Zubak com d.o.o.

Tag: feministice

  • Feminizam = anti-znanost

    Pitanje: ?to je zajedni?ko feministima, kr??anskim fundamentalistima i talibanima?

    Odgovor: Svi smatraju ovu majicu odvratnom.

    12. studenoga 2014., tim Europske agencije za istraćivanje svemira (EASA) postigao je nemoguđe: spustio sondu Philae na povrćinu kometa 67P/Churyumov?Gerasimenko, 360 milijuna kilometara daleko od Zemlje. Za takav poduhvat bila su potrebne nepojmljive kalkulacije kretanja nebeskih tijela 10 godina unaprijed, kao i nevjerojatna razina tehnologije, organizacije i smirenosti.


    Izvor slike: ESA/ETG medialab

    Iako je sonda zbog nesretne slu?ajnosti zaglavila u sjeni klisure na kometu gdje bi mogla ostati bez pristupa suncu kojim đe napuniti svoje baterije, ovo je svejedno izuzetan pothvat koji ozna?ava novu eru u povijesti ?ovje?anstva i istraćivanju svemira.

    Super, zar ne?

    Ne ako ste feminist(ica).

    Naime, Matt Taylor, jedan od vodećih znanstvenika u projektu koji je kreirao putanju leta, na dan slijetanja je obukao ?arenu majicu sa slikama đena u bikiniju.

    13. studenoga 2014.: Nije me briga jesi li spustio svemirsku letjelicu na komet, tvoja majica je seksisti?ka i iskljućiva
    To je jedan mali korak za ?ovjeka, tri velika koraka unatrag za ?ovje?anstvo

    … ono ?to je va?no je to ?to nitko u ESA-i nije smatrao potrebnim sprijećiti ga u predstavljanju svemirske zajednice odje?om koja degradira 50% svjetske populacije. Nitko ga nije zamolio da je skine, najvjerojatnije zato ?to im se nije ćinilo da je to vrijedno razmi?ljanja ili brige.

    Ovo je vrsta svakodnevne mizoginije koja sprje?ava ulazak đena u određena znanstvena polja. Vide tipa poput njega na TV-u i ne osje?aju se dobrodo?lo. Vide poster s goli?avim đenama u koleginom uredu i znaju da ih se ne cijeni. ?uju komentare o “kujama” dok su u izlasku s kolegama na faksu, i odluđe promijeniti studij. A to su samo đene koje uopđe dospiju toliko daleko.

    Ne samo kratka kosa, ve? i kombinacija Skrillexa i kratke kose. Tko je iznenađen?

    Vjerujem da imbecilizam citiranih paragrafa nije potrebno obja?njavati. Ali, koga briga ?to je neka neugledna mrziteljica mu?karaca ispalila par gluposti na nekom portalu?

    Zato ?to se naravno ne radi o jednom malom portalu, ve? o cjelokupnoj ?kvadri rođenoj za zgra?anje, s tisu?ama emisija, portala, blogova i novina u svojoj slu?bi. To je osiguralo ćirenje ovog “skandala” velikom brzinom, te se pri?a o magi?noj rijeći “seksizam” istog trena zalijepila za pojmove “komet”, “EASA”, “ESA” i “slijetanje”. ?ak je i njegova vlastita sestra ( bang ) skoćila na vlak zgra?anja kako bi omogućila jo? jednim novinama da ga prozovu “beskorisnim (u stvarnom ćivotu)”.

    14. studenoga 2014., Matt Taylor se ispri?ao zbog svoje neosjetljivosti i seksizma, te se rasplakao pred kamerama:


    S lijeva na desno: (1) osuđenik na doćivotni gulag; (2) stra?ar koji tjeći osuđenika da gulag nije toliko stra?na stvar; (3) slu?benik suda koji zna da mu je bolje dr?ati jezik za zubima ako ne đeli i on zavrćiti u gulagu; (4) boljđevi?ki funkcioner koji se nasla?uje nad sudbinom protivnika rećima.

