija o predaji Bogu tipi?no smatramo ekvivalentom “niskog samopouzdanja”, je zapravo samo “razmi?ljanje koje nije centrirano na sebi”, tj. suprotnost egocentrizma. Skromnost ne bi trebala biti “imanje niskog mi?ljenja o sebi”, ve? jednostavno “ne-razmi?ljanje o sebi”

    Jednostavan primjer koji ilustrira ovu razliku je “sindrom flagelanta”, nazvan po kr??anskom kultu Flagelanata iz 13. stolje?a, ćiji su se pripadnici biđevali kako bi pokazali svoju pokornost. Flagelanti su time umjetno reducirali mi?ljenje o sebi kako bi mogli za sebe tvrditi da su “skromni”, ali u stvarnosti je to bila potpuna suprotnost. Njihovo iskazivanje negativnosti o sebi je bio samo izgovor za samo-obo?avanje, besramni attention whoring i ucjenjivanje drugih ljudi optu?bama da ih je opsjeo Sotona inađe bi se i oni biđevali. Drugim rijećima, to je bila ćista narcisoidnost prozirno zamotana u religijski ukrasni papir.


    Pogledaj me kako sam skroman!!!

    E sad, vjerojatno se pitate kakve ovo veze ima sa đenama i odabirom partnera. Isto kao ?to je i nedavni ?lanak o djevicama objasnio da opasnost promiskuiteta ne znaći da je djevi?anstvo ne?to super i ?to postaje sve bolje ?to ga ima viđe, tako i ovaj ?lanak obja?njava da opasnost pretjeranog samopouzdanja ne znaći da je nisko samopouzdanje ne?to super i ?to postaje sve bolje ?to ga ima viđe.

    U stvarnom ćivotu đe vam trebati određeno vrijeme kako biste prepoznali ovu pojavu, ali u online datingu je vrlo lako prepoznati curu koja od svog “niskog samopouzdanja” stvara narcisoidni kult. U opisu na svom profilima đe sasvim sigurno spominjati svoje nisko samopouzdanje, anksioznost, srame?ljivost, OCPD, traume ili tko zna ?to, uvijek u kontekstu za?to je ne bi smio dirati ili ne?to poku?avati s njom. Naivni promatra? đe pomisliti da se uistinu radi o tome i da s njome treba biti dodatno nje?an i mekan. U stvarnosti, to je drama test kojim đe se zabaviti na tvoj ra?un.


    Gle kakve srame?ljive okice imam!

    Za primjer, evo ?to piđe ćitatelj Z:

    Upoznao sam ovu curu online. Malo smo se dopisivali. Poku?ao sam ne?to dogovoriti i rekla mi da je vrlo srame?ljiva. Mislio sam da to nije problem jer sam inađe vrlo dobar sa srame?ljivim i tihim curama. Na?li smo se i poku?ao sam pri?ati s njom ali bila je jednostavno tiha. ?to inađe za mene nije problem jer sam ok s takvima, ne smeta mi, i mogu baljezgati o bilo đemu.

    Ali ova cura je bila drugaćija, bilo je nevjerojatno te?ko uspostaviti bilo kakvu komunikaciju s njom. ?ak i jednostavna pitanja su nailazila na “ne” i “ne?u ti reći”. Izbjegavala je kontakt oćima cijelo vrijeme. Bilo koje pitanje koje bih postavio zavrćilo bi odgovorom od jedne rijeći. Bilo kakva otvorena tema na koju bi se ona mogla nadovezati bi nai?la na “?to god”, “mo?da”, “sve” ili “nemam pojma”. Odveo sam je u bar misleći da đe se mo?da tako opustiti. Pijuckala je jedno pivo. Provela je cijelo vrijeme gledajući ljude, televiziju, poku?avajući mi govoriti da je ne gledam ili izbjegavajući kontakt oćima sa mnom. Tek povremeno bi me pogledala i kada bi nam se pogledi susreli bi rekla “stooooop” ili “to je za?to mi se ne svi?a?”.

