– reakcija na “To nikada ne bi radilo na meni!”
Kada sam napisao prvi post u povijesti ovog bloga, podigla se prili?na praćina oko toga ?to sam ustvrdio da je igra mnogo ćiri pojam i od smisla za humor i same inteligencije. Nadalje, napisao sam, stoga seksualne karakteristike po kojima danas đene (uglavnom) biraju svoje partnere zapravo ne odra?avaju klasi?no pođeljne atribute poput stabilnosti, inteligencije ili bri?nosti – recimo, onaj sexy tip koji zna svirati jednu ili dvije pjesme na gitari ne mora zapravo biti talentirani glazbenik da bi bio privla?an. Tko bi rekao?
(Uzgred, agresivne reakcije na sasvim nevine postove poput toga su razlog za?to jednostavno ne mogu ozbiljno shva?ati razne neutemeljene primjedbe koje su mi upuđene – ako se tako ne?to mođe dogoditi ve? zbog jednostavnih, bespogovornih i neutralnih sitnica, kako onda shva?ati ozbiljno one koji poku?avaju negirati sasvim pouzdane studije? Ali to je ve? tema za drugi put…)
Pitanje: koliko inteligencije je potrebno za provođenje dobre igre?
Kratak odgovor: umjereno, ali manje nego ?to misli?
Dulji odgovor: ovaj problem potrebno je razmotriti s viđe stajali?ta. Kao prvo, koji su faktori seksualne privla?nosti? Ne nekim posebnim redom, za mu?karce su to novac, izgled, tjelesna gra?a, status, dominantnost, igra, inteligencija, humor, iskustvo i sl.
Oćito je da su igra i inteligencija sasvim odvojene karakteristike. Iako inteligencija mo?da ima utjecaj na igru kao i na bilo koju vje?tinu koja je (dijelom) temeljena na razgovoru i dru?tvenosti, svaka od njih ima svoj zasebni utjecaj. Kao najbolji primjer, mođemo pogledati sve pametne geekove i nerdove svijeta kojima IQ 140+ nimalo ne pomađe u izlasku iz prisilnog celibata. Jednostavno ređeno, pamet nije dovoljno sna?an faktor privla?nosti da uspje?no nadoknadi deficit u drugim podru?jima.
A i kad izađe?, ne dobije? ni?ta posebno
Ipak, to ne znaći da bismo trebali otpisati inteligenciju. Uzmimo u obzir postojanje hipergamije kod velike većine đena, koja je definirana ovako:
a) ?to kvalitetnijem mu?karcu
b) mu?karcu kvalitetnijem od sebe (u barem nekom pogledu).
Na isti naćin kao ?to mnoge supruge gube seksualnu privla?nost prema muđevima koji su manje obrazovani od njih ili su izgubili posao i prestali biti hranitelji, hipergamija funkcionira i u svim drugim podru?jima. Dio je normalne đenske prirode da traći mu?karca superiornijeg u ?to je viđe moguđe podru?ja (osim mo?da izgleda – nije lijepo kada se drugi viđe dive tvom partneru nego tebi). Me?u ostalim je tu i inteligencija. Velika većina đena se jednostavno ne đeli osje?ati mentalno superiornom svom tupom mu?karcu (iako đe to prihvatiti ako je on dovoljno dobar u drugima podru?jima, kao ?to je “ono ne?to”).
Stoga, mogli bismo reći da visoka inteligencija nije sama po sebi ne?to ?to napaljuje đene, ali je definitivno ne?to ?to ih otpaljuje ako postoji manjak. Recimo da na spoju vodite nekakav dubokouman razgovor o filozofiji i ona otkrije da ne zna? ?to znaći rije? “relativno”, ili tako ne?to najoćitije, prili?no sam siguran da đe istog trena pođeti pronalaziti mane kod tebe i u drugim podru?jima. Naravno, ne trebam ni reći da su razvijanje tvojeg obrazovanja, rije?nika, naćitanosti i brzog razmi?ljanja hvale-vrijedne stvari i same zbog sebe, a ne samo zbog đena.
A igra? E, tu stvari ve? postaju zanimljivije. Odgovor đe ovisiti o tvom stilu igre (recimo, direktni vs. indirektni), o lokaciji i trenutku (no?na ili dnevna igra, ili dru?tveni krug), te o tvojim prirodnim sposobnostima. Na primjer, pogledajmo popis (po meni) najva?nijih komponenti igre na kojemu sam s po tri oznaćio zvjezdice one na koje inteligencija ima utjecaj.
Interna igra: Alfa jezik tijela, hrabrost, ubila?ki instinkt (svijest o prilikama)***, suzdr?anost, tj. izbjegavanje Jednoitisa, prepakiravanje ***.
.
Rana igra: Nadja?avanje straha od prilaska, prepoznavanje odbijanja kao prihva?anja***, dvostruki komplimenti ***, dodir , la?no vremensko ograniđenje.
Srednja igra: eskalacija dodira, tehnika P&P *** (napomena: P&P je univerzalan koncept, ali njegove primjene se, kako đe? uvidjeti s iskustvom, redovito ponavljaju), odabir lokacije, kvalificiranje ***, obrana od isparivanja.
Kasna igra: Strastvenost.
Niti jedna od ovih stvari ne zahtijeva sama po sebi visoku inteligenciju. Samo njih 6 od ukupno 17 (tj. 35%) zahtijeva barem prosje?nu inteligenciju, a ?ak i ako im inteligencija pomađe, opet nije presudna. Mentalni okvir – samopouzdanje i ?vrsto?a interne igre – jednako je va?an kao i pojedina?na tehnika, ako ne ?ak i viđe. To je razlog za?to mnogi ljudi koji nauđe napamet razne upade nemaju uspjeha jer je vidljivo da izgovaraju napamet nauđene linije, ili ih je lako urućiti ćim im cura zada prvi drama test.
Dapađe, s iskustvom stvari kao “brzo razmi?ljanje” postaju mnogo manje va?ne, a dobre tehnike igre brzo prelaze u obi?nu naviku. To je opet stvar uvjetovanja refleksa i opu?tanja, a ne inteligencije – dapađe, previsoka inteligencija je đesto povezana s dru?tvenom anksiozno??u, ?to zasigurno umanjuje kvalitetu igre kod te previđe pametne osobe.
I ono najbolje: nije ti potrebno vrhunsko poznavanje svih 17 navedenih tehnika da bi znatno napredovao. Recimo, prosje?an Beta tip vjerojatno nema utemeljeno viđe od jedne ili dvije.
Zaklju?ak: Imati stav o?tar i hladan poput đelika ve? je pola dobivene bitke. Ako ne vjerujete, pogledajte samo gospodina “donesi filmove”.
Oznake: igra, inteligencija, hipergamija, interna igra

Leave a Reply