    Upravo sam gledao kako se doktor znanosti fizike slomio i proplakao samo zato ?to se prvostupnici klasi?ne glazbe i studentici ekolo?kog izvje?tavanja nije svi?ala njegova majica.

    Upravo sam gleadao kako je jedan od klju?nih ljudi u ovom povijesnom postignu?u, koji je uz to objavio preko 70 visoko po?tovanih i citiranih radova o plazmi, magnetosferi i heliosferi, bio prisiljen u suzama se ispri?ati kao rezultat lova na vje?tice koji su pokrenuli jedan parazitski bijeli vitez (su-osniva? Polygona, jedne od stranica upletenih u GamerGate skandal) i jedna najobi?nija gadura, koja u svom ćivotu nije postigla ni?ta viđe od ogovaranja celebritya, “sarkasti?nog” prigovaranja po feministi?kim portalima i “sanjanja o pisanju stripa”.

    Upravo sam gledao kako je zavidni ameri?ki portal uni?tio karijeru britanskog znanstvenika koji radi za europsku agenciju.

    Ako ovo nije bullying globalnih razmjera, onda ne znam ?to je.

    Sad đe neki reći, “Pa ?to? To ?to su ga malo osramotili ne znaći ni?ta. Oporavit đe se on.” Na?alost, stvari ne funkcioniraju ba? tako. Oni koji su upoznati sa akademskom sredinom dobro znaju da đe se dogoditi sljedeđe:

    1. Zavidni kolege i kolegice đe jedva đekati opet izvući ovaj “skandal” na svjetlo dana kada god im to bude u interesu.

    2. Ako u budu?nosti Matt Taylor i znanstvenik đenskog spola budu u konkurenciji za isti polo?aj, taj polo?aj đe skoro sigurno otići đeni (?ak i ako je manje kvalificirana). Za?to? Zato ?to bi znanstvenica mogla podići galamu oko toga da je njena uprava odabrala “poznatog đenomrzca” umjesto nje i zaprijetiti im tu?bama i prijavama za “diskriminaciju po spolu na radnom mjestu”.

    3. Ako Matt Taylor ikada bude imao ulogu mentora za studenticu koja tu staćira ili piđe rad, i ona ne bude ispunjavala uvjete, ako joj on napiđe lo?u recenziju ona mođe reći da je to zbog Mattovih “negativnih stavova o đenama u znanosti”. Također, ne daj bođe da ga netko (anonimno ili ne) optući za seksualno zlostavljanje… kome đe vjerovati, potvrđenom đenomrzcu ili mladoj samopouzdanoj znanstvenici? Ovaj ?ovjek je temeljito nasapunjan.

    4. ?anse da postane stalni predava? ili profesor na nekom zna?ajnom sveućili?tu su smanjene skoro na nulu, jer niti jedno sveućili?te neđe htjeti zaposliti nekoga toliko izlođenom skandalima i s tolikim potencijalom za izazivanjem demonstracija od strane ?kvadre rođene za zgra?anje. Također, ako ikada bude u ulozi đefa koji sklapa svoj znanstveni tim, morat đe u njega uzimati nekvalificirane đene samo kako bi se osigurao da nitko ne mođe reći da je ?ovinist. Ovo đe mu zauvijek visiti nad glavom poput dvosjeklog ma?a.

    Koliko god ovaj slu?aj bio bijedan i vrijedan prezira, dugoro?no nam je potrebno jo? ovakvih stvari, jer nema te stvari na svijetu koja bi mogla bolje od ovog slu?aja ilustrirati da je feminizam zla, anti-znanstvena, parazitska i totalitaristi?ka ideologija.

    Unato? tome, ovaj slu?aj ne znaći da su ljudi poput Matta na milosti i nemilosti ?kvadre rođene za zgra?anje. Viđe o metodama samoobrane uskoro.

