– “Sve ?to dijete treba je bezuvjetna ljubav”
– “Ja sam odrastao/la sa samo jednim roditeljem i ispao/la sam ok”
– “Vrsta obitelji nema nikakav utjecaj na odrastanje djece”
– “?ak i ako djeca sa samo jednim roditeljem imaju neke probleme, to je samo zbog financijskih pote?ko?a”
– “Bolje za dijete da bude s jednim roditeljem koji ga voli nego u obitelji gdje se roditelji sva?aju”
– “Djeci samohranih majki ni?ta ne nedostaje”
– “Biti samohrani roditelj je te?ko zbog manjka potpore dru?tva”
– “Djeca u homoseksualnim zajednicama imaju sve ?to im treba”
– “Ne postoji idealna roditeljska situacija”
– “Brak nije relevantan za socijalnu politiku”
– “Dijete neđe biti gay zato ?to su ga odgojili gay roditelji”
– “Jednoroditeljska obitelj nije ni?ta gora za dijete nego bilo koja druga”
– “Nije potrebno imati partnera za podizanje djeteta”
– “‘Tradicionana obitelj’ nema veze s time hođe li dijete odrasti u zdravog i uspje?nog pojedinca”
– Rekla-kazala
Na ?to mislim ovim znakom “Pobijeno”? Proćitajte nekoliko studija o ćivotnim ishodima djece iz alternativnih oblika obitelji i zakljućite sami:
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju od 200 do 500% ve?u ?ansu nekog emocionalnog poreme?aja, 50% do 100% ve?u ?ansu nekog poreme?aja pona?anja, te 300% ve?u ?ansu nasilni?kog pona?anja. To razvod ćini traumati?nim otprilike koliko bi bila traumati?na te?ka ozljeda ili bolest.
S dodatnom napomenom: Pronalazak novog partnera ne pomađe djeci u oporavku i izbjegavanju ovih posljedica
“Djeca iz obitelji sa samohranim roditeljima imala su ve?u ?ansu (odnos 2:1) morbiditeta mentalnog zdravlja nego ona u obiteljima s oba roditelja.”>
Unutar uzorka djece samohranih roditelja na podru?ju Velike Britanije, na uđestalost mentalnih poreme?aja nije bitno utjecalo to je li samohrani roditelj bio nikada vjen?an, udovac, razveden ili rastavljen. Unato? tome, djeca koja su ćivjela s oba nevjen?ana roditelja su svejedno imala ve?u ?ansu imanja poreme?aja u pona?anju u odnosu na djecu koja su ćivjela s oba roditelja u braku: 8% naspram 4%.
Udio djece s emocionalnim poreme?ajima koja su ćivjela sa samohranim roditeljem koji je bio udovac, razveden ili rastavljen bio je dvostruko veći nego kod djece bez emocionalnih poreme?aja (31% naspram 15%).
Me?u djecom s poreme?ajima u pona?anju, udio koji je ćivio s oba nevjen?ana roditelja, nikada vjen?anim samohranim roditeljem ili razvedenim samohranim roditeljem bio je veći nego kod djece bez takvog poreme?aja (12% naspram 8%, 14% naspram 7%, te 27% naspram 15%)
Djeca ćiji su se roditelji rastali tijekom tri godine studije imala su 453% ve?u ?ansu razvoja emocionalnih problema nego ona ćiji su roditelji ostali zajedno, te su imala 287% ve?u ?ansu poreme?aja u pona?anju. Mladi ljudi ćiji su se roditelji rastavili su također imali 300% ve?u ?ansu nasilni?kog pona?anja.
Djeca i mlade? u ku?anstvima “obnovljenih obitelji” (gdje je njihov skrbnik na?ao novog partnera, op.prev.). pogotovo u onim obiteljima gdje su dobila polubra?u ili polusestre, imali su jednako poviđenu ?ansu za poreme?aje u pona?anju kao i ona ćiji su se roditelji samo rastali.
Opđenito je traumati?nost razvoda za dijete (ocijenjena kroz posljedi?nu ?ansu nastanka emocionalnih problema) bila ekvivalentna te?koj ozljedi ili bolesti.
