Zubak com d.o.o.

Tag: bijeli vitezovi

  • Patrijarhija i civilizacija (Dio 1 – Kome trebaju mu?karci?)


    New York Times nam je nedavno donio ovaj predivan ?lanak gigantskog bijelog viteza…. pardon, “biologa i stru?njaka za krivi?no pravo” Grega Hampikiana:

    Rije? “Homo” odra?ava sklonost znanosti mu?karcima u znanosti 18. stolje?a.

    Tu sklonost postaje sve teđe odr?ati kako mu?karci postaju sve manje i manje relevantni za reprodukciju i roditeljstvo. đene ne postaju samo jednake mu?karcima. Prili?no je jasno da je mu?ki rod rijeći “?ovjek” pogre?an: neprekidna, intimna i nu?na majćinska povezanost definira na?u vrstu.

    S razvojem reproduktivnih izvora, mođemo ođekivati da đe se sve viđe đena odlućiti na reprodukciju bez ikakvih mu?karaca. Na svu sre?u, podaci o djeci koju podi?u samo majke obe?ava. Kao ?to je pokazala sociologinja Sara S. McLanahan s Princetona, siroma?tvo je ono ?to ?teti djeci, ne broj ili spol roditelja.

    Kao prvo, ovo je neto?no. Velika studija iz ?vedske, provedena na uzorku od 986 322 djece (da, milijun djece) i objavljena u presti?nom ?asopisu Lancet pokazala je da kod samohranog roditeljstva i dalje postoje znatni negativni efekti na djecu (npr. 200-300% ve?a ?ansa za psihi?ku bolest ili suicid i 400% ve?a ?ansa za alkoholizam i drogiranje) ?ak i kada se korigira za ekonomsko stanje, dru?tvo i ostale faktore. Budući da je Lancet ekvivalent Naturea za medicinu, da je istraćivanje iz ?vedske koja je do?la do podr?ke samohranom roditeljstvu viđe nego sve druge dr?ave svijeta (do te mjere da je siroma?tvo eliminirano kao faktor). te da postoji jo? stotinu sli?nih istraćivanja s konzistentno istim zaklju?cima suprotnim ovom, upu?uje na to da je Greg Hampikian budala koja ne zna tumaćiti kvalitetu znanstvenog istraćivanja.

    To je u redu, budući da su đene istodobno i nu?ne i dovoljne za reprodukciju, a mu?karci nisu ni jedno ni drugo.Od produkcije prve stanice (jajeta) do razvoja fetusa i podizanja djeteta, mu?karci ne moraju biti tu. Mogu biti na poslu, doma, u ratu, ćivi ili mrtvi.
    ….
    Ako đena đeli imati dijete bez mu?karca, treba samo osigurati spermu (svje?u ili zaleđenu) od donora (ćivog ili mrtvog). Jedina tehnologija koja joj treba je slamka, i osnovna tehnika je uvijek ista. Kada bi svi mu?karci na svijetu danas umrli, vrsta bi mogla nastaviti sa zaleđenom spermom. Da sve đene nestanu, izumrli bismo.

    Iako je istina da su mu?karci potro?na roba do te mjere da bi u slu?aju katastrofe jedan mu?karac mogao oploditi sve đene na svijetu, to ne znaći da se mođe bez barem tog jednog mu?karca. Sperma i dalje mora doći od nekamo. To ?to nije va?no odakle je do?la ne znaći da se mođe bez nje. Po autorovoj bolesnoj logici, mogli bismo uzgajati dje?ake do puberteta, zalediti im spermu i zatim ih ubiti, jer za nastavak vrste s mu?ke strane nije potrebno ni?ta viđe od kapljice sperme. No to onda znaći i da bi mu?karci mogli uzgajati đene do puberteta i zatim ih ubiti, zalediti im jajne stanice i kasnije ih oploditi i razviti u inkubatoru.

    Austrijski silovatelj Friedl, koji je desetljećima dr?ao đenu i kđeri zatvorene u podrumu i time dokazao da “jedan od spolova nije potreban za reprodukciju

    U oba slu?aja, nije moguđe eliminirati komponentu zađe?a. Opet je potreban barem jedan izvor sperme i barem jedna izvor jajnih stanica, bez obzira na to ?to se poslije doga?a s njima.

    Kona?no pitanje je, treba li “?ovje?anstvo” zapravo mu?karce? S tehnologijom za kloniranje ljudi odmah iza ugla i dovoljno zaleđene sperme na svijetu da stvori mnogo generacija, mo?da bismo trebali provesti cost-benefit analizu.

    New York Times je dao platformu za propovijed uistinu poremeđenom ?ovjeku. Usput, primijetite kako bi mu?karci uvijek trebali biti vezani moralno??u i ne koristiti svoj povla?teni polo?aj kada ga imaju, ali za đene treba samo hladno provesti cost-benefit analizu.