    Oznake: feminizam, znanost, ?ovinizam, seksizam, feministice, bijeli vitezovi, rođeni za zgra?anje, Vijesti

  • Kuda idu divlje feministice


    ćivotni vijek feministica najlakđe je usporediti sa cvr?cima. Zamislite da je lijep ljetni dan. Sunce sija, puđe lagani vjetri? uz rijeku ili more (ovisno o vaćim preferencijama) i zrak je ispunjen njihovom pjesmom. Vlada obilje i radost. U tim uvjetima, cvr?ak je u svom prirodnom elementu. No kako dolazi jesen i spu?taju se temperature, cvr?ak pomalo postaje tići. Proizvodi svoj poznati zvuk ne?to sporije, i po noći ?ak i potpuno utihne. Na sun?an dan ili kada osje?a da je blizu nekakva prilika, u stanju je napregnuti se i nakratko opet doći do vrhunca svoje pjesme, no samo nakratko. Na kraju dolazi zima i cvr?ak nestaje, ostavljajući svoje plodove za sljede?u generaciju, kako bi se ona mogla probuditi kada vrijeme opet zatopli.

    Kada za ove blagdane odete kući obiteljima, sjetite se milijuna đena poput mene za koje je to najteđe doba godine
    Liz Jones

    Usamljenost.

    U mom umu, vidjevći umor urezan na lica roditelja koji sa svojim rasplodom đekaju pored trake za prtljagu, ona je uistinu superiorna prisilnom blagdanskom druđenju s obitelji koje se đesto pretvori u sva?u.

    Ali Boći? je drukćiji. Nema bijega ili ignoriranja toga. Ve? mjesecima se ruga nama koji nemamo djecu, partnere ili prijatelje bliske i prijatelje dovoljno lojalne da pobjegnu iz zagrljaja svojih obitelji kako bi bili s nama. “Koliko je tebi godina, 12?” siknula sam na svoju najbolju prijateljicu Karen kada mi je rekla da đe ‘provesti veliki dan s mamom i tatom’.

    Gdje god se ogleda?, sve te podsje?a na to da si parijah, da nisi uspjela na ćivotnom testu sređe.

    Mu?karcima nekako jo? stoji starost bez djece, no na đenama je to uvijek kao trn u oku. Kako uz veliku mo? dolazi i velika odgovornost, đena koja nije stvorila nikakvu obitelj ima neizbje?an podsjetnik da je promaćila svoj glavni potencijal, ono zbog đega su joj dani svi darovi i privilegije koje đene ućivaju.

    Ostatak godine mogu biti samouvjerena oko mog statusa bez mu?karca i djece – proizvodim malo uglji?nog dioksida. Ne moram kuhati za ikoga. Mogu biti ekscentri?na i lijena. No na Badnjak poćinjem pani?ariti. Pođelim da sam manje kao Carrie Bradshaw, kaoti?na i sebi?na, i viđe kao Kirstie Allsopp – crvenih obraza, spretna i ljubazna.

    Ovo je doba godine kada se svi propitkujemo, tim viđe ako nam je to kraj jo? jednog desetlje?a. Prije deset godina, na Boći? 1999., bila sam sama i ćivjela u maloj kući u Londonu s dvije ma?ke. Bilo mi je 40 godina i nisam nikada bila voljena, a kamoli udana. A u nađem modernom dru?tvu, ni?ta ne ozna?ava propast i izaziva smijeh viđe nego to.

    Na novogodi?nju veđer 1999., najdru?tvenije godine koju sam imala, mu?karac s kojim sam se trebala naći se ispri?ao da ne mođe. Dosegla sam dno. “?to ne valja sa mnom?” pitala sam se. Ali i poslije desetlje?a u kojemu sam uspjela ćivjeti s mu?karcem sedam godina, udala se i dobila pone?to prtljage (iako ne djece), i dalje ?u ovog Boći?a biti osamljena i hladna.

    Moji poku?aji normalnosti bili su osuđeni na propast. Poku?ala sam, propala i preselila se na selo, gdje sam mislila da đe postojati nekakva zajednica, gdje se susjedi poznaju i druđe. No bila sam u krivu: ispalo je da mogu proći tjedni i tjedni bez da progovorim i rije? s ikim.

    Napisala sam svoje tri đestitke: mojoj mami, koja ćivi 300 km daleko i pati od demencije; Johnu (po?taru); i smetlarima, zabavnom trojcu koji đesto ne posjeti moje dvori?te jer imam toliko malo sme?a.