Tijekom trajanja studije na uzorku od 5,364 djece u dobi izme?u 5 i 16 godina, 3% uzorka je razvilo barem jedan novi problem. Od onih koji su ve? imali barem jedan problem na pođetku studije, 30% ih je nastavilo imati isti problem i nakon tri godine u slu?aju emocionalnih problema, a 43% u slu?aju problema u pona?anju.
Bonus zaklju?ak iz sve tri studije: netradicionalna obiteljska situacija đe?đe uzrokuje emocionalne poreme?aje kod djevojćica nego dje?aka (62% naspram 46%), a poreme?aje pona?anja đe?đe kod dje?aka nego kod djevojćica (55% naspram 47%). U oba slu?aja su problemi sve izrađeniji ?to je dijete starije, pođevći od puberteta.
Drugim rijećima, djevojćice iz netradicionalnih obitelji imaju ve?u ?ansu izrasti u narcisoidne djevojke koje đe traćiti ogromnu kolićinu igre ali prema vani se doimati normalnima i manje pogođenima situacijom, dok dje?aci imaju ve?u ?ansu izra?avati probleme i izrasti u prepoznatljivo problemati?ne “hahare ?ta snifaju lipilo”, i jednog dana se mo?da oporaviti (ako prije toga ne zavrđe u zatvoru) (op.prev.).
Samohrani roditelji đe?đe primjenjuju zlostavlja?ke vrste nasilja (tj. sredstava prisile koja ili nemaju odgojnu funkciju ili prelaze njen uobi?ajen opseg, op.prev.) nad svojom djecom:
Unato? tome…
Samohrane majke imaju manje kontrole nad svojom djecom:
“G?a. Bartlett je u intervjuu objasnila da je njena kđer postavla vrlo neposlu?na jo? od doba vrti?a kada je otac oti?ao”
Djeca iz jedno-roditeljskih obitelji imaju zna?ajno veći rizik od neuspjeha u ?kolovanju i od dje?jih psihijatrijskih poreme?aja:
Iz gornjih i jo? nekih istraćivanja je oćito da dio ovih problema nastaje zbog lođeg financijskog stanja ili drugih negativnih faktora (selidba, nesređeni obiteljski odnosi, nevi?anje jednog roditelja…). Znaći li to da je za njih krivo siroma?tvo i nezdrav stav dru?tva prema alternativnim obiteljima? Da đe problem biti potpuno eliminiram ako mu se mi kao dru?tvo jo? samo malo posvetimo?
Ne:
?ak i kada se kroz multivarijantne modele uzme u obzir ćirok raspon demografskih i socioekonomskih okolnosti, djeca samohranih roditelja i dalje imaju izrazito (200-400%) pove?ane rizike mortaliteta, teđeg morbiditeta i ozljeda.
Djeca samohranih roditelja pokazala su pove?ane rizike psihijatrijskih bolesti, suicida, poku?aja suicida, ozljeda i ovisnosti. Nakon korekcije za ometajuđe faktore kao ?to su socioekonomski status ili roditeljski mentalni problemi i ovisnosti, djeca u ku?anstvima s jednim roditeljem imala su pove?ane rizike u odnosu na djecu u ku?anstvima s oba roditelja:
Psihijatrijska bolest: 210% za djevojćice, 250% za dje?ake
Suicid: 200% za djevojćice, 230% za dje?ake
Alkoholizam ili bolest vezana za konzumaciju alkohola: 240% za djevojćice, 220% za dje?ake
Narkotici ili bolesti vezane za uporabu opojnih sredstava: 320% za djevojćice, 400% za dje?ake
Dje?aci su također imali znatnije pove?an opđeniti mortalitet u odnosu na djevojćice.
Ako napunimo ovu rupu bez dna novcem, mo?da dijete ipak ispadne ok…
Izvor slike
Idealni socio-ekonomski uvjeti i okolina uistinu mogu ublaćiti negativni efekt samohranog majćinstva, ali samo do neke mjere.
Pove?ani zdravstveni rizici koje doćivljavaju djeca iz obitelji samohranih majki mogu biti samo djelomi?no obja?njeni socio-ekonomskim faktorima, dok ih faktori okoline uopđe ne obja?njavaju.