    Istina je da su mu?karci tradicionalno uzdr?avali obitelji. Ali đene ćine većinu diplomanata jo? od 80-ih, i ima ih sve viđe. Istina je da mu?karci u prosjeku imaju malo viđe mići?ne mase od đena. Ali u doba rasprostranjenog oru?ja, onaj s viđe vatrene moći (i znanja zakona) pobje?uje.

    A) Fakultetska diploma !=! ve?a zarada
    B) Diploma iz bullshit podru?ja poput đenskih studija, komparativne umjetnosti japanske literature, sociologije i ljudskih resursa = bullshit
    C) Snaga i sposobnost ratovanja su malo ćiri pojam od mići?ne mase. Bojim se i pomisliti ?to bi se u ratu dogodilo vojsci sastavljenoj 100% od đena. Uostalom, nije mi jasno za?to bi iti jedna đena htjela doćivjeti tako ne?to.

    U me?uvremenu, đene ćive dulje, zdravije su i manje je vjerojatno da đe poćiniti nasilan zloćin. Da su mu?karci auti, tko bi kupio model koji ne traje toliko, sklon je smrtonosnim incidentima i đe?đe ga odnese pauk?

    A) đene mo?da ćive dulje zato ?to su po?teđene opasnih i riskantnih poslova, zato ?to izazivaju viđe simpatija kada su u lo?oj poziciji, zato ?to se ne moraju agresivno??u natjecati za naklonost suprotnog spola, i mo?da jo? neke stvari?
    B) Broj mu?karaca koji ikada u ćivotu poćini nasilan zloćin je toliko zanemariv da ne vidim kako ovo mođe biti faktor

    Kada sam sve ovo pojanio kolegici i pitao je smatra li da kod mu?karaca postoji i?ta nezamjenjivo, rekla je: “Zabavni su.”

    Gospodo, nadajmo se da je to dovoljno.

    Greg Hampikian, u pohodu za koji se nada da đe jednog dana uroditi spolnim odnosom s iskusnim i magneti?nim feministicama

    Ponos je uvijek najveći pred kona?ni pad. U ovom ?lanku vidimo rezultat pola stolje?a ulagivanja feministi?koj misli. Ekstremni bijeli vitez je postao toliko hrabar da izađe u javnost – u najpoznatije novine na svijetu – i tu iznese svoje mizandri?ne stavove. No koliko god njegovi stavovi bili bolesni, uvijek se treba prisjetiti toga da je stvarnost protiv njih. Ne samo da su mu?karci i dalje potrebni, ve? je i patrijarhija koju toliko mrzi jedini uspje?an oblik civilizacije koji je ovaj svijet ikada poznavao (iako nije svaka patrijarhija dobra, o đemu đe biti viđe rijeći poslije). Evo nekoliko razloga za?to:

    1. Tko je sagradio napredno zapadno dru?tvo u kojemu ćivimo? Kada kađem “sagradio”, mislim na i dru?tveno uređenje sa svim zakonima i slobodama koje uzimamo zdravo za gotovo, i na fizi?ki oblik?Tko stoji izme?u feministi?kog pokreta i nasilnog svijeta u razvoju koji gledamo na televiziji, gdje đene ne mogu voziti auta, a kultura silovanja i nasilja prema đenama je vrlo realna? To?no tako. Ovakvu dru?tvenu organizaciju utemeljili su mu?karci.

    2. Tko odr?ava i podmazuje kotađe dru?tva u kojemu ćivimo? Tko gradi i odr?ava zgrade u kojima boravimo, ekolo?ke kuđe u predgraćima o kojima fantaziramo, i ceste na kojima vozimo? Tko osigurava da uvijek ima struje i da iz slavine teđe (ćista) voda? Tko je odgovoran za donođenje hrane na police trgovina i opskrbu restorana u kojima ovakvi pseudo-intelektualci rado ru?aju?

    A odje?a koju nosimo (i na koju đene trođe enormne iznose novca) – tko je donosi ovamo? Tko je uopđe razvio tekstilnu industriju i materijale koje ona koristi? Opet je odgovor mu?karci.

    3. Tko je donio i oblikovao zakone koji omogu?avaju zapadnim đenama prava i slobode koje su uskrađene većini đena na svijetu? Tko je donio posebne zakone o pozitivnoj diskriminaciji kako bi se pod svaku cijenu podiglo đene na razinu koju đele? Naravno, patrijarhalno dru?tvo.

    4. Tko provodi ovakve zakone i osigurava da te slobode koje feminst?ki pokret uzima zdravo za gotovo nisu pregađene nasiljem? Mu?karci.

    5. Tko ?titi femistice i njihovu djecu? Ne samo u policiji, ve? i u obrani zemlje od onih koji bi je osvojili, spalili i silovali? Mu?karci ćine 99% vojske i većinu i vojnih i civilnih ?rtava u ratovima.

    6. Tko zapravo proizvodi sve oko nas, i opipljivo i neopipljivo? Tko je tiskao novine i magazine, podigao televizijske i radio tornjeve, poloćio kablove, lansirao satelite, kreirao pametne telefone, programirao Facebook, Instagram, Myspace i Twitter na kojemu neki cijelog dana pri?aju ovakve gluposti i progla?avaju mu?karce beskorisnima? Tko je izumio i proizveo sve ku?anske aparate i prijevozna sredstva, od rudarenja osnovnih materijala do kona?nog proizvoda? Tko ih doprema na mjesta kori?tenja?