    Obavila sam moju boći?nu kupnju. Biti okruđena majkama s popisima duljim od njihovih ruku ućinilo me jo? usamljenijom nego ikada prije. Bila sam jedina osoba s ko?arom umjesto kolica. U njoj sam imala jednu bocu ?ampanjca, đest glavica mlade salate, dva krumpira, jedan luk i ne?to malo jabuka i badema. Malo sam plakala dok sam ih stavljala u ko?aru, znajući da nikada ne?u uspjeti smrviti oklope badema bez pomoći mog bivđeg mu?a.

    Svi?a mi se dio u kojemu popisuje sve svoje pogre?ke i priznaje da joj je lođe zbog njih. Za takvu Liz mogu imati tra?ak simpatije i malo ?aliti ?to nije uspjela naći nekoga. ?ak mi ni ćinjenica da je odlućila ne?to poduzeti tek s 40 godina nije toliko smije?na kada se postavi tako molećivo. Vjerojatno je i slavni otac iz Novog zavjeta osje?ao istu vrstu simpatije prema pokornosti svoga sina razmetnoga. No ipak:

    Ove godine, posebno mi se gadi reklama za Coca-Colu. Znate onu gdje zgodni tinejdđer putuje svijetom i uz ?a?u Coca-Cole nostalgi?no razmi?lja o svojoj mami. Uspje?an otac koji se vra?a doma kako bi zagrlio svoju dugokosu kđer.

    Tjećim se da su takve scene većinom la?. Dvadeset-ne?to-godi?njaci bi se mo?da vratili doma kako bi spavali u krevetu iz djetinjstva, ali vjerojatno bi radije i dalje putovali ili se seksali. Do?li su doma jer im je ponestalo novaca ili pa?nje. Isto tako, kada bi se tata pojavio na Badnjak, vjerojatno bi ga đekala nabruđena đena spremna za riganje ljutnje (“Za?to kasni??” “Tko đe spremiti svu ovu hranu?” “Za?to ne mođe? ni potpisati posvete na darovima?”).

    Iako dokazi u ovo doba godine govore drukćije, biti sam je normalnije nego ?to mislimo. Zbog izbora ili slu?ajnosti, viđe đena nego ikada ćivi samo: broj se udvostrućio u posljednjih 30 godina. Zvana “slobodna đena” u koricama ?asopisa i novina, to je vrsta đene koja je aktivno odbacila ideju da nam je suđeno odgajati, biti supruge, majke i njegovateljice.

    I iako bih se i dalje jasno svrstala u ovaj kamp, jer sam uvijek stavljala svoju karijeru i sebi?nost ispred svega drugoga, i dalje postoje neke stvari od kojih dobivam knedlu u grlu, poput Jamesa Stewarta koji grli svoju djecu pored boći?nog drvca u spotu za “A Wondeful Life”. Ali kađem si da bi u stvarnom ćivotu djeca bila u svaći, Jimmy Stewart bi vjerojatno spavao sa svojom tajnicom, a Donna Reed bi imala ovisnost o internet kockanju.

    Također je va?no sjetiti se da đemo sve biti same u nekom periodu naćih ćivota pogotovo ako smo đene – jednostavno zato ?to ćivimo dulje od mu?karaca. Moja majka je imala mu?a koji ju je volio i sedmero djece, ali moj otac je umro prije deset godina i sva su djeca napustila dom, zasnovavći vlastite obitelji koje su im bile va?nije. Znam da joj nedostaje izrada pita i dru?tvene igre kasno u no?, ali sigurno joj ne nedostaju tro?ak, nered i beskona?ni poslovi, svađe i neslaganja.

    Liz Jones je pro?drla vlastita racionalizacija, sve kako se ne bi morala suoćiti sa svojim jadom; umjesto toga, idealno rjeđenje za nju je povući svih u isti ponor. To je ono ?to je ćini ne samo vrijednom ?aljenja, ve? i degutantnom do te mjere da ?u ovdje vrlo rado likovati nad njenim udesom. Druđenje s obitelji i zahvalnost svih njenih ?lanova za to ?to si se brinuo za njih… nije vrijedno tro?ka? Stvarno?