Samohrano majćinstvo je izrazito skupo, no koliko god se mi kao dru?tvo trudili, jednostavno nema te kolićine novaca i pa?nje koja bi mogla do kraja zađepiti ogromnu rupu koju ono uzrokuje u ćivotu djece.
Mo?da bismo nakon toliko desetlje?a negacije trebali ozbiljno uzeti u obzir mogu?nost da je prisutnost oba roditelja (najđe?đe je otac taj koji nedostaje) vitalna i nenadoknadiva za razvoj djeteta?
Ali đekajte malo, ?to je onda s homoseksualnim parovima? Vidljivo je da zna?ajan dio problema djece dolazi od manjka novca, vremena, pa?nje i uzora tijekom njihovog odrastanja. Ako su oba roditelja tu, bez obzira na spol to đe garantirano biti dobro za dijete. Zar ne?
Ne:
Djeca homoseksualnih parova imaju 35% manju ?ansu od svojih vr?njaka zavrćiti srednju ?kolu, otprilike koliko i djeca samohranih roditelja.
S dodatnom napomenom: negativni efekt najbrđe nastaje u pred?kolskim godinama, dodatno raste sa svakom godinom provedenom u ku?anstvu toga tipa (samohranom ili homoseksualnom), te nije jasno jasno utjeđe li viđe na djevojćice ili dje?ake.
Empirijska saznanja pokazuju da negativni efekt ćivota u obitelji sa samohranim roditeljem raste s brojem godina provedenim u takvoj obitelji, najveći je tijekom pred?kolskih godina, te je veći za dje?ake nego djevojćice.
Izgleda da nije va?an samo broj roditelja, ve? i spol. ?okiran sam.
Do sada smo se bavili samo tećinom ćivota koja proizlazi iz odsustva roditelja, tećine ćivota i ćivotnih okolnosti potenciranih odsustvom roditelja, te gledali samo krajnje negativne efekte (zavr?avanje ?kole, depresija, ućivanje droge i sl.). Bacimo sada pogled na direktne negativne efekte – one koji su vrijedni svake osude ?ak i ako ih netko uspije uspje?no prebroditi. Govorim naravno o zlostavljanju.
Ova bizarnost navedena gore je samo primjer doga?aja koji mo?da ?ak neđe svima ni predstavljati nasilje, niti đe se naći u statisti?kim podacima. Pogledajmo ?to ka?u statisti?ki podaci o seksualnom, fizi?kom i emocionalnom zlostavljanju:
Kategorije navedene od gore prema dolje odgovaraju stupcima s lijeva na desno: dakle, najveđe stope zlostavljanja djece se doga?aju u ku?anstvima gdje samohrani biolo?ki roditelj ćivi s partnerom, a najmanje u ku?anstvima gdje oba biolo?ka roditelja ćive zajedno u braku.
Prevedeno u realnost, za dijete nema gorega od ćivota sa samohranom majkom i njenim de?kom. ?ansa za zlostavljanje svih vrsta je u tom slu?aju zaprepa?tujućih 1000% (10 puta) ve?a u odnosu na djecu koja ćive sa svojim biolo?kim vjen?anim roditeljima.
Druga po redu po uđestalosti zlostavljanja su ku?anstva s “drugim vjen?anim roditeljima”, dakle ili hetero ili gay brakovima gdje je dijete posvojeno. U tom slu?aju je ?ansa zlostavljanja “samo” 600% (6 puta) ve?a.
Nevjen?ani roditelji i samohrani roditelji bez partnera su trunku bolji, sa stopama zlostavljanja djece “samo” 400% (4 puta) usporedivima sa onim djeteta koje odrasta u domu ili kod bake i djeda, bez iti jednog biolo?kog ili posvojnog roditelja.
Kada suzimo pogled na vjerojatno najgoru vrstu zlostavljanja – dje?je smrti uzrokovane nanesenim ozljedama – razlika postaje jo? gora: 5000% ili 50 puta.
Dame i gospodo, znanost je u ovom slu?aju 100% jasna:
Ovih blagdana, darujte svojoj djeci ono najljepđe i najbolje za njih – stabilnu obitelj s dva heteroseksualna roditelja u bra?noj zajednici.
Oznake: djeca, zlostavljanje, samohrana majka, sociologija, znanost