    7. Postoje osnovani prigovori da je puno mu?kaca nasilno, agresivno i sklono rizi?nom pona?anju. Tko je ućinio te mu?karce toliko reproduktivno vrijednima? Koga mu?karci poku?avaju impresionirati grabljenjem jo? viđe bogatstva pod svaku cijenu, osvajajući druge mu?karce/narode, preuzimajući rizike i idući protiv ustaljenog mi?ljenja? Tko danas nagra?uje takve mu?karce drasti?no ve?om ?ansom za ljubav, seks i razmno?avanje?

    Pouka ovog posta nije da su mu?karci na neki naćin bolji ili viđe vrijedni, ve? kritika nevjerojatne arogancije feminizma koja nas je dovela do to?ke da je prihvatljivo u najpoznatijim novinama svijeta pozivati na genocid. Poput razmađene djece, ovi lu?aci vide samo malu sliku: đene pokre?u svijet. Sve se vrti oko đena. đene su bolje educirane od mu?karaca, ćive dulje, poćinju viđe zaraćivati i mogu se razmno?avati bez mu?karaca.

    Koji se problem tu pojavljuje? Kada raćirimo sliku kao s ovih sedam to?aka, shva?amo da đene ućivaju te privilegije samo zbog mu?karaca. Svaki korak naprijed u “emancipaciji” koji naprave dolazi jer su ga dopustili mu?karci koji donose feministi?ki orijentirane zakone, dovode ?to viđe đena u parlamente, i svim silama se bore kako nitko ne bi do?ao i vratio đene u “zatucano” doba odnosa izme?u spolova, gdje đene imaju barem nekakve obaveze i odgovornost i koje i dalje postoji u cijelom ne-zapadnom svijetu. Svaka sitnica kojom se đene mogu pohvaliti kao izrazom superiornosti – bila to sloboda samostalne reprodukcije, vići prihod, imunitet pred zakonom ili ne?to đetvrto – dolazi od mu?karaca koji su je izumili, proizveli, organizirali i odr?avaju je.

    Ne postoji niti jedna uspje?na civilizacija koja nije nastala kao rezultat patrijarhije (iako to ne znaći da je svaka patrijarhija automatski civilizacija i/ili uspje?na, kao ?to ?u pokazati poslije).

    Poput razmađene djece, feministice i bijeli vitezovi (mu?ki feministi) vide krajnji rezultat i pretpostavljaju da je to sve ?to postoji. Njihovi umovi su toliko opijeni moći da nisu sposobni pojmiti koliki su napor, krv , znoj i ćivoti ulođen u stvaranje tog rezultata, i u svojem bjesnilu napadaju one koji su odgovorni za taj rezultat. Upravo to posezanje preko svake granice đe jednog dana biti stvar koja đe izazvati imploziju pokreta. Previđe ponosne i kratkovidne osobe poput Grega Hampikiana mogu naućiti lekciju samo kroz tragediju, upravo kao ?to to ćine i razmađena djeca.

    Sljedeći ?lanak pozabavit đe se manama patrijarhalnih dru?tava i pokazati za?to patrijarhija nije sama po sebi ne?to pozitivno.

    Oznake: feminizam, bijeli vitezovi, teorija seksualnog trći?ta

  • Zabluda teorije prelijevanja

    “Uopđe mi ne smeta to ?to je cura droljasta. Davati oralni seks je najprirodnija stvar koju cura mođe uraditi. Ova cura ima dobru ideju. Seks je zabavan i prirodan. U redu je ponekad se opustiti i biti droljast.

    Većina mu?karaca je seksualno frustrirana i usamljena. Zato potiđem đene da daju ?to viđe. Trebamo viđe ovakvih cura da pobolj?amu seksualnu klimu u SAD-u. Imali bismo znatno manje frustriranih mu?karaca.

    Ovu curu treba pohvaliti za to ?to je ućinila, ne sramotiti. Cure koje daju oralni seks su dobre za ovaj svijet.”

    – Uspje?ni igra?, o slu?aju 17-godi?njakinje koju je netko snimio kako oralno zadovoljava dva mu?karca na Eminemovom koncertu

    U slu?ajevima obrane seksualnog nemorala (ovisno o tome ?to tko smatra seksualnim nemoralom), postoje dvije strane. Prva je prili?no predvidljiva i temelji se na misli da je potpuna seksualna sloboda apsolutno pravo svakog ?ovjeka svake đene i da je svaki poku?aj njenog usmjeravanja ili ograni?avanja izum patrijarhalnog dru?tva u kojemu su đene potlađene, objektivizirane, zlostavljane i diskriminirane. ?ak je i sami poku?aj distanciranja mu?karaca od seksualnog nemorala, bez ikakvog osućivanja, napadnut s pjenom na ustima. Bijeli vitezovi i feministice koji guraju ovu teoriju vođeni su nevjerojatnom ideolo?kom zaluđeno??u od koje im se patrijarhija privi?a na svakom koraku, a biolo?ka seksualna ograniđenja i seksualni moral izazivaju u njima slijepi bijes. Također, kod bijelih vitezova, u pozadini je također uzaludna nada da đe ih đene nagraditi seksom za njihovu podr?ku i “napredne” poglede na svijet, dok je kod feministica jednostavno u pitanju pohlepa koja ih potiđe da iskamđe ?to viđe privilegija mogu od dru?tva ćije povjerenje trenutno ućivaju, bez obzira na to koliko to uni?tava dru?tvo u kojemu ćive i druge osobe.