    Ekvivalent gađenja koje osje?am prema ovakvom razmi?ljanju je, ne znam, crkvena osuda ljudi koji poćine samoubojstvo. Samo je ovo jo? gore. Većina samoubojica priznaje da negdje postoji sre?a, samo da je se oni ne mogu domoći. Ne negiraju njeno postojanje, samo ne vide nadu da đe ikada imati i?ta od nje. No Liz Jones apsolutno negira da postoji sre?a. Izabrala je bezdan koji ne mođe dobro zavrćiti i uvjerila se da izvan njega ni?ta ne postoji, ?ak ni ?ansa za ne?to dobro.

    Uz to je ovo đena koja je deset godina u novinama pisala kolumnu zaraznog naslova “Za?to bi se trebala rastati od njega”, kao i sijaset retardiranih rasprava o “staklenom stropu”, “kulturi silovanja”, “patrijarhiji” i ostalim imaginarnim neprijateljima feminizma. Broj obitelji i ljudskih sudbina koji je pomogla razoriti time mjeri se u tisu?ama.

    Feministice ne postaju takvima zbog ru?nođe koju donosi starost – iako, da su bile lijepe, u pravilu se nikada ne bi ni bile u?lanile u taj pokret – ve? zbog karaktera i ćivotnih izbora. Liz i sama prisiljava svog hr?ka na posljednji trk pred svoju smrt, te nenamjerno opisuje tu kriti?nu razliku:

    Ovog Boći?a, budući da nisam dobila niti jedan poziv da se pridrućim obitelji ili prijateljima – pretpostavljam da osamljena, stara, veganska đena bez djece nije draga svakome – tako da ?u poku?ati ćivjeti seoski ideal i provesti dan hraneći moje ćivotinje.

    Otkada je seoski ideal hraniti ćivotinje? Seoski ideal je velika obitelj pod krovom ugrijanim pucketanjem vatre u kaminu, i domaći pr?ut i salata bez pesticida koju dijelimo s bli?njima s kojima smo ne?to sagradili. Ako je hranjenje ćivotinja seoski ideal, onda je svaki ?ovjek u gradu koji ima ku?nog ljubimca zapravo seljak. Njena definicija je tu?na lakrdija i izvrtanje tradicionalnog seoskog ćivota. ?ak i u umirućim selima, većina starih đena zapravo ima nekog drugog posla nego hraniti ćivotinje.

    Problem nije u tome ?to je ona osamljena, stara, veganska đena bez djece. Problem je u tome ?to ima naprasan i depresivan karakter koji ćini vrijeme provedeno s njom ugodnim poput sudjelovanja na otrovnoj sudskoj raspravi. Mogao bih se okladiti da je ona tip đene koji ne mođe jednostavno reći “ja jedem samo biljne proizvode”, ve? se mora za obiteljskim stolom upu?tati u tirade o tome kako drugi “zlostavljaju ćivotinje”, kako je “potrebno srućiti zlu patrijarhiju” i kako je trći?te rada “heteronormativno” i povezano s “kulturom silovanja”. I onda se jo? ?udi za?to nitko ne đeli tr?ati za njenim dru?tvom.

    Imam 17 ma?aka koje ?tuju na oltaru sv. Mihaela, mojeg psa ov?ara. Biti đe jaganjaca postavljenih kao u predstavi za Badnjak, i konja ćiji se dah ledi na hladnoći.

    I koliko god bila usamljena, samo đe pomisao, sigurna sam, razveseliti mnoge đene koje o?ajni?ki poku?avaju napraviti sve za svoje obitelji koje im ostaju trajno nezahvalne.

    Ti si otrovna, dosadna, arogantna i depresivna, i sada misli? da đe? svojim primjerom razveseliti nekoga?

    J**i se, Liz Jones.

    Oznake: feminizam, feministice, usidjelice, priđe sa seksualnog trći?ta