    Na kraju smo se poljubili ali nije me pustila i?ta viđe i nisam navaljivao ni bio agresivan jer se ćinila tako povuđenom i nisam je htio uplaćiti.

    Zatim smo oti?li na drugi spoj. Napisala mi je da đeli nekamo gdje je zabavno. Zatim je napisala da đeli otići u bu?ni, mra?ni, disko gdje mođe gledati ljude. U ?ali dodaje da tamo ne mora pri?ati i uspostavljati kontakt oćima.

    Z je ve? odavno trebao shvatiti s kime ima posla, ali ne mogu ga kriviti zbog upornosti. I ja sam u mlaćim danima bio sklon ignorirati alarme i iscrpljivati se do kraja poku?avajući bilo kakav znak naklonosti od cure. No ako netko ima razumnu kolićinu iskustva, trebao bi biti sposoban prepoznati patolo?ke slu?ajeve narcisoidnosti.

    Na?li smo se i poku?ao sam je zagrliti, ali nije pristala. Oti?li smo u mirni kafi? koji bi bio dobro mjesto za spoj i razgovor, poku?ao sam je nagovoriti da igramo biljar ali je odbijala. Popili smo piđe i rekla je da joj se tu ne svi?a jer nije dovoljno gu?va. Zatim je bila ljubomorna zato ?to me neka cura za drugim stolom stalno gledala. Na?alila se da bismo se trebali maziti kako bismo je ućinili jo? ljubomornijom i napućila usne, ali se udaljila od mene.

    Cijelo vrijeme dok smo đetali do druge lokacije se ćinila nabruđenom. Pitao sam je je li sve u redu i rekla mi je da mrzi kada je ljudi pitaju tako ne?to jer ona i inađe izgleda tako.

    Do?li smo u bu?ni, mra?ni disko, koji je inađe katastrofa za igru na spoju. Narućio sam nam pi?a i pitao je za ples. Rekla mi je da ne pleđe osim ako nije totalno pijana i da neđe plesati. Nije htjela popiti i?ta viđe od piva.

    Dakle, nalazili smo se usred diska, ja pored nje, a ona je samo zvjerala uokolo. U nekim trenucima se slu?ajnom promatra?u uopđe ne bi ućinilo da smo zajedno, ili bi pomislili da me mrzi. Bilo je neugodno. Poku?ao sam je neobavezno dodirivati, npr. po sredini le?a, ali odmah bi mi rekla da prestanem ili da je ne diram. Bilo kakav poku?aj da uspostavim bilo kakvu komunikaciju s njom je jednostavno automatski propadao.

    Na primjer, rekla mi je da se sutra mora rano probuditi kako bi i?la negdje sa svojom sestrom. Ja je pitam “?to đete raditi”, a ona mi ne đeli reći. Na bilo kakvo pitanje odgovara s “ne znam” ili “ne”. Kao da pri?am sa zidom. Posjetili smo jo? jedan disko gdje je ona nastavila samo stajati i gledati ljude, a ja izgubljen pored nje. Pona?ala se kao da je izme?u nas sve u redu, ?to me zbunjivalo jo? viđe.

    Do kraja veđeri je moja interna igra bila totalno uni?tena i osje?ao sam se shrvano i o?ajno. Bila je nemoguđe te?ka, ali svejedno sam joj se svi?ao… nije mi bilo jasno. Rekao sam joj da bismo trebali ići. Oti?li smo do parkinga gdje je bio njen auto i pozdravili se. Bio sam siguran da se mođemo opet poljubiti, ali bio sam toliko lođe volje da nisam ni poku?ao. Nije mi bila jasna. To me nastavilo uznemiravati i nakon ?to smo se rastali, zato ?to mi se stvarno svi?ala.