    Ovaj post se tiđe viđe druge strane koja također brani seksualni nemoral. Naime, druga strana je rijetka i vrlo originalna. Poput ?ovjeka iz citata, neki mu?karci ili imaju Alfa status i s time ućivaju plodove modernog seksualnog trći?ta ili su Beta i Omega i nadaju se da đe ih ućivati. Bilo kako bilo, u njihovom pogledu na svijet, đenska seksualna sloboda je dobra ako đe pomoći smanjiti broj seksualno frustriranih mu?karaca. Ako se u dru?tvu doga?a viđe seksa, to znaći da đe se on preliti kroz dru?tvo sve do frustriranih mu?karaca i utaćiti njihovu đe?. To je hvale vrijedan altruizam s kojim se mogu sloćiti.

    Na?alost postoji jedan problem. Zbog đenske osobine koju nazivamo hipergamijom – nagonom za bivanjem sa ?to viđe Alfa mu?karcem bez obzira na rizike i negativne efekte, distribucija seksa u dru?tvu o?tro je nagnuta. Naj-Alfa mu?karci koji ćine jedva 5% populacije ućivaju 40% ukupnog seksa koji se doga?a u dru?tvu, dok svi Alfa mu?karci i neki od vićih Beta, ukupno tek jedna đetvrtina populacije, ućivaju nevjerojatnih 78% ukupnog seksa koji se doga?a u dru?tvu. Ostale tri đetvrtine mu?karaca se ili jedva snalaze ili ćive u pustinji prisilnog celibata.

    Evo ?to ovo znaći: kada bismo postali potpuno seksualno otvoreno dru?tvo i ukinuli svaki oblik sramođenja đenskog promiskuiteta (ili serijske monogamije), to i dalje ne bi pomoglo seksualno frustriranim mu?karcima. Kada bi se, recimo, kao rezultat poticaja citiranog gore, dogodilo 1000 novih slu?ajeva oralnog seksa, 780 od tih slu?ajeva bi oti?lo kod samo 280 mu?karaca – u prosjeku po tri svakom mu?karcu. Tek 220 slu?ajeva oralnog zadovoljavanja bi bilo raspodijeljeno me?u ostalih 720 mu?karaca – tek jedan svakom tređem mu?karcu. Svaki ?lan prve grupe bi bio zadovoljen u prosjeku po 3 puta, dok bi svaki ?lan druge grupe bio zadovoljen u prosjeku po 0.33 puta. Od trećine oralnog zadovoljavanja se sigurno ne mođe svrćiti. Nekako mi se ne ćini da je tih 0.33 dovoljno za rje?avanje duboko ukorijenjene seksualne frustracije.

    Jo? gore od svega ovoga je to ?to hipergamija zbog fenomena predselekcije postaje sve ja?a kako dru?tvo postaje promiskuitetnije. ?to je ve?a ukupna kolićina seksa u dru?tvu, to je veći dio koji ide Alfama. U gornjem primjeru, kada bismo dodali jo? 1000 slu?ajeva oralnog seksa u populaciju, poslije prvih 100 slu?ajeva odnos viđe ne bi bio 78% / 22, ve? 80% / 20%. Dok bismo do?li do posljednje ?arđe od 100 slu?ajeva, ona bi bila distribuirana toliko povoljno za Alfe da bi oni dobili 90% novih slu?ajeva, a ovi tek 10%. To je poput gađenja vatre benzinom.

    Evo kona?nog rezultata teorije prelijevanja na stvarnom seksualnom trći?tu:

    I ne samo na seksualnom trći?tu

    Iako je stav tog malog broja mu?karaca u osnovi pozitivan, zapravo je prili?no kratkovidan i nanijet đe dru?tvu kao cjelini viđe ?tete nego koristi. Ako đele smanjiti seksualnu frustraciju, predlađem da se uhvate dekriminalizacije ili legalizacije prostitucije. To je alat koji daje potvrđene rezultate ve? milenijima i nije nimalo ?udno da je feministi?ki lobi đestoko protiv toga.

