Naletio sam na ovu misao vezanu za pro?li ?lanak, gdje je opozicija ograni?avanju abortusa uobliđena kao apel na slobodu prije svega:
?alosti me ?to to moram reći, ali ova vrsta utopijskog libertarijanskog razmi?ljanja je besmislica. Gledati na slobodu kao na najzdravije sredstvo za ostvarenje dobrobiti je jedna stvar; gledati na slobodu kao na samu sebi svrhu je samopora?avajuđe. đelim ti puno sređe s tvojim slobodarskim rajem koji đe se neminovno pretvoriti u raspa?oj i kaos zato ?to si uporno odbijao imati barem nekakve norme pona?anja.
Siguran sam da đe ti tvoj sin biti zahvalan kada ga u ?koli budu ućili da je bivanje jednim od milijun beta orbitera svakodnevna zabava koja ne ?kodi nikome, a tvoju kđer obogate idejom da viđestruki seksualni partneri i abortusi nisu ni?ta stra?no. Te stvari ne nanose ?tetu nikome, zar ne? Sve je super! Malo najosnovnijeg usporećivanja ishoda (bilo pojedina?nih bilo dru?tvenih) bi ti moglo ukazati na to da neograniđena slobodarnost nosi sa sobom i neke posljedice, ali tebi je zbog takvih stavova “?to bilo bilo” i “daj ?to da?” zabranjeno razmi?ljati o tome, a kamoli prosućivati na temelju toga.
Iako on nije nu?no vezan za religiju ili odsustvo religije (jer je sposobnost kriti?kog razmatranja i prosućivanja okoline urođena svim ljudima), ovakav samo-pora?avajući naćin razmi?ljanja je ipak najđe?ći kod ateista, pogotovo fanati?nih ateista koji od toga prave skoro pa novu religiju. Bez ikakvog vlastitog uvjerenja osim đestoke opozicije Bogu, tipi?ni ateist-libertarijanac ne posjeduje nikakve temelje po kojima mođe odrediti svoje pona?anje, a kamoli utjecati na pona?anje drugih. Prisiljen je jednostavno slijegati ramenima i piskutati: “ćini ?to god hođe?! Bilo ?to! Samo mi nemoj na?tetiti!” ćivi po nerealnoj pretpostavci da je izoliran od djela i posljedica drugih ljudi, te da ?teta uvijek poprima visoko vidljiv, konkretan i lako obranjiv oblik, dok je u stvarnosti koncept ?tete najđe?đe indirektan, suptilan i nije oćit sve dok ne postane prekasno.
Iz posljedica ovakvog uvjerenja uskoro postaje jasno da se u kona?nici radi o kukavi?koj filozofiji. Na? dragi libertarijanac, ako se uistinu misli dosljedno dr?ati slobode kao cilja samog po sebi, prisiljen je ili spustiti se na razinu dru?tva i slijediti njegovu degradaciju, ili se iz njega potpuno iskljućiti kako bi pobjegao od njegovog destruktivnog utjecaja. Utjecaj na to dru?tvo – jok! Ne mođe se boriti ni za ?to zato ?to on sam ne predstavlja i?ta.
Slobodarstvo kao samo sebi svrha je privla?no ali u kona?nici na?alost besmisleno. Ne mođe? se temeljiti samo na đelji da te puste na miru dok se sve uru?ava oko tebe. Eliminirajući u svom umu mogu?nost postojanja univerzalnih nađela i naćina ćivota, kao ?to ti nalađe objektivizam, zapravo predaje? sav utjecaj koji bi mogao imati u tuđe ruke i postaje? u svakom dru?tvenom smislu bespomo?an – nesposoban za otpor bilo kojoj razornoj sili.
Onaj tko sam sebe smatra intelektualno mo?nim samo zato ?to je pobio koncept apsolutne istine (bez obzira na to dolazi li ona od Boga ili od neđega drugoga), zapravo se samo ućinio moralno impotentnim.
Oznake: ateizam, religija, politika, sociologija, filozofija, povijest, sloboda