    Evo ?to se ovdje dogodilo:

    Na igru gospodina Z se ne mođe ni?ta prigovoriti jer je ućinio sve ?to je mogao osim neandertalske igre. Cura s kojom je bio na spoju je tipi?an primjerak narcisoidnosti koju sam opisao u ovom postu: ekstremno o?teđena i puna sebe unato? svojoj povuđenosti. Umjesto da njena srame?ljivost bude normalna karakterna osobina koja se manifestira kroz stidljivo smijuljenje i smje?kanje, od nje je napravila sveobuhvatni kult kojemu se svi moraju klanjati kako ne bi povrijedili njene delikatne osje?aje.


    Nemoj me dirat’!
    Izvor slike

    Mu?karac koji bi se tako pona?ao bi istoga trena bio proglađen za “psiha?a” i izgnan iz dru?tva, no budući da je ona u posjedu vagine, mnogi mu?karci đe poku?avati preskakati prepreke koje im postavi i ulagivati se njenoj bedastoći. Drugim rijećima, njena srame?ljivost je alat za besramno crpljenje pozornosti i ni?ta drugo. Stoga kod odabira i procjenjivanja uvijek imajte na umu:

    Zdravo ljudsko pona?anje nije imanje posebno dobrog ili lođeg mi?ljenja o sebi, ve? ne-imanje posebnog mi?ljenja o sebi.

    Oznake: spoj, srednja igra, odabir partnera, narcizam, psihologija, savjeti, savjeti za đene

  • Znanost potvr?uje igru 4: Distorzija vremena


    Ono ?to umje?ni igraći o ljudskoj prirodi ve? znaju svojim ćivotnim iskustvom, ?to narodna mudrost i religije nagovje?taju, a ?to feminizam ljutito negira, to psihologija upravo potvr?uje i objavljuje u recenziranim znanstvenim ?asopisima.

    Dame i gospodo, predstavljam vam znanstvenu potvrdu Ignissovog koncepta distorzije vremena (TM):

    Zamislite situaciju koja nam je svima dobro poznata: sjedite za stolom u uredu ili doma. Kopajući po nekim papirima, usput naiđete na prljavu ?alicu iz koje ste pili kavu prije toliko vremena da bi se njena starost mogla datirati ugljikom. Bolje da je operete. Uzmete ?alicu, izađete kroz vrata iz svog ureda i uputite se u kuhinju. Ali dok ste stigli u kuhinju, zaboravili ste za?to ste uopđe ustali i vratite se u svoj ured s osje?ajem zbunjenosti – sve dok opet ne pogledate dolje i ugledate ?alicu.

    Svima nam je poznat đest i iritantan doćivljaj stizanja nekamo samo kako bismo shvatii da smo zaboravili ?to tu đelimo. Svi znamo za?to se takvo zaboravljanje doga?a: postajemo senilni, nismo obra?ali dovoljno pozornosti, pro?lo je previđe vremena, ili jednostavno nije bilo va?no. Ali “potpuno drukćija” ideja nam stiđe od istraćiva?a sa sveućili?ta Notre Dame. Prvi dio naslova njihovog ?lanka ga najbolje opisuje: “Hodanje kroz dovratke uzrokuje zaboravljanje.”

    Gabriel Radvansky, Sabine Krawietz i Andrea Tamplin su posjeli sudionike ispred monitora na kojemu se odvijala video igra u kojoj su se mogli kretati uokolo koristeći strelice. Unutar igre bi pri?li stolu s nekim obojenim geometrijskim tijelom na sebi. Njihov zadatak je bio uzeti objekt i odnijeti ga na drugi stol, gdje bi spustili taj objekt i uzeli novi. Koji god objekt da su trenutno nosili bio im je nevidljiv, kao da je u virtualnoj naprtnjaći.

    Ponekad, kako bi se domogli sljedeđeg objekta, sudionici bi samo prođetali preko sobe. Druge pute su morali proći istu udaljenost, ali kroz vrata u novu sobu. S vremena na vrijeme bi im istraćivaći uputili pitanje koji objekt se trenutno nalazi kod njih. Kviz je bio tempiran tako da bi pitanje do?lo odmah nakon ?to bi pro?li kroz dovratak. Kao ?to kađe naslov, prolazak kroz vrata je uzrokovao zaborav: njihovi odgovori su bili i sporiji i manje precizni kada bi uđetali u novu sobu kroz dovratak nego kada bi pro?li istu udaljenost unutar iste sobe.