    Imam sad reći ne?to drugo. Najve?a ironija u spomenutom slu?aju ?to se digla galama oko nanođenja ?tete curi na slici. Ona je, kako mediji prenose, pretrpjela veliku bol od strane grozne patrijarhije (iako su đene te koje znatno viđe osu?uju đene zbog droljastog pona?anja) koja u svojoj zatucanosti i primitivnosti osu?uje njenu seksualnu slobodu. Trebamo zatući groznu patrijarhiju koja iz ćiste pakosti progla?ava promiskuitetne đene droljama, a mu?karce junacima.

    No kako je zapravo povrijeđena privatnost ove cure? Njena slika nije goli?ava. Ne vidi se nikakav intimni dio tijela ili ne?to za ?to se inađe ođekuje da je na javnom mjestu skriveno. Na slici su samo njena usta ne neđemu. Mogla bi jednako tako jesti hot-dog i zezati se.

    U me?uvremenu, nikoga nije briga ?to je golo mu?ko tijelo izlođeno poruzi svijeta i ?to je netko bez njegovog pristanka izloćio njegov seksualni ćivot. No feministice, bijeli vitezovi i ostali majstori racionalizacije, u svom ?aru za pronalaskom “?rtava” koje đe im donijeti ugled i novac, nekako su propustili osuditi tu ćinjenicu.

    Tko se la?a dvostrukog standarda, od dvostrukog standarda i pogiba.

    Oznake: teorija seksualnog trći?ta, teorija prelijevanja, promiskuitet, alfa, beta, igraći, feminizam, bijeli vitezovi

  • Penis kao oru?je masovnog uni?tenja


    Pri?a “Prećivi ovo” objavljena je u ?asopisu “The New Inquiry” 26.07.2012. godine.

    “Sirena”, Allison Schulnik

    Kada sam bila u đestom razredu osnovne, moja prijateljica Julija (izmi?ljeno ime) rekla mi je preko telefona da je upravo izgubila svoju nevinost sa susjedom koji ju je prona?ao doma kako sama plađe zbog prekida. Bila je kod kuđe i plakala kada je pokucao na vrata i ona ga je pozvala unutra. Sjedili su zajedno na kau?u gdje ju je tjećio i onda ju je tamo izjebao. Bilo joj je 11 godina. Njemu je bilo 19.

    Koliko se mogu sjetiti i vjerovati svom sje?anju od prije 17 godina, sje?am se da je Julija zvu?ala ambivalentno, pomalo iznenađeno i pomalo nesigurno. Nije se ćinila uznemireno ili kao o?amuđeni zombi. Kada sam je upitala je li se đeljela seksati s njim, njen odgovor bio je neodređen. Nije mi rekla detalje i nisam je pitala, najviđe zato ?to sam bila 12 i djevica, i nisam mogal zamisliti kako bi izgledalo takvo iskustvo. Mo?da sam pitala je li bio sladak. Mislim da je rekla da je bio visok.

    U nađem dru?tvu, prepoznajemo ovaj ćin kao silovanje, ćin nasilja koji je u svim svojim varijacijama (na spoju, od stranca, nasilno, analno, oralno grupno) prihvađen kao najgora mogu?a stvar koja se mođe dogoditi đeni – gora od ozbiljne prometne nesređe, dugog razvoda ili smrti roditelja. Najđe?đe se poistovje?uje s ubojstvom. Razara ćivot i uni?tava du?u. Ako si đena, nikada ne mođe? nastaviti naprijed od silovanja; mođe? samo “naućiti” ćivjeti s tim, sli?no kao s iznenadnom sljepo?om ili paralizom. Ako te ne uni?ti, u najmanju ruku đe te zauvijek promijeniti na gore. Ovo je jedina dopu?tena istina o silovanju. Nema alternativa.

    U svojih osam godina kao prostitutka, bila sam seksualno zlostavljana relativno malen broj puta. Na primjer, dva razlićita mu?karca su me pritisnuli dolje i penetrirali bez kondoma, jednom vaginalno, a jednom analno. Prvi put je bio gotov toliko brzo da sam bila previđe ?okirana za ikakvu reakciju. Izvukao ga je vani da svrći poslije mo?da đest ulaza, poput zeca. Nije boljelo. U tom trenutku sam davala takozvanu senzualnu masa?u, ?to je znaćilo da nije postojao nikakav implicitni dogovor za i?ta osim mo?da masturbacije rukom. Imala sam 22 godine.

    Nakon ?to je oti?ao, pomalo sam postala bijesna. Ono ?to sam htjela nije bilo da ode u zatvor ili se suoći s nekakvom tjelesnom kaznom; htjela sam ?ansu da se derem na njega, verbalno ga spustim zato ?to je odućio da me mođe iskoristiti, drugo ljudsko biđe, kako god đeli i bez posljedica – ?to je na kraju i to?no ocijenio. Htjela sam da se osjeti osramođen.

    Onda sam većinom zaboravila na to. Nisam prestala raditi. Nisam prestala ućivati u seksu.

    “Nisam mislila da je to najgora stvar koja mi se ikada dogodila,” piđe Jenny Diski o tome kakda ju je u dobi od 14 godina silovao stranac. “Bilo je to jako neugodno iskustvo, boljelo je i osje?ala sam se uhvađeno u zamku. Ali nisam imala osje?aj da sam posebno povrijeđena silovanjem, ni?ta viđe nego ?to bih bila bilo kojim drugim napadom na moju osobu i slobodu. 1961. nije i?lo bez pogovora da je biti penetrirana protiv svoje volje spiritualno ubojstvo.”

    Odbijam zvati bilo koje od mojih loćih seksualnih iskustava silovanjem dijelom zato ?to je njihov utjecaj na moj razum i zdravlje bio bezna?ajan u dugom roku. Iako feministi ve? desetljećima kritiziraju naćin na koji neke đene “ne ka?u da je to silovanje”, njihovi napori da oznađe silovanje kao potresnu internu krizu samo pogor?avaju problem. Pod tom definicijom, moja silovanja nisu dovoljno ozbiljna da se ra?unaju. Nazvati ih silovanjima zvući previđe samo-omalo?avajuđe. ćini mi se kao ulaznica u klub u kojemu mi nije mjesto, ispunjen pacijentima s PTSP-om i djevojkama koje pla?u u snu i ne mogu spavati no?u. Automatski implicira razinu emocionalne ?tete koja se nije dogodila.

    Druga prigoda (i dalje tijekom mojih dana kao masađerka) s klijentom ostavila mi je analnu ozljedu i akutnu bol s kojom sam poku?ava ćivjeti godinu dana prije nego sam se predala i oti?la na operaciju. Ljudi đesto dobivaju analne fisure, i mnogi ljudi koji nisu nikada bili silovani idu na isti zahvat kao i ja. Ko?talo me 10 000 dolara i bila je dobra odluka. Svih slijedećih godina, uspijevala sam ponovno vrćiti veliku nu?du bez plakanja. Moja doktorica, sitna, stara ćidovka vedro mi je obja?njavala kako ?u sasvim sigurno opet dobiti fisuru kada – za nju nije postojalo “ako” – rodim dijete. Svi?ala mi se bez obzira na svoj pristup centriran na trudnoći. Imala je instrumente i mjerađe koje mogu opisati samo kao medicinska dilda, i moljela sam je da ih ne stavlja u mene, ali morala je zbog dijagnostike. Kada je do?lo vrijeme za moju operaciju, mama me odvezla u bolnicu i brinula se za mene sljedeći vikend, kada sam hramala po stanu u medicinskim mre?astim gaćicama koje su pridr?avale vatu uz moju guzu kako bi upile krv. Nije nikada pitala zbog đega mi je bila potrebna operacija.

    U ćinu koji me i dalje mistificira, opet sam se srela s tim klijentom otprilike mjesec dana poslije prvog susreta. To je bilo vrlo u?urbano vrijeme u gradu i skoro sve sobe su bile zauzete, tako da smo se na?li u najprljavijem hotelu koji sam ikada posjetila. Imao je samo jedan prozorći? i jedan ru?nik za ruke u kupaonici. Nisam ga optućila za i?ta u pro?losti i on nije pre?ao nikakve granice. Ni?ta se nije dogodilo.

    Poput Jenny Diski, “viđe mi se gadio moj silovatelj nego ?to sam se osje?ala posramljeno ili kao da sam ne?to izgubila.” Silovanje kao takvo bilo je sitnica u usporedbi s onim poslije, ?to je stvarno bio problem i prekid mog ćivota bez boli. Ali to ?to je ućinio, njegova nesposobnost da to prizna ili se ispri?a – “Od tebe ludim”, rekao mi je nakon ?to je poderao moj anus – ućinila me mo?nijom od njega. Imala sam ne?to ?to on nikada neđe znati: koliko mi se pateti?an i jadan ćinio, i koliko je malo imao mogu?nosti povrijediti me na ijedan va?an naćin.

    ***

    Ideja da bi mogle postojati drugaćije emocionalne reakcije na silovanje nije popularna. Sva silovanja su jednako traumatska i svi koji sugeriraju drukćije su oznađeni kao “opravdavatelji silovanja”. Neoprostivo je javno propitkivati mitologiju statusa silovanja kao uni?tenja svake đene koja ga proćivi. Camille Paglia, koja je bila napadnuta sa svih strana zbog svog mi?ljenja o silovanju (i drugih stvari), rekla je da je “silovanje vrijedno bijesa, ali da smatra da su propaganda i histerija oko silovanja jednako vrijedne bijesa”. Nikada ne?u zaboraviti njen intervju u Spinu, gdje je s ćitateljima podijelila pri?u poznanice koja je bila silovana i prona?la psiholo?ko savjetovanje mnogo ?tetnijim nego korisnim zbog nesposobnosti da je usmjeri oporavku. “Cijeli sustav je dizajniran da se osje?a? unakađenom i o?teđenom do kraja ćivota,” rekla je Paglia.”Od toga se osje?ala jo? gore.”