    Ovaj “ućinak dovratka” se doima prili?no opđenitim. Na primjer, nije stvaralo nikakvu razliku jesu li virtualne okoline bile prikazivane na 66-in?nom LCD televizoru ili na prastarom 17-in?nom monitoru. U jednoj studiji, Radvansky i kolege su testirali efekt dovratka u stvarnim sobama u svom laboratoriju. Sudionici su prolazili kroz stvarnu okolinu, noseći stvarne objekte i mi?ući ih po stvarnim stolovima. Objekti su se tijekom transporta nalazili u kutijama za cipele kako sudionici ne bi mogli pogledati odgovor kada dobiju pitanje, ali izuzev toga je proces bio potpuno isti kao u virtualnoj stvarnosti. Sasvim ođekivano, ućinak dovratka je bio jednako prisutan i u stvarnosti. Sje?anje je uvijek bilo loćije nakon prolaska kroz dovratak nego nakon prolaska iste udaljenosti unutar iste sobe.

    Je li gubitak sje?anja uzrokovan prolaskom kroz dovratak, ili je sje?anje lakđe u sobi u kojoj je informacija originalno i nastala? Psiholozi ve? neko vrijeme znaju da memorija najbolje funkcionira kada se kontekst tijekom testiranja slađe s kontekstom tijekom uđenja; to je primjer pojave zvane “princip specifi?nosti kodiranja”. Ali treći eksperiment u studiji Notre Dame-a pokazuje da se kod efekta dovratka ne radi samo o razlićitim kontekstima. U tom eksperimentu (provedenom opet u virtualnoj realnosti), sudionici bi ponekad uzeli objekt, pro?li kroz vrata i zatim ili pro?li kroz druga vrata natrag u prvu sobu, ili se okrenuli i odmah vratili u prvu sobu. Ako je kontekst ono ?to je va?no, onda bi hodanje natrag u staru sobu trebalo pobolj?ati sje?anje, ali nije to ućinilo.

    Ućinak dovratka sugerira da u sje?anju ima puno viđe od toga na ?to ste obra?ali pozornost, kada se dogodilo i koliko ste se trudili. Umjesto toga, ćini se da su neke vrste sje?anja optimizirane kako bi dr?ale informaciju pri ruci dok joj ne prođe rok trajanja, i zatim je izbacile kako bi napravile mjesta za nove. Radvansky i kolege zovu ovu vrstu oblikovanja sje?anja “predlo?kom doga?aja”, i predla?u da je prolazak kroz vrata dobar trenutak da se va? mozak rijeći pro?lih predlo?aka doga?aja jer je ?to se god dogodilo u staroj sobi postalo manje va?no sada kada ste promijenili lokaciju. ?to je ta stvar u kutiji? Ah pa to je ono ćime sam se bavio prije nego sam stigao ovamo, bolje da zaboravim na to. Druge vrste doga?aja također mogu uzrokovati ći?đenje memorije: na primjer, kada prijatelj pokuca na vrata, kada zavrćite zadatak kojim ste se bavili, ili kada baterija na laptopu dođe do kraja i morate ga u?tekati u struju.

    Za?to bismo imali sustav sje?anja podeđen kako bi zaboravljao stvari ćim zavrćimo jednu stvar i prijeđemo na drugu? Zato ?to ne mođemo sve dr?ati pri ruci, i većinu vremena takav sustav funkcionira savrđeno. Ali neuspjesi takvog sustava – i podaci iz laboratorija – daju nam potpuno drugaćiji uvid u njegovo djelovanje.

    Dragi ćitatelji, gdje u zavođenju primjenjujemo ovo pravilo? Naravno, na spoju (bio to slu?beni spoj ili bilo kakav doga?aj koji se smatra ekvivalentom spoja):

    A ?to se doga?a kada po?nemo spoj na nekom javnom mjestu, odemo na piđe, prođetamo do drugog mjesta gdje isto popijemo piđe, i zatim jo? prođetamo, u idealnom slu?aju do tvog stana? Pa jednostavno: njena podsvijest misli da je bila na tri spoja umjesto na samo jednom, i ćini joj se kao da te poznaje oduvijek.