    1998. godine, spisateljica Fay Weldon sugerirala je da, iako je silovanje u?asan i ozbiljan zloćion, nije sam po sebi “najgora stvar koja se mođe dogoditi đeni”. Objasnila je ovo dodatkom da “naravno, ako si ćiva, sigurna i neo?teđena poslije toga”, ali svejedno se suoćila s nevjerojatnom kolićinom uvreda i optu?bi. Povrijedila je sve đene svojim “ekstremno opasnim” komentarom, ote?ala je đenama “izlazak” i “pri?ala je gluposti”. Nadam se da je barem meni dozvoljeno reći da moja silovanja nisu ni izbliza najgore stvari koje su mi se ikada dogodile. Nisu ?ak ni u prvih pet najgorih. Nisu najgore ?to mogu zamisliti da bi se moglo dogoditi meni ili bilo kojem ?ovjeku. Naravno, mogu zamisliti silovanja mnogo gora od mojih, ali ideja da bi mogli postojati “stupnjevi silovanja” također nije popularna.

    Iako neki feministi tretiraju “silovanje = uni?tenje” kao svetu kravu, ideja da me mu?karac mođe uni?titi svojim penisom ćini mi se kao najpotpuniji izraz starinskog đenomrzstva na svijetu. Zdrav razum nam nalađe da je mnogo opasnije inzistirati mladim đenama da ih je slomio neđeljeni seks nego predloćiti da svejedno imaju sretnu, zdravu i seksualno ugodnu budu?nost ispred sebe unato? seksualnom napadu. Weldon je do?la do istog zaklju?ka kada je rekla da “definirati to kao nekakav posebno grozan zloćin moglo bi biti kontra-produktivno”.

    Sli?no tako, Germaine Greer je ustvrdila “nisu đene te koje su odredile da je silovanje tako u?asno, ve? mu?karci. Jedino oru?je koje vrijedi u slu?aju silovanja je penis, koji je konceptualiziran kao razoran.” Kada odbijemo prihvatiti mogu?nost da bi silovanje za đenu mo?da moglo biti ne?to manje od tsunamija emocionalnog i mentalnog razaranja, uspostavljamo fantaziju apsolutne mu?ke moći i apsolutne đenske ranjivosti. U osnovi, klanjamo se tradicionalnom vjerovanju da đeninu vrijednost, samopo?tovanje i mogu?nost funkcioniranja unutar dru?tva odre?uju jedino kako seksualno koristi svoje tijelo.

    ?to obja?njava tako ekstreman pristup od inađe progresivnih ljudi? Mo?da ih motivira odbijanje nađeg dru?tva da se pozabavi silovanjem s toliko ?ara i podrobnosti koliko bi moglo. Forenzi?ka evidencija prolazi bez testiranja, optu?be za silovanje (posebno optu?be seksualnih radnica) se ne shva?a ozbiljno i ?rtvama silovanja uskrađena je hitna kontracepcija. Diskusije o silovanju uvijek iniciraju đene za đene, dok se od mu?karaca ne ođekuje govoriti ili misliti o ovom zloćinu jer ih, kao i druge nasilne zloćine, ćine znatno đe?đe.

    Ali na?a kultura ne mođe se pozabaviti sa silovanjem s jasno?om koju tema zaslu?uje jer se i dalje ne mođemo pozabaviti seksom s jasno?om koju zaslu?uje. Ideja da je silovanje aseksualni ćin nije to nimalo pobolj?ala, ni neđe. Kako aktivistica i spisateljica Wendy McElroy istiđe, “za silovanje mođe biti jednako puno motiva kao i za ubojstvo i druge nasilne zloćine.” Inzistirati da se kod niti jednog silovanja ne radi o seksu, ve? individualnom mu?karcu koji ćiri patrijarhalni mandat i teror tako ?to demonstrira svoju “mo?” nanosi nam svima ?tetu.

    Ovo otu?no stanje stvari trebalo bi potaknuti iskren razgovor, ne sprje?avati ga. Ne bismo trebali tako o?ajni?ki poku?avati uspostaviti ozbiljnost silovanja da stigmatiziramo inteligentan razgovor o njemu. Iako se ?rtve plja?ke mogu osjetiti tu?no i uznemireno poslije svojih napada, ne ođekujemo od njih da godinama poha?aju terapiju i da se do kraja definiraju kao “prećivjeli plja?ke”, pa ipak i dalje prepoznajemo da je oru?ana plja?ka ozbiljan zloćin.

    Aktivisti koji se i dalje drđe opisa silovanja kao ultimativnog horora shva?aju nijanse kao priejtnje. Misle da, ako se prihvati da silovanje nije najgore moguđe ljudsko iskustvo, postat đe jo? đe?đe ili prihvađeno. Nema nikakve racionalnosti iza ove paranoje. Nemam probleme s osje?anjem bijesa, simpatije i suosje?anja kada ?ujem o silovanjima drugih đena, iako to ne osje?am za svoja. Nikada nisam pomislila da bi nećije tuđe silovanje trebalo proći bez suđenja, iako nisam nikada optućila mu?karce odgovorne za moje, kao ?to nisam pomislila ni da bi silovanje trebalo ozakoniti ili ućiniti manje ka?njivim zato ?to se ja nisam raspala od njega. ?ak je i Paglia, koja je kritizirala histeriju silovanja, rekla da bi “rado prona?la poćinitelja i kaznila ga nođem”. Skepticizam o prići univerzalnog u?asa poslije silovanja nije isto ?to i oprost.
    …
    Ljudi koji ponavljaju verziju da je svako silovanje isto misle da poma?u, ali pomaganje ne znaći izmisliti ogromnu bol tamo gdje je nema i onda se poistovjećivati s njom. Istina koja se trenutno ne uklapa u na?u dru?tvenu pri?u je da đena mođe biti silovana i nastaviti sa svojim ćivotom, ?ak i imati daljnje romanti?ne i seksualne odnose bez savjetovanja, te neđe stalno razmi?ljati o tome ili se smatrati drukćijom ili misliti o sebi kao “prećivjeloj”. A po na?oj skripti, đene jednostavno nisu dovoljno sna?ne za podnođenje toga. Od đena se ođekuje da ih to uni?ti i da nastave postojati samo kroz izuzetan napor i pomo?, te da zauvijek ostanu “prećivjele” (mnogo viđe emancipira nego “?rtva”). Silovanje nam odre?uje bi?a zato ?to na?a bi?a i dalje potje?u iz naćih seksualnih povijesti.

    Dok su mu?karci glavni provoditelji tjelesnih napada, isto tako su i glavne mete, a od njih rijetko ođekujemo da budu emocionalno o?teđeni napadom – i seksualnim i ne-seksualnim. Iako postoji malen porast svijesti o mu?kim ?rtvama silovanja, to je i dalje crna rupa u većini diskusija. Silovanje u zatvoru je istodobno i nacionalna epidemija i nacionalna ?ala. Iako taj pogled ima veze i s rasizmom, većinom dolazi iz opđe antipatije prema [bilo kojem obliku] mu?ke patnje. Ta razlika nagla?ava seksizam iza nađeg shva?anja đenskog silovanja (ta fraza je potpuno redundantna, s obzirom na to da je silovanje uspje?no redefinirano kao “mu?ka agresija protiv đena”). đenama su potrebi centri za rje?avanje kriza, udruge, poticaji, marđevi i klanjanje zbog proćivljene traume, no mu?karce nitko nikada ne spominje.

    Julijino i moje prijateljstvo opustilo se s godinama. Njena majka je dobila rak i pobijedila ga. Julija je bila popularna u srednjoj ?koli i imala nekoliko ozbiljnih veza. I?la je na faks blizu svoje kuđe i igrala nekoliko sportova. ćinila mi se sretnom, no moje neznanje o njenom unutarnjem ćivotu moglo bi biti shvađeno kao dokaz njene emocionalne boli. Mo?da je iznutra bila korodirana i o?ajna, trajno o?teđena. Mo?da smo se s vremenom udaljile zato ?to ja s 12 godina nisam bila puna suosje?anja kada mi je pri?ala o tom danu na kau?u.

    Ili je mo?da bila stvarno sretna i uspje?na kao ?to sve upu?uje.

    A ?to je s mojim silovanjem? To je bio jo? jedan incident na poslu kojeg jo? nisam navela. Klijent kojeg sam vidjela ve? nekoliko puta i koji mi se svi?ao – opet je bila masa?a u pitanju – rekao je da đeli samo staviti kondom i da mu sjedim u krilu, kako bismo bili blizu. Pomalo sam se sloćila i onda je stavio svoje ruke na moje kukove i u?ao unutra. Opirala sam se ali me dr?ao na mjestu, uhvatio me i dr?ao u rukama. Rekla sam mu “ne” i “prestani”, ali nije odgovarao. Pođela sam plakati i onda me pustio. Nije bilo nikakvog nasilja. Nisam ga se bojala i nije me boljelo, ali je bilo u?asnije od drugih zbog osje?aja izdaje.

    Pobjegla sam u kupaonicu i zaklju?ala vata. Pokucao je i pitao me da izađem. Pitao je ?to nije u redu. Iznad slivnika je bilo veliko ogledalo i u njemu sam promatrala kako plađem sve dok nisam napokon sjela i smirila se. Poku?ala sam mu mirno reći da sam u redu, ali da bih ga molila da ode. On nije htio. Koliko god sam ga molila, jednostavno je odbijao. Morala sam izaći iz kupaonice i biti s njim, dati mu da me zagrli i drći za ruku kako bi me utjećio. Morala sam igrati ulogu ljubavnice koja je doćivjela nekakav ćiv?ani slom ali je dopustila da je utjeći stariji mu?karac.

    To je bio najgori dio, mnogo gori od samog silovanja. Bilo je groteskno i odvratno iskustvo kada sam morala glumiti i zamijeniti svoju realnost zbog nećijeg hira.

    Ali barem je trajalo samo minutu, i onda je zavrćilo.

    Izvor: Prećivi ovo, The New Inquiry, Charlotte Shane

    Oznake: silovanje, seks, feminizam, bijeli vitezovi