    Osje?a li se ona kao da te poznaje 3 sata ili 3 dana ima zna?ajan utjecaj na to hođete li se na kraju tih 3 sata rastati s “hajde da budemo samo prijatelji” ili prvim poljupcem [ili nećim jo? boljim od toga].
    Igniss

    Oznake: znanost potvr?uje igru, znanost, psihologija, srednja igra, spoj

  • Stvarno? “Mođe? se zaljubiti u bilo koga ako napravi? ovo”


    Je li moguđe ubrzati ili umjetnim putem provesti proces zaljubljivanja?

    U ovom eseju serije “Moderna ljubav”, Mandy Len Catron se poziva na studiju psihologa Arthura Arona (i drugih) koja istra?uje je li moguđe ubrzati proces zaljubljivanja tako ?to đe si dvoje stranaca postavljati određena osobna pitanja. Misao vodilja je da ranjivost, otkrivanje i me?usobno dijeljenje emocija poti?u osje?aj bliskosti.

    ?lanak je napisan sa stajali?ta đene koja bi se htjela zaljubiti u nekoga za koga ne osje?a ne?to posebno ali je ocijenila da bi bilo krasno zblićiti se s njim, ?to je pohvalno ali se u praksi ne doga?a gotovo nikada (većina đena apsolutno odbija imati posla s bilo kime kod koga ne osje?aju prisutnost “onog neđega”, ma koliko god on objektivno bio “dobar”).

    Unato? toj nesretnoj sudbini koja ga ćini neupotrebljivim u obliku u kojemu je napisan (nitko normalan ne posjeda potencijalnog partnera nasuprot sebe i ređeta ga pitanjima kao da su na intervjuu; klju?no je da se stvar “jednostavno dogodi”), ?lanak nije nimalo lo?. Kada ih se izvadi iz krutog psiholo?kog/laboratorijskog okvira, njegove teze su sasvim ispravne – razgovor i ma?tanje o progresivno sve osobnijim stvarima uistinu zbli?aca ljude i potiđe osje?aj zaljubljenosti izme?u njih. Ako mođe? đenu navesti u takvo pona?anje, proces zavođenja đe drasti?no napredovati i imat đe? vrlo dobre skupine uspje?no zakljućiti stvar. Potencijalnim temama i naćinima njihovog uvođenja u razgovor sam u knjizi “Umijeđe igre” posvetio ?ak petnaest stranica.

    Dakle, to ?to je ?lanak promaćio demografsku skupinu ga ne ćini loćim; za tebe kao potencijalnog ili perspektivnog igra?a on ćini vrlo pou?no ?tivo. Preporu?am ti proćitati ga u cijelosti, no za svrhu ovog posta sam od 36 pitanja izdvojio 10 koja su se posebno istakla svojom istodobnom i ućinkovito??u i lako?om uvođenja u opu?ten razgovor kakav vi?amo na spoju.

    1. Kada bi bilo koga na svijetu mogla pozvati na veđeru, koja bi to osoba bila?

    2. đeli? li biti slavna, i po đemu?

    3. Kako bi za tebe izgledao savrđen dan?

    4. Zbog đega u ćivotu osje?a? najviđe zahvalnosti?

    5. Kada bi se sutra probudila s nekom osobinom ili sposobno??u, ?to bi to bilo?

    6. Koja je naj?udnija stvar koju si ikada sanjala?

    7. Postoji li ne?to ?to odavno sanja? da đe? napraviti? Za?to nisi do sada?

    8. Koje je tvoje najveđe postignuđe u ćivotu?

    9. Koje ti je najdrađe sje?anje?

    10. Dovrći ređenicu: “Htjela bih imati nekoga s kime mogu dijeliti…”

    11. BONUS manevar: Zurite jedno u drugo 4 minute.

    Na prvi pogled u?asno creepy, ovo je zapravo vrlo ućinkovita stvar. Zar nisi nikada u vrti?u ili ?koli igrao igru tko đe prije trepnuti? Zurenje ne mora biti ukođeno i creepy; mođe biti i opu?teno, zabavno i puno me?usobne kemije. Ovo je jedan od mojih omiljenih manevara.

    Kao i kod prepakiravanja, uvijek zapamti da su linije izme?u “slatkog” i “creepy” i “opu?tenog” i “neprirodnog” tanke i prozirne. Kako bude? postajao sve napredniji u beskona?noj vje?tini igre, to đe? ih bolje znati razlikovati i primjenjivati u svoju korist.

    Imaj na umu da ta vje?tina neđe doći preko noći i dok je ne izbrući? đe? napraviti mnogo pogre?aka. No, kao ?to uvijek nagla?avam, to je samo jo? jedan razlog za?to svoj put treba? shva?ati kao dobru zabavu, a ne ne?to zastra?ujuđe ili iscrpljujuđe.

    Oznake: srednja igra, spoj, umijeđe slu?anja, ljubav, znanost, psihologija, znanost potvr?uje igru

  • Grupna slika za profil

    “Svaka grupa lijepih đena je ista, ali svaka ru?na đena ru?na je na svoj naćin.”
    – Lav Nikolajevi? Tolstoj, parafrazirano

    Nova studija objavljena u ?asopisu Acta Psychologica iz Amsterdama (Impact factor 2.6) donosi nam odgovor na jedno od najđe?ćih pitanja o đenskom pona?anju poslije “Za?to đene idu zajedno na WC”: “Za?to đene kao online profilne slike stavljaju slike u grupama?”

    Pokazano je da osobina pozicija unutar grupe utjeđe na to kako đe osoba biti evaluirana; ljudi u sredini su u pravilu percipirani kao va?niji nego ljudi na rubu grupe. đetri eksperimenta su istraćivala utjeđe li pozicija lica u liniji od njih pet na njegovu percipiranu privla?nost. Sredi?nja pozicija je utjecala na percipiranu privla?nost tog lica, ali smjer efekta ovisio je o pojedina?noj privla?nosti i njega i okolnih lica. Privla?na lica bila su percipirana kao manje privla?na kada su bila okruđena neprivla?nim ili srednje privla?nim licima. I obrnuto, neprivla?na lica bila su percipirana kao privla?nija kada su bila okruđena drugim neprivla?nim licima. Ovi rezultati imaju ćiroke implikacije i sugeriraju da ?to je centralniji stimulans unutar nego konteksta, to je veći utjecaj konteksta na procjenu tog stimulansa.

    Jo? jedna vrlo sli?na studija nezavisna od prve do?la je do identi?nog zaklju?ka: privla?nost se u grupi prelijeva; svi ?lanovi izgledaju sli?nije jedni drugima, te postaju relativno manje ili viđe privla?ni kako bi se primakli prosjeku; istodobno, prosje?na privla?nost im je vi?a nego ?to bi bila u maloj grupi ili kada su sami.

    đene nisu nimalo glupe ?to se tiđe poznavanja nemilosrdnih zakona seksualnog trći?ta i, podsvjesno ili ne, dobro znaju kako upotrijebiti ovaj dru?tveni fenomen u svoju korist. Nije nimalo slu?ajno da privla?ne đene u pravilu imaju slike na kojima su same, dok manje privla?ne đene viđe vole slike u grupama (bilo s ljepćim bilo s ru?nijim đenama od sebe).

    Prakti?na upotreba ovog saznanja je vrlo jednostavna: ako cura u online datingu ili na Facebooku ima sliku grupe tako da nije jasno koja je zapravo ona, ona je vrlo vjerojatno najru?nija od njih. Bio si upozoren.

    Oznake: đene, ljepota, seksualna privla?nost, slike, selfie, konkurencija, sociologija, psihologija, odabir partnera